Mnogi ljudi više ne prate neke praznike ili slavlja osim Božića i možda svoje slave. U ovom vam članku otkrivamo koji se praznik uskoro slavi i koji se običaji moraju poštovati.
Sveta Barbara smatra se jednom od najslavljenijih kršćanskih svetica, a njezin blagdan, koji se slavi u više dijelova svijeta, uključuje tradicionalnu komponentu i u Srbiji. Jedan od najpoznatijih običaja povezanih s danom svete Barbare je sadnja božićne pšenice, što predstavlja početak planiranja za nadolazeći Božić. Smatra se da se na dan svete Barbare dan produljuje, a noći kraće, što znači da je dolazak svijetlih proslava vjerojatniji.
Današnji datum također predstavlja početak zimske sezone; priroda se sada postupno budi, što će dovesti do duljih dana i više sati svjetla. Jedan od najznačajnijih običaja na ovaj dan je sadnja božićnog sjemena. To se obavlja upravo na dan svete Barbare, jer se vjeruje da ako je pšenica posađena na dobrom mjestu, polje će imati značajan urod. Na ovaj dan se priprema i “varica” ili juha od žitarica, koja se konzumira sljedeći dan, na dan svetog Save.
Ovaj običaj je jedinstven jer se vjeruje da se žito koje se peče na dan Svete Barbare treba postaviti pored vatre tijekom noći, a sljedećeg dana se poštuje strana na kojoj se žito “kuha”. Suprotno tome, pšenicu treba uzgajati na polju umjesto da se ostavlja kao pokrovni usjev, što će donijeti produktivnu i uspješnu godinu. Kuhano žito se ne samo konzumira u kući, već se i posipa po zemlji odakle se uzima voda, a vjeruje se da će to donijeti zdravlje i blagostanje.
- Varica je namirnica koja se mora pripremati na ovaj dan, a u nekim dijelovima Srbije priprema je ceremonijalnija, pa se priprema i večer prije Svete Barbare. Ovaj običaj je značajan zbog same hrane, kao i zbog vjerovanja da način pripreme žitarica, a posebno način kuhanja, utječe na plodnost polja tijekom sljedeće godine. Ovaj običaj se često smatra izrazom poštovanja i povjerenja u moć prirode i njezine cikluse. Također, zanimljivo je vjerovati da od dana svete Barbare do Božića nije korisno sanjati. Ako netko ima snove tijekom tog razdoblja, to se smatra lošom viješću ako se o njima raspravlja ili tumači.
Tradicija nalaže da ovo razdoblje karakterizira tišina i opuštanje, tijekom kojih se ljudi trebaju posvetiti svojoj vjeri, radu i pripremama za nadolazeće blagdane. Snovi, koji se smatraju porukama, smatrani su negativnom konotacijom; stoga je bilo nezakonito raspravljati o njima. Osim ovih običaja, Sveta Barbara prvenstveno potječe iz srpske baštine i vjere, a uz to postoje brojni rituali i pripreme povezani s ovim danom koji se održavaju u zemlji. Osim običaja jedenja pšenice, postoje i povezani rituali.
Na dan Svete Barbare djeca često sudjeluju u malim ceremonijama i molbama, a namijenjene su zaštiti od opasnosti, jer se Sveta Barbara smatrala štitom od groma. Mnoge vjerske organizacije slave posebne ceremonije i himne posvećene ovoj svetici na ovaj dan. Tko je bila Sveta Barbara? Sveta Barbara, sljedbenica kršćanske vjere, živjela je u trećem stoljeću za vrijeme vladavine rimskog cara Maksimijana. Njezin otac, Dioskor, bio je revni politeist koji je svoju kćer posvetio strogosti. Međutim, Varvara je bila hrabra i odvažna te je u jednom trenutku, tijekom izgradnje kupaonice, zatražila da se ugrade tri prozora – jedan za Oca, jedan za Sina i jedan za Duha Svetoga.
Takvo njezino ponašanje razbjesnilo je njezina oca, koji ju je odlučio razotkriti vlastima. Tada je Varvara svjedočila da je kršćanka, što je izazvalo veliki bijes njezina oca. Zbog svoje ideologije, Varvara je bila podvrgnuta mučenju, a otac joj je na kraju odsjekao glavu. Značajno je da je, prema predaji, njezina smrt rezultirala kaznom: grom je pogodio njezina oca, uzrokujući njegovu smrt. Sveta Barbara postala je patnica i smatrana je sveticom, njezina religija proširila se pravoslavnim svijetom, kao i katoličkom sferom. Na ikonama se obično prikazuje u ženskoj odjeći, uobičajeno s križem u ruci.
Ova se slika i danas smatra simbolom nade i hrabrosti, posebno za žene i djecu. Dan svete Barbare, osim što je posvećen pšenici i ječmu, prenosi i snažnu poruku hrabrosti, vjere i nade. Kroz običaje i vjerska uvjerenja povezana s ovim danom, ljudi su tijekom vremena zagovarali važnost poštivanja prirodnih ciklusa, ali i nužnost vjere i hrabrosti kako bi se postiglo spasenje. Danas su mnogi običaji donekle izgubljeni, ali i dalje imaju duboke poruke koje se prenose od roditelja. djetetu.
