Tajnu dugovječnosti pokušavaju otkriti mnogi znanstvenici širom svijeta, međutim poznato je da Japan bilježi najveće brojke sa ljudima koji uspjevaju živjeti kvalitetnim životom čak i nakon svoje 100te godine. Neki smatraju da ključ za dug život leži u kvalitetnoj ishrani, drugi će pak reći da ključna fizička aktivnost ili područje u kojem živimo, međutim istina je da nauka još uvijek nema nikakvih konkretnih odgovora.
U nastavku našeg današnjeg članka pisat ćemo o legendi sa Mirjeva, a radi se o “deda Šanetu”. Gvozden Stanković je stogodišnjak koji je postao izuzetno popularan, a njegova životna priča je toliko zanimljiva da ga je do sada posjetilo čak na desetine novinara koji su željeli otkriti više detalja. “Rođen sam 1. oktobra 1921. godine, selo Dvorica, opština Jovac, srez Belički, Jagodina, Moravska banovina” – kazao je Gvozden na početku svog razgovora sa medijima.
Osvrnuo se na to da dolazi iz siromašne porodice i da se tokom života susreo sa mnogim preprakama, a tu svakako izdvaja veliku tragediju kada je njegov otac, koji je dugi niz godina radio na željezničkoj stanici, poginuo za vrijeme radnog vremena. ” Ja sam prvi put video voz kad sam bio u drugom razredu osnovne škole. To je bila 1929. godina. Pošao sam 1928. u prvi razred. Pitao sam oca ko vozi tu mašinu, on mi je malo objasnio, a ja sam rekao kako ću ja biti mašinovođa ” – prisjetio se deda Šane.
“Dve i po godine sam bio šegrt. Nisam valjao ništa, kockao sam se, pio sam, kupleraji, sve je to bilo tako, ali sa posla nisam izostajao ni minuta. Bilo nas je deset šegrta, a ja sam bio primer na poslu. I kada je bilo već dve i po godine od šegrtovanja došao je kod nas ujak. Imao sam ujaka koj je bio aviomehaničar u Zemunu. Došao da obiđe moju majku i sestru, a ja baš tada tri dana nisam dolazio kući. Karte-pos’o, piće-pos’o” – dodao je u nastavku nakon čega je objasnio da je nadimak Šane dobio zbog toga što se volio kockati u svojim mladalačkim danima. Ostatak možete pročitati ovdje.
