Danas vam donosimo priču iz jednog srpskog sela koja se prepričava dugo već a radi se o dječaku koji je preko noći odlazio iz kuće i ujutro bi se vraćao a niko nije znao gdje ide.
U malom mjestu na kraju sela, svi su se poznavali i malo se neobično događalo, živjela je obitelj Petrović. Svakodnevica je bila mirna, sve do događaja koji su doveli do nemira u njihovom domu. Glavni protagonist pripovijetke bio je 12-godišnji Marko, tih i suzdržan, a svi koji su ga poznavali opisivali su ga kao poslušnog i podređenog. Njegova sestra Anna, koja je bila mlađa od njega, bila je sasvim drugačija. Bila je živahna, znatiželjna i sklona promatranju onoga što ljudi ne primjećuju.
Njezino oštro oko omogućilo joj je da uoči skrivenu tajnu koja je šokirala obitelj, ali i zajednicu. Marko je tijekom noći počeo nestajati iz kuće. U početku su roditelji vjerovali da sanjaju san ili da dječak jednostavno pije vodu. Međutim, jutarnja šetnja imala je nekoliko mrlja na licu i povremeno bi nosio cipele i jutra. Roditelji nisu obraćali previše pozornosti, vjerovali su da je to samo igra ili šala. No, jednog jutra Ana je odlučila sve otkriti svojoj djeci: Promatrala sam ga, rekla je tihim glasom, “stari ga odvozi.” Osebujan je, ima dugu bradu i dlaku koja prilijepi za zemlju.
Marco ga prati, kao da je pod čarobnim krugom.” Roditelji su slijedili. Nisu mogli vjerovati što čuju, ali su ipak odlučili poslušati. Sljedeće noći majka je pregledala sobu i, kao što se i očekivalo, Marco je bio odsutan. Kapija je bila otključana, a dvorište pusto. Uhvatila ih je panika pa su sve odlučili javiti policiji. Kad su inspektori stigli, ispitali su dječaka koji se tog jutra teška srca i besvijesti vratio kući. U početku je šutio, ali kada je uvidio ozbiljnost situacije, odlučio je podijeliti svoju dušu. Njegovo je priznanje bilo nevjerojatno. Starac me vodi do napuštene kuće na kraju sela.
Međutim, on nije strašljiv. On me nešto upućuje… Školuje me. Upućuje me kako slušati tuđe razgovore i promatrati ponašanje drugih bez sudjelovanja u njihovom razgovoru. Kaže da sam nadaren. Policajci su promatrali jedni druge, pretpostavljajući da je dječak inventivan ili pod nečim utjecajem. Međutim, Marko je nastavio govoriti: U toj rezidenciji ima starih knjiga, papira i karata. Stariji čovjek je ispričao sa mnom da je nekoć držao ključ tajni lokacije. Tvrdi da nije živ, barem ne na način na koji ste očekivali. On je fantasma.” Tišina je zavladala prostorijom.
- Policija je bila sumnjičava, a roditelji uplašeni. Međutim, Anna je potvrdila ono što je primijetila – stariji muškarac se nalazio u dvorištu i vikao na njezinog brata. Policija je odlučila istražiti napuštenu kuću. Ono što su tamo otkrili bilo je neostvarivo. Na prašnjavim policama bile su knjige stare više od jednog stoljeća, napisane o povijesti sela i dokumenti koji su opisivali ljude koji su ga prije nastanjivali. U jednoj od prostorija pronađen je portret muškarca s dugom bradom i istim kaputom koji je spominjala Anna. Bio je pedagog iz 19. stoljeća koji je bio poznat po svom uvjerenju da djeca posjeduju posebne moći koje treba njegovati. Legende kažu da je nestao: nitko nikada nije pronašao njegov grob.
Dječakova priča, koja je u početku izgledala kao fantazija, počela je poprimati oblik. Policija je zabilježila svaki detalj, a obitelji je preporučeno da se obrate domaćim stručnjacima za povijest. Kasnije se potvrdilo da sve što je Marko opisao ima svoje podrijetlo u stvarnim događajima iz prošlosti. Nevjerojatan obrat priče bio je u tome što je Marko zapravo postao jedina osoba koja je mogla komunicirati s duhom učitelja. Nije bilo pokazatelja da je stariji muškarac ikada posjetio kuću – vrata nisu bila otvorena, a dvorište je i dalje bilo netaknuto.
Sve je upućivalo na to da dječak posjeduje jedinstvenu sposobnost opažanja onoga što drugi ne mogu. Od tada su Petrovići Marka čuvali, ali ga više nisu opominjali niti zaustavljali. Nasuprot tome, savjetovali su mu da vodi dnevnik i dokumentira sve što proživljava. Njegovi su zapisi kasnije postali značajna povijesna građa za domaće povjesničare, dječakova priča i priča o starcu postale su legenda koju je prepričavao svaki mještanin.
