Danas govorimo o dentalnom zdravlju i higijeni a kako je poznato naši zubi su povezani i sa drugim organima i imaju veliki uticaj na njihovo zdravlje. Evo koliko umnjak može biti opasan.
Umnjaci, odnosno treći molari, posljednji su zubi koji se razvijaju i niču u vilici. Kod većine ljudi pojavljuju se između kasne adolescencije i srednjih dvadesetih godina, ali to pravilo nije univerzalno. Neki ih dobiju ranije, nekima izbiju kasnije, a postoje i osobe koje nikada ne razviju nijedan umnjak. Upravo zbog toga što se javljaju posljednji i nalaze se na samom kraju zubnog niza, često su povezani sa različitim neprijatnostima i komplikacijama.
Njihov položaj čini ih teže dostupnim za održavanje higijene. Četkica i zubni konac teško dopiru do zadnjeg dijela vilice, pa se na tim mjestima lakše zadržavaju ostaci hrane i bakterije. Dugoročno, to može dovesti do razvoja karijesa, upale desni i neprijatnog zadaha. Osim problema sa higijenom, samo nicanje umnjaka zna biti praćeno bolom i osjećajem pritiska. Bol se nerijetko širi prema uhu, slepoočnici ili niz vilicu, zbog čega osobe ponekad ne povežu odmah tegobe sa zubom.
Iako je bol najčešći razlog odlaska stomatologu, postoje i drugi simptomi koji mogu ukazivati na problem. Blagi otok desni, crvenilo, otežano otvaranje usta ili osjećaj zatezanja u zadnjem dijelu vilice takođe su česti znaci da umnjak niče nepravilno ili da je došlo do upale. U nekim slučajevima stanje se prati bez intervencije, ali postoje situacije kada je vađenje najbezbjednije i najefikasnije rješenje.
- Ne razvijaju svi ljudi sva četiri umnjaka. Neki imaju samo jedan ili dva, dok su rjeđi slučajevi kada se razviju svi, ali nikada ne izniknu. Takvi zubi ostaju zarobljeni u kosti i nazivaju se impaktirani umnjaci. Glavni razlog za komplikacije jeste nedostatak prostora u vilici. Tokom evolucije i promjena u načinu ishrane, vilice su postale nešto manje nego kod naših predaka. Kada treći molari pokušaju da izbiju, često nemaju dovoljno mjesta, pa rastu pod uglom, guraju susjedni zub ili ostaju djelimično prekriveni desnima.
Poluiznikli umnjaci, koji su samo djelimično vidljivi u usnoj duplji, posebno su skloni upalama. Prostor između zuba i desni predstavlja idealno mjesto za nakupljanje bakterija i ostataka hrane. To može dovesti do bolne upale poznate kao perikoronitis, praćene otokom, neprijatnim mirisom i ponekad povišenom temperaturom. Ako se ovakvi problemi ponavljaju, stomatolog će najčešće preporučiti vađenje kao trajno rješenje.
Odluka o vađenju umnjaka ne donosi se olako. Stomatolog procjenjuje položaj zuba, stanje okolnih tkiva i opšte zdravlje pacijenta. Rendgenski snimak vilice, najčešće ortopan, pruža detaljan uvid u to da li zub ima prostora za pravilan rast ili predstavlja rizik za susjedne zube. Najčešće indikacije za vađenje uključuju učestale upale, impaktirane zube zarobljene u kosti, naginjanje prema sedmici, dubok karijes koji se ne može adekvatno liječiti ili stvaranje parodontalnih džepova.
Postoje situacije u kojima umnjak ne pravi nikakve tegobe, pravilno je iznikao i može se održavati čistim. U takvim slučajevima nema potrebe za preventivnim vađenjem, ali se preporučuju redovni pregledi kako bi se na vrijeme uočile eventualne promjene.
Sam postupak vađenja može biti jednostavan ili hirurški, u zavisnosti od položaja zuba. Ako je umnjak potpuno iznikao i vidljiv, vađenje se obavlja slično kao i kod drugih zuba, bez potrebe za rezanjem desni. Oporavak je tada obično brz i bez većih neprijatnosti. Kod impaktiranih ili poluimpaktiranih umnjaka, potreban je hirurški pristup. Oralni hirurg podiže dio desni, po potrebi uklanja mali dio kosti i pažljivo vadi zub. Nakon toga postavljaju se konci kako bi se rana pravilno zatvorila.
Iako termin hirurško vađenje zvuči ozbiljno, riječ je o rutinskoj proceduri koja se izvodi u lokalnoj anesteziji. Pacijent tokom intervencije ne osjeća bol, već eventualno blagi pritisak. Nakon zahvata preporučuje se mirovanje, konzumiranje mekše i hladnije hrane prvog dana, kao i izbjegavanje žvakanja na strani gdje je zub izvađen. Otok i blagi bol u prvim danima su očekivani i obično se ublažavaju propisanom terapijom.
Komplikacije su rijetke, ali mogu uključivati produženo krvarenje, upalu rane ili takozvanu suvu alveolu, stanje kada se krvni ugrušak prerano izgubi. Zato je važno pridržavati se uputstava stomatologa i održavati dobru oralnu higijenu bez agresivnog ispiranja u prvim danima.
Umnjaci mogu godinama ostati bez simptoma, ali isto tako mogu postati izvor upornog bola i infekcija. Redovni stomatološki pregledi omogućavaju da se njihovo stanje prati i da se na vrijeme donese odluka koja će očuvati zdravlje cijele usne duplje.
