Sveti Prokopije je svetac koji je jako važan i to ne samo za vjernike pravoslavne vjere. Kao i za većinu svetaca i za njega se vežu neki običaji i vjerovanja a u nastavku teksta saznajte koji su to.

Dana 21. srpnja po gregorijanskom kalendaru sljedbenici pravoslavne vjere slave dan posvećen svetom Prokopiju Jeruzalemskom, jednom od najslavljenijih svetaca iz 4. stoljeća. Njegov životni put od rimskog generala do kršćanskog mučenika i danas ima utjecaja na kršćanstvo diljem svijeta. Prokopije je rođen u Jeruzalemu pod imenom Neania, u vrijeme Rimskog Carstva pod vodstvom cara Dioklecijana, koji je bio poznat po svom progonu kršćanstva. Kao mladi vojvoda sudjelovao je u carevoj vojsci, poštujući careve naredbe i ne razumijevajući se dodatno u kršćansku vjeru.
Međutim, jedno nadnaravno iskustvo imalo je značajan utjecaj na njegov život. Na putu za Aleksandriju, namjeravali su suzbiti kršćansku pobunu, međutim, Neania je doživio slično iskustvo kao ono koje je dovelo do imenovanja Pavla za apostola. Nakon snažnog potresa čuo je glas koji mu je rekao: “Neanias, što radiš i za koga se zalažeš?” Kada je postavio ovo pitanje, odgovorio je: “Tko si ti, Gospodine?” Ne poznajem te”, pojavi se na nebu pred njim svijetli križ i začu se glas: Ja sam raspeti Sin Božji. S ovim znakom svoga susreta pobjedi nad svojim protivnicima, a ja ću biti s tobom u miru.
Od tog trenutka nadalje sve se u njemu preokrenulo. Neanija je stvorio križ koji je bio paralelan onom kojem je svjedočio u viziji, umjesto da napadne kršćane, on je umjesto toga napao Hagarjane, neprijatelje Jeruzalema. Nakon pobjede otputovao je natrag u svoj rodni grad i rekao majci da je prihvatio kršćansku vjeru. Kad su ga službenici doveli na dvor, skinuo je vojvodski pojas i mač, izjavio je da je sada sljedbenik Krista Kralja. Zbog toga je bio podvrgnut mučenju i zatvaranju. Tu mu se, prema običaju, ponovo javio Gospod Isus Hristos, koji ga je krstio dajući mu ime Prokopije.
- U zatvoru ga je posjetilo 12 žena koje su priznale da su Kristove sljedbenice. Zbog svoje vjere i oni su bili raspoređeni u isti zatvor, tamo ih je Prokopije poučio kako da ustraju i prime mučenički vijenac. Njihova hrabrost privukla je čak i majčinu pažnju, budući da je svjedočila njihovoj boli, prihvatila je i kršćanstvo. Sve njih zajedno – 12 žena i njihovu majku – država je kaznila zbog svoje vjere. Kada je došlo vrijeme za pogubljenje Prokopija, on je podigao ruke prema istočnom dijelu crkve i molio se za potrebite, bolesne i građanstvo. Također je molio: da se to proširi kroz vrijeme i ojača crkvu. Predaja kaže da mu je s neba javljeno da su njegove molbe uvažene.
Radosno je spustio glavu pod oštricu i tako zaključio svoj smrtni krug 8. srpnja 303. godine, dobivši titulu besmrtne časti. I danas vjernici traže svetog Prokopija u svojim molitvama, tražeći da ga zazovu u pomoć u ovom teškom vremenu. U svojim molitvama štuju ga kao velikog mučenika i sveca, mole ga da im pomogne ustrajati u vjeri, unatoč nedaćama s kojima se suočavaju.
U svečanom popisu vjenčanja spominje se i Prokopije, uz cara Konstantina i caricu Jelenu, kao zagovornik bračne veze i molitelj Bogu za sve koji ga traže. Njegov život i smrt još uvijek služe kao podsjetnik na snagu vjere da promijeni najtvrđa srca, kršćani ga slave i kao mučenika i kao svjetionika nade i vjere.