Prema pravoslavnom crkvenom kalendaru danas se obilježava važan svetac a za ovaj praznik kao i za mnoge druge se vezuju razna vjerovanja i običaji koji vuku korijene iz davnina.
Evdokim, mladi vojvoda iz Kapadokije, ostao je u narodu još upamćen kao veliki primjer poštenja, pravednosti i milosrđa. Rođen u religioznoj obitelji, od oca Bazilija i majke Eudokije, živio je u vrijeme cara Teofila, u to su vrijeme kušnje bile česte, a strast lako dostupna srcima ljudi. Međutim, pred njima nije kapitulirao. Čak i dok je služio kao mladi časnik u vojsci, posvetio je izuzetnu količinu vremena duhovnoj pobožnosti, izbjegavao je sve stvari koje bi ga odvojile od Božjeg puta.
- Život mu je bio miran, ali ispunjen molitvom, čitanjem svetih knjiga i dobrim djelima. Posebno je bio slavljen zbog održavanja higijene i izbjegavanja interakcija sa ženama, osim s vlastitom majkom, što je u to vrijeme izazivalo i poštovanje i divljenje. U razdoblju kada su mnogi ljudi tražili priznanje po bogatstvu, zabavama i praznim razgovorima, Evdokim je krenuo drugim putem. Nije bio fasciniran ovozemaljskom taštinom svijeta; nego je bio sličan “ljiljanima usred trnja i zlatu usred vatre”, kako su ga drugi ljudi opisali.
Njegova altruistična priroda prema potlačenima bila je neosporna – pomagao je kome je mogao ne očekujući ništa zauzvrat. Zbog ovih atributa, car ga je prepoznao kao prikladnu osobu za mjesto kapadokijskog vojvode. Međutim, čak ni on nije uspio ne propasti u svojoj pravednosti; upotrijebio je moć da promovira dobro, a ne da koristi sebi. Njegova je pravda bila jednaka Božjoj i ljudskoj, što je u to vrijeme bilo neuobičajeno. Njegovu ranu smrt u 33. godini ljudi su smatrali značajnim gubitkom. Međutim, čak i nakon njegove smrti, njegova je legenda i dalje imala značajan utjecaj.
Na njegovom su se grobu događala čuda ozdravljenja: čovjek koji je izgubio razum došao je k svijesti nakon što je dotaknuo svečev grob, osim toga, dijete koje nije moglo hodati odjednom je ustalo i prohodalo. Ovi čudesni događaji povećali su vjeru ljudi u posebnu Eudokimovu naklonost. Povjesničari posvećeni Srpskoj pravoslavnoj crkvi, poput spomenutih, često navode ove konkretne primjere vjerskog djelovanja kao dokaze svetosti života i smrti (Izvor: SPC – „Žitija svetih“, kolovoz). Posebno dirljiv događaj dogodio se 18 mjeseci nakon njegove smrti, kada je njegova majka, slijedeći vjeru i tugu, otkrila njegov lijes. Tijelo je postavljeno ispred toaleta, koji je još uvijek bio netaknut i svjež, bez naznaka raspadanja, a iz njega je izlazio neobičan, ugodan miris. U kršćanskoj vjeri ovaj se događaj smatra pokazateljem svetosti i Božje naklonosti.
Ostaci su zatim premješteni u Carigrad, gdje je nova crkva posvećena svetoj Majci Božjoj, ova građevina je bila čast i priznanje njihovom božanskom sinu. Bilješke “Pravoslavnog misionara” govore o uobičajenoj pojavi ovih događaja u povijesti pravoslavlja, ali svaki ima značajnu poruku o vjeri i postojanosti. Pripovijest o Evdokimu još uvijek je bila zabilježena u svijesti Kristovih sljedbenika ne samo zbog nevjerojatnih podviga koje je izvodio, već i zbog njegova dosljednog načina života. Nije bio svetac koji je slavu stekao značajnim postignućima na bojnom polju ili u politici, već svakodnevnom praksom odanosti Bogu i javnosti.
Njegova poslušnost prema siromasima, njegova nevoljkost da sudjeluje u ispraznim razgovorima i zabavama, te njegova dosljedna odanost molitvi i čitanju svetih knjiga, sve je to postalo popularan uzor. Kao što je dokumentirano u hagiografskim zapisima studeničke opatije, ovi primjeri svetih ljudi pokazuju kako svatko može postići duhovne trijumfe u svakodnevnim situacijama. Evdokimova pripovijest još uvijek nadahnjuje sljedbenike pravoslavne vjere u svim dijelovima svijeta. Na njegov rođendan, 13. kolovoza, sljedbenici ove vjere sudjeluju u hramskim obredima, pale svijeće i mole se u nadi da će im ovaj svetac olakšati probleme.
Likovi na ikonama ga predstavljaju kao u vojničkoj odjeći, ali sa mirnim, smirenim izrazom lica koji treba da podsjeća na istinsku snagu u ne ležanju u oružju, već u vjeri, pravdi i ljubavi prema drugima. Njegov život je bio relativno kratak, ali je ostavio značajan trag u njegovom životu, što pokazuje da vrijednost čovjeka ne određuje broj godina koje ima, već kvaliteta radnji koje obavlja.
