Statistički gledano Novak Đoković je najbolji teniser svih vremena u novijoj istoriji bijelog sporta a vrlo često je i sam govorio sa kakkvim su se finansijskim problemima njegovi roditelji susretali.
Otac srpskog tenisera otkrio je da se obratio Lepoj Breni i Slobodanu Bobi Živojinoviću s molbom da ulože novac u njegovog sina. Ispričao je da bi, da su povjerovali Novakovom potencijalu i konačnom trijumfu, danas na bankovnom računu imali dodatnih 18 milijuna dolara. Srđan Đoković, otac Novaka Đokovića, kojeg mnogi smatraju najboljim svjetskim tenisačem, pribjegao je posuđivanju sredstava od lihvara kako bi svom sinu stvorio neophodne uvjete za treniranje tenisa. Novak je često prepričavao kako je obitelj ostala u dugu od 20 tisuća funti te da je odbio unosan prijedlog iz Velike Britanije.
- Obitelj Đoković samostalno se suočavala s brojnim životnim i sportskim izazovima, a Srđan Đoković, koji je najviše vjerovao svom sinu, u to je vrijeme donio nekoliko mudrih odluka. Prema njegovom iskazu, da je dobio više razumijevanja od drugih, mnogi bi mogli požnjeti dobrobiti više puta. Otac srpske tenisačice otkrio je da se obratio Lepoj Breni i Slobodanu Bobi Živojinoviću s molbom da ulažu u njegovog sina. Ispričao je da bi, da su odlučili vjerovati Novakovom potencijalu i konačnom uspjehu, sada na bankovnom računu imali dodatnih 18 milijuna dolara.
Nikola Pilić, koji je uz Novaka bio na Akademiji, otputovao je sa suprugom u Monako kako bi razgovarali o Novaku s Philipom Zepterom. Napomenuo je da je Zepter pristao financirati Novakov četverogodišnji boravak na Akademiji, što je tada iznosilo 300 tisuća maraka, što nam je dalo značajnu potporu. Naknadno je Philip Zepter kontaktirao Bobu, koji je iskreno primijetio: “Novak je talentiran, ali ima slabo srce, ozlijeđenu petu i oca s kojim je iznimno teška suradnja.” Tu informaciju prenio mi je direktor Zeptera u Beogradu, a može je potvrditi Nikola Pilić, kako je svojedobno izjavio Srđan Đoković.
Bonus tekst:
Čokolada je postala neizostavan dio svakodnevnog života i svrstava se među najomiljenije slastice na svijetu. Unatoč tome, njegov put do istaknutosti bio je daleko od divnog. Povijest čokolade seže tisućama godina unatrag do jezgre drevnih civilizacija u Srednjoj Americi, gdje je imala ulogu potpuno različitu od one koju danas prepoznajemo. Početna ozbiljna upotreba kakaovca može se pripisati Majama, a potom i Astecima, koji su od njegovih zrna pripremali napitak poznat kao “xocolatl”.
Ovo piće, gorka i pjenušava smjesa bez šećera, pomiješana je s vodom, začinima i ljutim papričicama. Daleko od običnog uživanja, smatralo se raskošnim iskustvom u čaši. Smatralo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i božansku moć. Naime, vladari kao što je Moctezuma konzumirali su ga svakodnevno, uvjereni da im pomaže u održavanju snage i fokusa. Kakao je imao značaj izvan svog okusa; također je funkcionirao kao oblik valute. Povijesna dokumentacija pokazuje da je za kupnju kokoši bilo potrebno svega deset zrna, dok je za nabavu kvalitetne tkanine bilo potrebno stotinu zrna. U toj je kulturi kakao nadilazio puku prehranu; utjelovljivao je vrijednost, ponos i služio kao duhovni amblem.
Po dolasku španjolskih osvajača u Novi svijet tijekom 16. stoljeća, nisu mogli zanemariti značaj ovog neobičnog napitka. Hernán Cortés i njegovi drugovi prepoznali su njegovu vrijednost i odlučili ga predstaviti europskom dvoru. Unatoč tome, Španjolcima se originalni gorak okus nije dopao. Kao odgovor, modificirali su piće uklanjanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo nježnijom i ugodnijom mješavinom koja je brzo stekla popularnost među aristokracijom.
Čokolada je prvi put uvedena u Europu otprilike 1500. godine, predstavljena isključivo u tekućem obliku. Predstavljao je simbol bogatstva i bio je dostupan samo najbogatijim pojedincima dulje vrijeme. Ipak, ova se dinamika promijenila dolaskom industrijske revolucije. 19. stoljeće označilo je početak transformativne ere za čokoladu. Švicarska se pojavila kao lider u poboljšanju proizvodnih tehnika.
Godine 1828. došlo je do značajnog napretka u ekstrakciji kakao maslaca, što je utrlo put masovnoj proizvodnji. Ključni trenutak dogodio se 1875. godine kada je Daniel Peter, u suradnji s Henrijem Nestléom, razvio prvu mliječnu čokoladu koja je koristila mlijeko u prahu. Ovaj revolucionarni izum nepovratno je promijenio teksturu, okus i sastav čokolade, pomaknuvši njezin status od pića do čvrstog deserta.
