Danas vam donosimo priču o jednom bračnom paru koji je, iako je imao svoju biološku djecu, želio da posvoji još jedno dijete i da mu pruži siguran dom prepun ljubavi.
Iako već imaju veliku obitelj, nešto ih je vuklo prema odluci da posvoje još jedno dijete, ali ne obično dijete, već ono za koje bi vjerovali da je njihovo. Ta potraga dovela ih je do baze podataka s tisućama malih bića koja su čekala svoje novo prebivalište, no među njima jedno je lice odmah privuklo njihovu pažnju. Slika je prikazivala 7-godišnju djevojčicu koja je posjedovala nešto izuzetno, nešto što gospođa Lyrov nije mogla riječima opisati. Kasnije se prisjetila da je “nešto u njezinim očima” imalo značajan utjecaj na nju, što će vjerojatno biti njihovo buduće dijete.
- Bio je usađen, onaj duboki i topli osjećaj koji govori da ste locirali željeni objekt, čak i ako ga još ne razumijete u potpunosti. Par je tada odlučio istražiti djevojčin život želeći doznati njezinu priču. Međutim, ono što su pronašli nije bilo ono što je itko očekivao. Mlada dama po imenu Daniela imala je povijest boli i zlostavljanja. Od svog rođenja bila je izložena teškom obiteljskom nasilju, zbog čega je izbačena iz kuće i smještena u bolnicu, a kasnije u posebnu ustanovu. Njenoj biološkoj majci, naime, oduzeto je pravo na nadzor. Jedan policijski službenik koji je prvi put susreo Danielle tijekom istrage opisao je to kao najgori primjer zlostavljanja djeteta kojem je ikada svjedočio.
Ono što je otkrio bilo je duboko uznemirujuće – mlada djevojka živjela je u nehumanom okruženju, okružena prljavštinom i izolirana od svijeta. Saznalo se da Daniela ima autizam, te da je imala ograničene sposobnosti komunikacije i interakcije s drugima. Znala je samo hodati – ostale funkcije su bile zanemarene. Nije bila svjesna dodira, osmijeha ili govora druge osobe. No, zaključak priče nije mračan. Zbog odanosti, ljubavi i strpljenja obitelji Lajrov, Danielin život doživio je značajan porast u dimenzijama. Nakon što su je prepoznali kao svoju kćer, sve su svoje vrijeme posvetili tome da joj pomognu da bude uspješna.
Konačno, Daniela je počela shvaćati značenje tradicionalne obitelji, bezuvjetne ljubavi i doma koji je ispunjen sigurnošću. Danas, sedam godina nakon incidenta, Daniela sada uživa u svakodnevnom životu koji joj je prije bio neostvariv. Živi na farmi sa svojom obitelji, a voli plivati i jahati konje, a oboje potiče osjećaj slobode i opuštenosti. Obitelj je izgradila svemir u kojem Daniela može rasti i razvijati se kako želi, bez ograničenja i pritiska.
Njezin posvojeni otac, tijekom intervjua, priznao je da je briga o djetetu s posebnim potrebama 24-satni izazov. No, nije pokazao nimalo žaljenja, već je to izjavio. S toplinom u tonu rekao je da će Danielu prihvatiti takvu kakva jest, da je bezuvjetno njeguje i da je ona njegova kći, unatoč preprekama s kojima se svakodnevno susreću. Ova priča je više od priče o posvajanju. To je demonstracija snage ljubavi, humanosti i sposobnosti jedne obitelji da promijeni život druge osobe.
U svijetu koji je pun nepravde, nasilja i nedostatka poštovanja, ovakve priče pokazuju da svaki pojedinac može utjecati. Daniela je sada mlada žena s teškom prošlošću, ali ima priliku biti sretna. Tome pridonose pojedinci koji su je srcem promatrali.
