Postoje ljdi koji su jako zlobni i kojima je duševno zadovoljstvo kada druge oko sebe povređuju bilo svojim djelima ili svojim riječima. Ako imate posla sa takvom ososbom poslušajte sljedeći savjet.
Vladika Nikolaj Velimirović, koji se smatra jednim od najvećih srpskih svetaca i duhovnih učitelja, u svojim poukama o životu, veri i znanju daje nam snažne i opsežne savete kako da se suočimo sa zlom koje nam drugi čine. Njegova izjava o neprijateljima nije samo zahtjev za oprost, već i poziv na razumijevanje duhovnijih zakona koji upravljaju našim osobnim odnosima, svijetom oko nas i našom unutarnjom borbom s vlastitim nesavršenostima. Kada nas netko povrijedi, kada smo podvrgnuti nepravdi ili smo na meti zlobe, obično doživljavamo emocije ljutnje, tuge i izdaje.
- Međutim, biskup predlaže da bismo trebali nastojati bolje razumjeti stvari i imati veću duhovnu kontrolu: opraštajte i slavite svog protivnika. Protivnici kao naši mentori u duhovnosti Primarna poruka Velimirovićeva biskupa je da nam neprijatelji zapravo mogu biti duhovni mentori. U početku se čini da su izvor boli, patnje i nepravde, ali kada se bolje ispitaju, služe razjašnjenju naših vlastitih ograničenja, nesavršenosti i pogrešaka. Neprijatelji nas potiču da preispitujemo svoju unutarnju odlučnost, našu sposobnost da oprostimo, kao i našu nesvjesnu sklonost aroganciji, ljutnji i želji da uzvratimo.
Biskup smatra da nas one zapravo oslobađaju svega onoga što nas sprječava da idemo putem istinskog duhovnog razumijevanja i poštovanja. To olakšava stjecanje znanja i učenje o tome kako se nositi s vlastitim ograničenjima. Kroz njih smo poučeni kako njegovati strpljivost, poniznost i duboku ljubav prema bližnjima. “Zagrij moje protivnike, Bože” Jedan od najsnažnijih zahtjeva biskupa Velimirovića bio je: “Blagoslovi moje protivnike, Gospodine. Ja također izražavam svoju zahvalnost i izbjegavam psovke. Ove riječi izražavaju duboku duhovnu istinu: opraštanje nije samo iskazivanje suosjećanja prema drugima, već i prema samome sebi.
Mržnja, ljutnja i želja za odmazdom postaju emocionalni teret koji nas koči i oduzima nam mir. Oprost je oslobađanje. Kada opraštamo, to nije opravdanje tuđih postupaka, već i oslobađanje boli koju su nam prouzročili. Ovakvim pristupom prevladali smo privremene opasnosti i pronašli unutarnji sklad, koji nije samo stanje emocija, već i duhovni trijumf. Neprijatelji se smatraju “bezopasnim prijateljima”. Velimirovićev biskup objašnjava da protivnici nisu samo oni koji nam žele zlo, nego i naši najbliži prijatelji. Njihovi postupci, napadi, uvrede i provokacije mogu olakšati duhovni rast u zrelosti i pročišćenju.
Neprijatelji nas tjeraju da preispitamo svoje vrijednosti, da se pozabavimo unutarnjim demonima koje imamo i da raspršimo iluzije koje nas sprječavaju da budemo superiorni, ljuti ili ponosni. Kroz nevolje neprijatelja prolazimo katarzu, što je čišćenje duha. Biskup predlaže da nam oni koji nas kritiziraju ili vrijeđaju zapravo olakšaju oslobađanje od vezanosti za ovozemaljski svijet, privremeni užitak i lažni osjećaj moći. Oni nas u konačnici vode do boljeg razumijevanja duhovnosti. Kako se može oprostiti i tražiti duhovni sklad? Kada nas netko ne poštuje, uobičajeno je da osjećamo ljutnju, tugu i frustraciju. Međutim, biskup nas upućuje da u tim slučajevima tražimo Boga i opraštamo.
Opraštanje se ne smatra slabošću, umjesto toga ono je najduhovnija snaga. Kada oprostimo, oslobađamo se bolnog kruga negativnih emocija. To olakšava izbjegavanje stanja mržnje i odmazde. Biskup predlaže da u ovakvim situacijama potražimo utjehu u vjeri i da sve svoje boli i patnje predamo Bogu. Moji su me neprijatelji učinili strancem u podzemnim kraljevstvima… Slično tome, lovljena životinja pronaći će zaštićeniji položaj od one koja se ne lovi. Kao rezultat toga, progonili su me moji neprijatelji i našao sam najzaklonjeniji položaj, skrivajući se pod tvojim šatorom. Ove riječi pokazuju da neprijatelji mogu poslužiti kao sredstvo za dosezanje božanskog – oni nas udaljavaju od laži i vode bliže Bogu.
Oni nam pomažu u razumijevanju da prava sigurnost ne proizlazi iz fizičkih resursa, već umjesto toga proizlazi iz duhovne zaštite u vjeri. Sačuvajte i neprijatelje i saveznike Biskup predlaže da slavimo i neprijatelje i saveznike, jer i jedni i drugi imaju ulogu u našem duhovnom rastu. Prijatelji u nama usađuju osjećaj ljubavi, zajedništva i podrške. Neprijatelji nam usađuju lekcije o skromnosti, strpljenju i smirenosti.
Kroz uvažavanje oboje, povezujemo se sa srcima svih ljudi, a to je jedini način da postignemo pravu duhovnu slobodu. “Zato, živite među njima i molite Boga za njih. Pomozite mojim protivnicima, Gospodine. Ja također molim za njih, i ne proklinjem. Ove riječi nisu samo molba – one su put do unutarnje slobode i harmonije. Kada favoriziramo neprijatelje, ne samo da pokazujemo ljubav, već ih i oslobađamo njihovog utjecaja. Oprost se ne daje drugima, umjesto toga, on se daje vama.
