U prirodi raste velik broj biljaka koje imaju veliku vrijednost, a mi to ni ne znamo. Danas govorimo o hmelju ili tzv. divljim šparogama koje se u restoranima poslužuju kao delikatesa.
Mali sakupljači koji ga pronađu u divljini moraju platiti za njegovo sakupljanje. Njihov delikatan sastav, zajedno s ograničenim rokom trajanja, čini ih vrlo osjetljivima. Zbog toga mladice hmelja treba jesti što je prije moguće nakon berbe, dok su još okusne i pune hranjivih tvari. Ovi izdanci podsjećaju na divlje šparoge, ali imaju poseban okus koji je samo njima svojstven. U kulinarstvu se njeguje i često svrstava među najskuplje povrće na planetu, iako to tehnički nije točno. No, u kulinarskom smislu spadaju u povrće i mogu se kuhati, pirjati, pržiti ili kombinirati u različite kombinacije jela.
- Zbog svog izvanrednog okusa često se pojavljuju na jelovnicima restorana specijaliziranih za ekskluzivna i sezonska jela. Hmelj je znanstveno poznat kao Humulus lupulus i smatra se dijelom obitelji Cannabaceae. Ova višegodišnja biljka je u novije vrijeme prvenstveno prepoznata kao ključna za proizvodnju piva. Ženski cvjetovi obično se nazivaju češeri, ti se cvjetovi koriste za aromatiziranje i poboljšanje karakteristika pića, uključujući njegovu gorčinu i aromu. No, prije nego što su stari Egipćani od namočenih žitarica stvarali ljekovite napitke, hmelj još nije imao značajnu ulogu koju ima u današnjem procesu proizvodnje piva.
Tijekom 11. stoljeća, redovnici u Bavarskoj prvi su poboljšali proces kuhanja piva s hmeljem, što je dovelo do toga da pivo izgubi svoju prijašnju slatkoću i umjesto toga ima poseban, gorak okus koji je danas prepoznatljiv. No, vrijednost hmelja značajnija je od preferencija ljubitelja piva. Tradicionalno su ga svećenici smatrali prirodnim sredstvom za uspavljivanje jer se smatralo da ima umirujući učinak na živčani sustav, ublažava nesanicu i tjeskobu, pa čak i smanjuje seksualnu želju.
U sjevernim dijelovima Europe hmelj je postao popularna poslastica. U Belgiji i Nizozemskoj ove se klice smatraju iznimno značajnom komponentom hrane, čija je cijena potencijalno i do 1000 eura po kilogramu. Zbog toga su jedne od najskupljih sezonskih usluga, a njihova popularnost u drugim zemljama Europe stalno raste. Njihov poseban okus i ograničena ponuda čine ih traženom robom među posvećenim kuharima i gurmanskim entuzijastima. U Srbiji je uzgoj hmelja tradicionalno bio koncentriran u okolici Bačke Palanke, Bačkog Petrovca i Novog Sada.
Ove regije imaju vrlo plodno tlo i klimu koja je i oceanska i kontinentalna, što je savršeno za rast ove biljke. Tijekom 20. stoljeća hmeljnici su se uzgajali na većim površinama nego danas. Međutim, konkurencija proizvođača poput Njemačke i Češke bila je intenzivna, što je dovelo do značajnog pada proizvodnje. Srbija danas proizvodi dovoljno piva da podmiri domaću potražnju. Ključno je prepoznati da su mali ljubitelji craft piva posljednjih godina sve više vremena posvetili domaćem hmelju, traže i uživaju u autentičnim i vrhunskim sortama koje su autohtone u njihovom kraju.
Ovaj trend bi mogao značajno utjecati na revitalizaciju uzgoja hmelja u našoj zemlji i potencijalno stvaranje novih kulinarskih namjena ovog prekrasnog cvijeća, uključujući i nježne izdanke koji su u svijetu prepoznati kao luksuzna sezonska delicija. Skupa priroda i ograničena ponuda ove biljke uzrokuju da ona bude simbol vrhunskog okusa i cijenjenja fine hrane.
Oni koji su imali sreće iskusiti okus izdanaka hmelja kažu da je njihov osebujan, neprimjetan okus bio izuzetan i užitak za nepce. U domeni gastronomije, ovi se sastojci često slave zbog svog okusa, kao i metoda koje koriste za žetvu i očuvanje – te komponente povećavaju narativ povezan s njima.
