Priče naših predaka prenose se s koljena na koljeno i svakako da su mnogo važnije od izmišljenih priča poput onih u filmu. Još od malih nogu govorili su nam šta po narodnim vjerovanjima smijemo raditi, a šta ne i te su se priče, htjeli mi to ili ne, utisnule u nas i postale su svojevrsno “pravilo” kojeg se često držimo , uprkos činjenici da nekada djeluju nerealno.
Na jednom izuzetno popularnom forumu osvanulo je pitanje da li korisnici vjeruju u priče starijih ljudi, baka i djedova te koje su im priče ostale u sjećanju. “Moja je na primer ‘nemoj da guraš prazna dečija kolica nećeš imati dece'” – glasio je prvi komentar jednog korisnika nakon čega se u nastavku objave pojavilo na stotine drugih.
“Kada neko metla pa da ne metla na tebe, jer nećeš se udati. Ne sedi na ugao stola, nećeš se udati. Ne čitaj dok jedeš, biće ti muž lud. Ako položiš nož na gore, biće svađe u kući. (To se i dan-danas ljuti baka kad stavim nož tako). Ako jedeš kraj hleba, slagaćeš se sa svekrvom” – glasili su neki od komentara u nastavku.
“Sin kad mi je bio beba, došla je ujna i rekla da mu izlizem oči da oteram urok” – napisala je jedna korisnica čiji je komentar izazvao najviše reakcija. Praznovjerje je osobito rašireno u vrijeme ljudske slabosti i krize, kada ljudi traže više načina da se zaštite. Ta je strepnja, kaže etnologinja, prisutna kod svih generacija, a danas, kada ima dosta loših vijesti, često se krivo tumači. Kako je rastao stupanj obrazovanja, sociolog Božović smatra da praznovjerje gubi na važnosti, pa se ubrzani način života suvremenog čovjeka povezuje sa nedostatkom vremena za bavljenje iracionalnim uvjerenjima.
