NASA je najpopularniji brend u cijelopm svijetu, što se tiče svemira. Naime, oni su nastali sada već davne 1958 godine, kao odgovor na ruske aktivnosti u svemiru. Oni su i prvi sletjeli na mjesec 1969 godine….
Nakon devet iscrpljujućih meseci provedenih u svemiru, astronauti NASA-e konačno su se vratili na Zemlju. Njihova misija, koja je prvobitno trebala trajati samo osam dana, pretvorila se u dugotrajan boravak na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) zbog tehničkih problema sa svemirskom kapsulom.
- Astronauti Sunita Vilijams i Buč Vilmor sleteli su u more kod obale Talahasija na Floridi 14. marta, gde ih je dočekao brod za spasavanje. Ovaj trenutak bio je ispunjen emocijama jer su, posle dugih meseci u bestežinskom stanju, konačno mogli da udahnu svež zemaljski vazduh. Prilikom izlaska iz kapsule, pozdravljali su kamere s osmehom, iako su im tela bila oslabljena dugotrajnim boravkom u bestežinskom stanju.
Neočekivani izazovi misije
Prvobitni plan misije predviđao je da Vilijamsova i Vilmor provedu samo osam dana na MSS. Lansirani su 5. juna pomoću Boingove svemirske kapsule Starlajner, u okviru prvog testnog leta s posadom. Međutim, već na samom početku misije pojavili su se ozbiljni problemi:
- Pet od 28 potisnika kapsule otkazalo je odmah nakon lansiranja.
- Došlo je do curenja helijuma i dodatnih kvarova na potisnicima.
- NASA je zbog tehničkih poteškoća odlučila da produži misiju.
Do 18. juna postalo je jasno da Starlajner neće moći da ih vrati na Zemlju po planu, te su NASA i Boingovi inženjeri mesecima radili na rešavanju problema.
Fizički i psihološki efekti dugotrajnog boravka u svemiru
Kako se misija odužila, naučnici su počeli da izražavaju zabrinutost zbog zdravstvenog stanja astronauta. Dugotrajni boravak u svemiru nosi mnoge izazove:
- Izlaganje nultoj gravitaciji negativno utiče na mišićnu masu i gustinu kostiju.
- Visok nivo svemirskog zračenja povećava zdravstvene rizike.
- Psihološki pritisak i izolacija mogu imati ozbiljne posledice na mentalno zdravlje.
U novembru su se pojavile zabrinjavajuće informacije o fizičkoj iscrpljenosti Sunite Vilijams. Njene fotografije pokazale su vidno smanjenje telesne mase, a spekulisalo se da nije unosila dovoljno kalorija. NASA je demantovala tvrdnje da je Vilijamsova ozbiljno oslabljena, ali su medicinski testovi nakon povratka potvrdili da su svi astronauti iskusili znatne fizičke promene.
I Buč Vilmor je pokazivao znake gubitka telesne mase i iscrpljenosti, što je dodatno podstaklo raspravu o dugoročnim efektima svemirskih misija na ljudsko telo.
Povratak i medicinska provera
Nakon sletanja, astronauti su izvučeni iz kapsule, gde ih je sačekala medicinska ekipa. Njihova tela su se privikavala na gravitaciju, pa su morali da legnu na nosila kako bi se sprečili potencijalni zdravstveni problemi. Po dolasku na obalu, sprovedeni su prvi zdravstveni pregledi, a zatim su prebačeni u NASA-in Svemirski centar Džonson u Hjustonu radi daljih testiranja.
Kada lekari potvrde da su potpuno sposobni za povratak, astronauti će se konačno ponovo sresti sa svojim porodicama, koje su ih čekalе 286 dana.
Budućnost svemirskih misija
Dok NASA analizira sve tehničke probleme sa Starlajnerom, buduće misije nastavljaju se prema planu. Misija KRU-10 je preuzela dužnosti na MSS, a astronauti KRU-9, zajedno sa Vilijamsovom i Vilmoreom, koristili su kapsulu Dragon za povratak na Zemlju.
NASA je naglasila da će iskustva iz ove misije doprineti unapređenju bezbednosti budućih letova, kao i boljem razumevanju fizičkih i psiholoških posledica dugotrajnog boravka u svemiru.
Iako iscrpljeni, astronauti su se vratili kao heroji nauke i istraživanja, otvarajući vrata budućim generacijama istraživača svemira.
