Postoji izreka koja kaže da se dobro dobrim vraća ito možemo vidjeti i iz naše današnje priče. Dovoljno je da samo jedna osoba pokrene lanac dobrih dijela i drugi će je slijediti.
Ovo je priča o dvoje starijih osoba koje su posjedovale malo, ali su dale sve što su imale, a primile puno više nego što su očekivale. Na samom kraju sela, u maloj, napuštenoj kući, baka Milka i djed Stojan dočekali su Badnjak onako kako su znali i znali. Zima je bila oštra, a njihovi prihodi jedva su bili dovoljni za plaćanje lijekova i struje. Međutim, Milka je nekoliko mjeseci odbijala raspravljati o sitnicama, ne govoreći ništa. Željela je nešto izvanredno što bi bilo na njihovom stolu barem za Božić. Uspjela je kupiti jedno pile, novčić i pribor za pravljenje češnjaka.
Dok je vadila pečenje iz stare pećnice, Stojan ju je pitao zna li što je potrebno, vrijedi li barem jedan dan u godini slaviti. Kuća se ispunila mirisom hrane i tamjana. Badnjak je svečano otvoren, svijeća je upaljena, a njihova lica obasjala je tiha sreća koju samo godine mogu shvatiti. Imali su mnogo toga, ali su na tom mjestu doživjeli osjećaj ugode. Međutim, ta harmonija nije dugo trajala. Preko granice se čuo plač. Njihova susjeda, Danijela, bila je u dvorištu s troje male djece.
Djeca su se pitala zašto kod njih nema mesa, je li ih netko zaboravio. Daniela ih je tješila govoreći im da će graha biti dovoljno, ali glas joj je drhtao. Milka i Stojan samo su se promatrali. Miris pečenja, koji je prije samo nekoliko minuta bio užitak, sada im je postao prepreka. Stojanova vilica za večeru bila je prerezana, a Milka je već obrisala suze krajem rupčića. Pedeset godina zajedničkog života natjeralo ih je da se upoznaju bez potrebe za riječima. Shvatili su da ne mogu jesti dok im djeca spavaju pored njih, pa su to i učinili. Milka je jela složenac koji je sadržavao piletinu, kruh i većinu češnjaka. Dali su samo porciju kruha i sira.
- Pozdravila je Daniela preko ograde, rekavši im da su stariji i da ne vole masnu hranu, rekla je da bi to trebala donijeti djeci. Mlada žena je odbila, prihvatila im ruke, ali su ustrajali. Njihova večera te večeri bila je prazno mjesto, ali pun um. Vratili su se u rezidenciju gdje je na stolu još uvijek gorjela samo svijeća. Milka se pretvarala da se smiješi, ali je rekla da nisu gladni, jer su ispunjeni emocijama. Opustili su se i otišli u krevet vjerujući da će uživati u Božiću uz čaj i somun, sami, ali spokojni.
Hladan i svijetao izlazak sunca na Božić. Obukli su svoju najtrošniju odjeću i zapalili vatru. Na stolu je bio dostupan samo lipov čaj. Stojan je ljutio rezidenciju, prsti su mu se malo tresli, vjerovao je da nema što slaviti službeno ako netko drugi dođe. Rijetko je tko posjećivao siromašne. Pozdravljali su se tijekom slavlja, bez pompe ili ukrašavanja. Baš kad su htjeli podijeliti mali komad kruha, začuo se zvuk izvana. Ne tipično tipkanje, već harmonika, govor i smijeh. Vrata su se snažno zalupila.
Milka se uplašila, vjerovao je da postoji problem. Stojan se pojavio i ostao bez daha. Gotovo cijelo selo sudjelovalo je u napredovanju. Na čelu kolone bio je Rade, najbogatiji čovjek u selu, a pored njega Danijela, kojoj su se sada suze slijevale niz lice od sreće. Rade je na plećki imao pečeno prase koje je još bilo vruće. Nakon njega, išle su žene s košarama punim svile, cipela, kolača, boca vina i rakije. Također su osigurale hranu, brašno i ostale potrošne potrepštine kojih Milka i Stojan nikada ne bi imali dovoljno.
Rade je komentirao bučno božićno slavlje rekavši da su čuli što su postigli prethodne noći. Izjavio je da selo neće imati kapaciteta pustiti najvažnije ljude u okolici da gladuju na praznik. Stojan nije mogao govoriti. Suze su mu tekle niz lice dok su ljudi prolazili pored dvorišta i smještali se u njihov mali dom. Stol je postao premalen za svu hranu. Bio je dovoljan za nekoliko odmora. Daniela je zagrlila Milku i rekla da je svima ispričala istinu o tome što su učinili. Tog dana, njihov dom postao je najradosniji u selu.
Harmonika je svirala, ljudi su se šalili, a Stojan je sjedio na vrhu stola, s licem zarivenim u ruke. Rekao je da vjeruje da im išta nedostaje, ali u stvarnosti posjeduju sve – ljude. Kad su gosti otišli, Milka je promatrala cijeli hladnjak i ostavu. Upozorila je Stojana na ono što se dogodilo tog dana: kada pustiš ruku u slučaju dara, treba je pustiti i u slučaju primanja. Ova pripovijest ne govori o nadnaravnom čudu koje se dogodilo na nebu, već o čudu koje je stvorio čovjek, a koje se dogodilo među… pučanstvo – kada netko odluči biti dobar, čak i kada nema ništa.
