Kada se priroda probudi iz zimskog sna, proljeće i ljeto postaju omiljeno vrijeme za boravak u otvorenom. Međutim, toplota i sunce privlače ne samo ljude već i zmije, koje mogu biti opasne ako se osjete prijetnjom. Stoga je važno znati kako se ponašati pri susretu s njima i što učiniti u slučaju ugriza.
- U Srbiji je početak toplijeg vremena doveo do povećanja broja poziva nadležnim službama zbog prisustva zmija, pa je ključno razumjeti kako reagirati prilikom susreta s ovim stvorenjima. Ako se dogodi ugriz, prvo što treba utvrditi jeste je li zmija otrovna.
Otrovne zmije obično imaju trokutastu glavu i uske, eliptične zjenice, dok su kod neotrovnih vrsta te karakteristike drukčije. Ženke otrovnih zmija obično su niske i zdepaste, dok su ženke neotrovnih vitke i izdužene. Ove metode identifikacije vrijede uglavnom za europsku regiju.
Važno je naglasiti da se zmije ne bi trebale loviti jer postoji rizik od dodatnog ugriza. U slučaju da je zmija ubijena, preporučuje se odnijeti je u bolnicu radi precizne identifikacije, što može utjecati na tretman. Na mjestu ugriza obično se vide dva uboda od zmijinih očnjaka, ali moguće je primijetiti i samo jednu ranu ili ogrebotinu. Prisutnost rane ne znači nužno da je otrov unesen u tijelo, ali u roku od dva sata mogu se pojaviti bol i oticanje.
- Ako je došlo do ozbiljnog otrovanja, boli su intenzivne i praćene brzim oticanjem, a mogući su i znakovi krvarenja ispod kože. Koža može postati crvena i pojaviti se mjehurići puni krvi.
Drugi simptomi uključuju vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, slabost i oticanje limfnih čvorova. Ako je ugriz bio na nozi, limfni čvorovi u preponama mogu se oteti, a ako je bio na ruci, onda u pazuhu. Znakovi šoka, poput blijede i hladne kože, ubrzanog srca i pada krvnog tlaka, također se mogu pojaviti i predstavljaju ozbiljan signal za hitnu medicinsku intervenciju.
Kod neotrovnih zmija, ranu je dovoljno temeljito oprati vodom, namazati antibiotikom i prekriti sterilnim zavojem. Također, treba provjeriti je li cijepljenje protiv tetanusa ažurirano; ako nije, potrebno je docijepljivanje. U slučaju otrovnih zmija, ključno je da ugrožena osoba ostane potpuno mirna.
- Zgrčeni pokreti mogu ubrzati širenje otrova, pa je preporučljivo imobilizirati zahvaćenu udovnu. Ne treba pokušavati izvući otrov ili stavljati led na ranu, jer to može uzrokovati dodatne komplikacije.
Rana se ne preporučuje vezati zavojem osim ako to ne čine stručno obučeni zdravstveni radnici. Ugrizenog je potrebno što prije odvesti u bolnicu, jer samo tamo se može primijeniti protuotrov intravenozno, i to samo ako je apsolutno neophodno. Protuotrov može uzrokovati ozbiljne alergijske reakcije, pa se koristi samo u ekstremnim slučajevima.
Iako neki susreti sa zmijama, poput slučajnog stupanja na njih, mogu biti teško izbježni, postoje mjere koje smanjuju rizik od ugriza. Nemojte uznemiravati zmije – mnogi ljudi su ugriznuti kada pokušavaju ubiti zmiju ili joj se previše približe. Zmije obično bježe i rijetko napadaju.
Preporučljivo je izbjegavati visoku trave bez odgovarajuće zaštićene obuće, koristiti utvrđene staze i izbjegavati guranje ruku ili stopala u skrivene prostore kao što su grmlje ili iza kamenja. Penjanje po stijenama također zahtijeva oprez. Da biste smanjili vjerojatnost da zmije nastane u vašem dvorištu, promijenite okoliš tako da ga učinite manje privlačnim za njih.
Zmije preferiraju hladna, vlažna i tamna mjesta kao što su hrpe drva, daske ili gusto grmlje. Redovitim košenjem trave, čišćenjem živica i skladištenjem drva i kamenja dalje od kuće, možete eliminirati potencijalna skloništa za zmije i njihov plijen, poput miševa i glodavaca.
Hranu za kućne ljubimce držite u zatvorenim posudama kako ne biste privukli male sisavce. Kao dodatnu mjeru za odvraćanje zmija, preporučuje se posipanje praška sode bikarbone u malim hrpicama, jer istraživanja pokazuju da gmazovi ne vole ovu tvar. Ove jednostavne korake možete poduzeti kako biste smanjili rizik od susreta sa zmijama i uživali u sigurnom boravku u prirodi.
