Priča o Bosanki Seki ispunjena je boli i teškoćama, jer je prošla mučan put zbog nemogućnosti da zatrudni i rodi.
U obližnjem selu Srebrenice u Bosni i Hercegovini žive brat i sestra čija je priča prepuna čežnje. Brat, otac šestero djece, u oštrom je kontrastu sa sestrom kojoj je uskraćena prilika da iskusi majčinstvo. U svojoj tuzi, žali se da bi život imao manji stupanj poteškoća i nezadovoljstva da je božanska providnost blagoslovila makar i jednim djetetom.
Njezina je samoća zamršeno povezana s njezinom nesposobnošću da iskusi majčinstvo. Prema vlastitim riječima, sklopila je više brakova, da bi je partneri napustili nakon što su bili uvjereni da neće začeti dijete.
Baveći se stočarstvom, obje osobe žive u ruralnim područjima. Sestra, iako ima 70 godina, i dalje se bavi teškim radom, čuvajući ovce i obrađujući polja. Ona ne pokazuje nevoljkost da se napreže, čak ni usprkos brojnim preprekama koje prate život na selu.
Staloženim držanjem prenosi svoj pogled na život, izjavljujući da ne gaji brigu za budućnost i da nijedan zadatak nije nepremostiv sve dok može ostati aktivna i produktivna. Unatoč tome što dijeli životni prostor s bratom, ona zauzima samo jednu sobu koju joj je on ljubazno ustupio. Iako nema osobne imovine poput stoke ili imanja, sestra svesrdno pomaže bratu u svim njihovim zajedničkim odgovornostima.
Budući da živim s bratom, on mi je ljubazno ustupio sobu i moram priznati da sam ravnodušan prema ovom aranžmanu jer mi ne predstavlja nikakav izazov.
Tijekom ljeta, Seka sreću izvlači iz jednostavnih zadovoljstava poput branja gljiva, šljiva ili koprive, osiguravajući dovoljno hrane da izbjegne glad.
Sestra Seka izražava svoje čuđenje prema pojedincima koji se umjesto produktivnog rada odlučuju za nerad. Njezin najveći izvor frustracije nastaje kada naiđe na seljane koji žale zbog nedostatka resursa, a istodobno odbijaju mogućnosti zapošljavanja. Seka čvrsto vjeruje da je marljiv rad ključ za nabavljanje životnih potreba, za razliku od neprestanog prigovaranja onima koji marljivo rade.
Unatoč nezadovoljstvu životom, glad uspijevam otkloniti tražeći gljive, šljive i koprive tijekom ljetnih mjeseci. Skupljam sve što mogu kako bih osigurao dovoljno hrane i izbjegao gladovati.
Osobito me obeshrabruje kada susrećem pojedince iz ruralne zajednice koji se neprestano žale na nedostatak imovine i nespremnost da nešto poduzmu. Ključ je uključiti se u produktivan rad, koji će u konačnici dovesti do stjecanja resursa, umjesto traženja utjehe u odušku drugima koji aktivno teže svojim ciljevima.
Seka je devedesetih godina prošlog stoljeća doživjela gubitak supruga, ali ističe da joj je najveći izazov u životu bila nemogućnost da ima djecu. Čvrsto vjeruje da bi prisutnost i jednog djeteta bila neprocjenjivo blago. Detalji njezina braka doista su zaprepašćujući – otkriva da su ona i suprug živjeli zajedno svega tri mjeseca. Prije toga se već dva puta udavala, ali su oba braka završila odbijanjem zbog njezine nemogućnosti da zatrudni, što je srceparajuća pojava koja se odigrala u dvije odvojene obitelji. Napokon, kada je otkrila sreću s trećim suprugom, njihova je radost tragično kratko trajala jer je on ubrzo preminuo.
U prošlosti sam doživjela nesretnu okolnost da sam više puta bila u braku, da bi me supružnici odbili zbog nemogućnosti začeća djece. Ova uznemirujuća situacija dogodila se dva puta u dvije različite obitelji. Ipak, treći put sam pronašla sreću i zadovoljstvo u svom braku, ali nažalost, život mog supruga je tragično prekinut, što je dovelo do njegove prerane smrti.
U Bijeljini su Seka i njen prvi suprug boravili tri godine. U seoskom načinu razmišljanja koji je prevladavao u to vrijeme, smatralo se neprihvatljivim da žena nakon tri godine braka ostane bez djece. Zbog toga je Seka izbačena s imanja jer je smatrana neproduktivnom jer nije uspjela zatrudnjeti. Ovaj izvještaj služi kao prava ilustracija opresivnih društvenih očekivanja i pritisaka koje su žene poput Seke bile prisiljene podnositi unutar ruralnih zajednica tijekom tog doba.
S prvim suprugom tri godine je živjela u Bijeljini. Prevladavajuće okolnosti i način razmišljanja seljana diktirali su da se smatralo neprihvatljivim da žena ne začne dijete unutar tog vremenskog okvira. Posljedično, izbačena je iz prostorija, jer su je smatrali teretom koji nije uspio učiniti smislenim doprinos.
U pitoresknom selu nadomak Zvornika sklopila je drugi brak. Ubrzo nakon što su započeli zajednički život, njezin suprug je otišao služiti vojsku, a nju je ostavio. Seka je sa zebnjom iščekivala njegov povratak iz JNA, ali kada se konačno vratio, napustio ju je i potražio utočište u kući susjede. Njihova zajednica trajala je samo 9 dana prije nego što je došla kraju.
Prema Sekinim riječima, svi muževi su je napustili zbog nemogućnosti da začne djecu. Ne pridaje važnost vlastitoj dugovječnosti ili izgledima za sutra, jer joj nedostaje obitelj i radost koju bi joj djeca donijela.
Nakon što smo počeli suživot, odmah se prijavio u vojsku, ostavivši mene. Sa zebnjom sam iščekivao njegov povratak iz vojske, ali po dolasku me je napustio i preselio se kod susjeda. Naše zajedničko vrijeme iznosilo je svega 9 dana.
Sekina pripovijest služi kao dirljiv prikaz surove istine s kojom se susreću nebrojeni pojedinci kada se suoče s poteškoćama u začeću i društvenim očekivanjima koja ih prate. Osim raspada svojih brakova, Seka se također borila s dubokim gubitkom svrhe i sreće koji često prati izostanak ispunjenog obiteljskog života.
