Danas govorimo o nekim običajima koji se tiču žena vjernika i njihovog odlaska crkvu te načina na koji trebaju biti odjevene. Neki smatraju da bi one obavezno trebale nositi maramu na glavi.
Nošenje marame za glavu u vjerskim obredima, kako među ženama tako i među djevojkama, često se smatra temom o kojoj se govori u tišini, ali također dovodi do žustrih rasprava. Neke žene smatraju da je neugodno imati pokrivenu glavu, dok druge smatraju prihvatljivim da im se glava odrubi. U praksi se to često događa – žene koje su Kristove sljedbenice procjenjuju i promatraju jedna drugu, unatoč navodno mirnom okruženju crkve, molitvi i unutarnjem smirenju.
Upravo je to razlog zašto je važno razmotriti ovu temu smirenim, neosuđujućim pristupom, bez ikakvih pojednostavljenja ili osuda. Osobno ili institucionalizirano U Pravoslavnoj crkvi praksa nošenja marame za glavu tijekom vjerskog bogoslužja ne smatra se strogom, uskogrudnom obvezom. U početku je to stoljetna tradicija koja i danas ima značajnu simboličku važnost. Teolog Aleksandar Đurđević priznaje da marama za glavu nije potrebna za sudjelovanje u liturgiji ili kao oblik vjere.
Mnoge žene nose kape za glavu u znak počasti svetištu i hramskom području. Za njih je to osobni čin skromnosti i tihog stava prema Bogu. Međutim, to ne znači da su žene koje ulaze u crkvu otkrivene glave manje odane ili da krše crkvena pravila. Crkva ne smatra da je marama za glavu prepreka molitvi. Đurđević navodi da se vjera ne bi trebala ograničavati na vanjske oznake, već bi se trebala očitovati u načinu života ljudi, njihovom međusobnom odnosu i unutarnjem stanju njihovog duhovnog stanja.
- Osobna sloboda i sloboda savjesti Jedna od najvažnijih poruka suvremene teologije je uvažavanje slobode savjesti. Svaka žena ima pravo odlučiti hoće li nositi maramu za glavu u crkvi ili ne, nema pritiska da to učini i nema straha od osude. Svaka žena treba se ponašati u skladu sa svojim osobnim vjerskim uvjerenjima. Oni koji nose marame za glavu ne bi trebali kritizirati one koji to ne čine, inače će upasti u iste pogreške. „Temeljni element vjere je ljubav“, podsjeća Đurđević.
Ova poruka je od posebnog značaja u današnjem društvu, jer je religija često određena vanjskim izgledom vjere, a unutarnja komponenta vjere se zanemaruje. Kršćanstvo se ne oslanja na prisilu, već na slobodan odgovor čovječanstva na Božji poziv. Biblijske teorije praktikuma Temelji običaja pokrivanja glave nalaze se u Svetom pismu, točnije u Prvoj poslanici apostola Pavla Korinćanima.
U ovom odlomku autor opisuje ponašanje muškaraca i žena tijekom molitve, kao i značenje pokrivene ili otkrivene glave. Svaka žena koja moli Bogu ili prorokuje otkrivene glave smatra se nepoštenom sa svojom glavom, kao da je obrijana. Ako žena ne pokrije glavu, treba je i ošišati; međutim, ako je sramotno za ženu da se ošiša ili obrije, treba je umjesto toga pokriti (11,5–6). Nekoliko stihova kasnije, apostol Pavao također je postavio pitanje koje potiče na razmišljanje: „Prosudite sami: Je li legitimno da se žena moli Bogu otkrivene glave?“ (1 Kor 11,13).
Ovi se stihovi često navode kao dokaz nužnosti nošenja marame za glavu, ali njihovo tumačenje komplicira kontekst u kojem su izvorno napisani. Povijesni i društveni značaj U istoj poslanici apostol Pavao opisuje tadašnje prevladavajuće standarde i odnose unutar zajednice: Želim da znate da je početak svakoga čovjeka Krist, a početak žene muž, a početak Krista Bog. Ove riječi opisuju društvena pravila antičkog svijeta, koja su drugačija od današnjih. Prema analizi svetog Nikodema Svetoga, otkrivena glava žene u to se vrijeme smatrala iskazivanjem nepoštovanja i kršenjem utvrđenog protokola.
Nepoštivanje crkvenih pravila tijekom molitve smatralo se oblikom nepoštovanja i gubitkom dostojanstva. U pretpovijesno doba kosa je imala značajnu ulogu. Žena s kosom ili bez nje prepoznavala se po sramoti. Kod Grka su robovi bili lišeni odjeće, kod Židova su žene koje su bile krive za preljub bile podvrgnute ovoj kazni. Kao rezultat toga, apostol Pavao povezuje molitva jednostavne žene s uobičajenom praksom u to vrijeme. Suvremeno shvaćanje šala Unatoč Pavlovim riječima koje se tiču žena u cjelini, uključujući i djevojke, moderni teolozi skloni su usredotočiti se na temu tumačenja bez doslovnog prijevoda.
Današnje društvo je drugačije, a značaj kose i traka za glavu mijenjao se tijekom vremena. Kao rezultat toga, naglasak se stavlja na skromno ponašanje, čednost i dostojanstvo u modi i ponašanju. Vrijednost šala se gubi ako se koristi samo za formu, bez ikakvog unutarnjeg značaja. Osim toga, pokrivena glava ne može ispraviti neprilagođenosti ili ponašanja koja su uznemirujuća i dovode do javne krize. Odjeća u crkvi trebala bi pokazivati poštovanje prema svetima i svijest o položaju u kojem se netko nalazi, ali ne bi trebala dovesti do osude drugih bez razloga. Ljudi posjećuju hram s namjerom molitve i spuštanja, ne žele uspoređivati vanjske znakove odanosti.
