Advertisement - Oglasi

Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, koja se dogodila 21. oktobra 2026. godine tokom intervencije medicinskog osoblja, otvorila je jedno od najtežih pitanja za svaku zdravstvenu ustanovu: gdje prestaje dozvoljena prisila, a počinje moguće nasilje nad pacijentom. Istraga je nakon prvih saznanja dobila dodatnu težinu jer se sada ne provjerava samo tok jedne intervencije, nego i ponašanje više zaposlenika koji su bili prisutni u sobi u trenutku kada je pacijent savladavan.

Prema informacijama koje su objavili domaći mediji, među njima i portal Klix.ba, istražitelji su saslušali zaposlenike koji su učestvovali u pokušaju fizičkog obuzdavanja Periša. Njihova svjedočenja daju okvir onoga što se događalo neposredno prije nego što je mladić kolabirao, ali i otvaraju nova pitanja o tome jesu li mjere bile provedene u skladu s medicinskim pravilima. U središtu slučaja više nije samo činjenica da je pacijent preminuo, nego i sumnja da je tokom intervencije bio izložen udarcima i pritiskanju jastuka na glavu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Za porodicu preminulog, ova istraga znači suočavanje s nizom bolnih i uznemirujućih navoda, dok za javnost ostaje ključno pitanje kako je tragedija mogla nastati upravo u ustanovi u kojoj je pacijent trebao dobiti stručnu pomoć i zaštitu. U ovakvim slučajevima svaka izjava, nalaz i snimak imaju posebnu težinu, jer mogu rasvijetliti jesu li postupci osoblja bili nužni, prekomjerni ili potpuno nedopustivi. Dok se čekaju konačni nalazi, slučaj već sada pokazuje koliko je važno da se u zdravstvu svaki postupak prema ranjivom pacijentu dokumentira i nadzire bez prostora za improvizaciju.

Svjedočenja koja mijenjaju tok istrage

Jedna od medicinskih sestara, prema navodima koje prenose mediji, opisala je da se Periš snažno opirao pokušaju da ga osoblje fizički ograniči. Rekla je da se otimao, pljuvao prema zaposlenicima i pokušavao ugristi one koji su ga držali. Istovremeno, medicinski tehničari pokušavali su pričvrstiti posebne remene kojima se pacijent sputava kako bi se spriječilo dalje ugrožavanje sigurnosti. Svjedokinja je navela i da je pomagala držeći njegove noge dok su ostali nastojali završiti postupak.

U istom opisu navodi se i da je druga medicinska sestra primijenila terapiju koju je ranije pripremila dežurna doktorica, a namijenjenu smirivanju pacijenta. Međutim, činjenica da je pacijent pružao otpor sama po sebi ne rješava dilemu koja je sada u središtu istrage: da li su sve korištene mjere bile medicinski opravdane i provedene na dozvoljen način. Upravo tu se otvara prostor za provjeru profesionalnih standarda, jer fizičko sputavanje u bolničkim uslovima ne smije prijeći granicu iz potrebe u povredu prava pacijenta.

Ono što ovu priču čini posebno osjetljivom jeste činjenica da se sve odvijalo unutar zdravstvene ustanove, gdje pacijent, bez obzira na stanje u kojem se nalazi, mora ostati zaštićen od postupaka koji mogu dovesti do teških posljedica. Zato istražitelji sada pokušavaju utvrditi ko je tačno šta radio u sobi, ko je dao koji nalog i na osnovu čega je procijenjeno da je fizička intervencija neophodna. U takvim slučajevima nijedan detalj nije sporedan, jer i najmanji propust može imati nepovratne posljedice.

Uz iskaze zaposlenika, važan dio priče čine i dokumenti te snimci koji bi mogli pokazati stvarni slijed događaja. Ako se pokaže da su neki postupci bili neusklađeni s pravilima struke, to bi moglo imati posljedice ne samo za pojedince, nego i za način na koji se u ustanovi uopće pristupalo kriznim situacijama. Upravo zato istraga ne ide samo za odgovornošću pojedinca, nego i za širim odgovorom na pitanje kako je moguće da se neformalna praksa, ako je zaista postojala, prenosi kao nešto uobičajeno.

Navodi o jastuku i granice medicinske prakse

Najpotresniji dio cijelog slučaja odnosi se na tvrdnje da su pojedini zaposlenici tokom savladavanja Periša udarali, a da mu je na glavu bio pritisnut jastuk. Kako je objavio portal Fokus.ba, jedna od medicinskih sestara potvrdila je istražiteljima da je vidjela takve postupke, nakon čega je pacijent izgubio svijest. Ovakvo svjedočenje dodatno je usmjerilo istragu prema pitanju jesu li tokom intervencije prekršena osnovna stručna pravila i je li nečije postupanje moglo direktno doprinijeti smrtnom ishodu.

Posebno je važno i objašnjenje jednog od zaposlenika koji je korištenje jastuka opisao kao svojevrsnu nepisanu praksu među osobljem. Prema njegovim tvrdnjama, jastuk je korišten zbog pokušaja pacijenta da ugrize zaposlenike. Ipak, takvo objašnjenje ne znači da je postupak bio dozvoljen niti da je bio siguran. Upravo suprotno, ono je otvorilo dodatnu sumnju da su se u ustanovi možda tolerisale metode koje nemaju uporište u zvaničnom protokolu.

Upravo je zato bila važna i reakcija sudije Ivice Veselića, člana Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, koji je nakon obilaska bolničke prostorije, kako prenosi Index, naglasio da takav protokol ne postoji. Ta rečenica je u javnosti odjeknula snažno jer je suprotstavila tvrdnju o navodnoj praksi i službeno tumačenje osobe koja je prostor i okolnosti pregledala. Ako nešto nije propisano protokolom, onda se postavlja pitanje na čemu je zasnovano njegovo korištenje i zašto je uopće bilo prihvatljivo da se primjenjuje.

Takva razlika između onoga što pojedini zaposlenici tvrde i onoga što zvanični nadzor odbacuje kao protokol stavlja cijeli slučaj u mnogo širi okvir. Više nije riječ samo o jednoj noći i jednoj sobi, nego o mogućem obrascu rada unutar sistema koji je morao biti posebno osjetljiv na prava i dostojanstvo pacijenata. U tom smislu, istraga ima dvostruku težinu: treba utvrditi šta se desilo Perišu, ali i pokazati da li su postojali dublji propusti koji su takvo ponašanje činili mogućim.

Šta slijedi u postupku

Istraga se, prema dostupnim informacijama, nije zaustavila na prvobitno osumnjičenim medicinskim tehničarima. Broj osoba obuhvaćenih pravosudnim postupkom proširen je nakon novih mjera koje su donesene prema doktorici, dvjema medicinskim sestrama i još jednom medicinskom tehničaru. Time je postupak dobio širi obim, ali i veću odgovornost da se svaka činjenica provjeri odvojeno i precizno, bez unaprijed formiranih zaključaka.

Posebnu ulogu u daljem razjašnjavanju slučaja imat će sudskomedicinski i toksikološki nalazi. Oni bi trebali pomoći da se utvrdi uzrok smrti i eventualni utjecaj lijekova koji su primijenjeni tokom intervencije. Uz to, snimci videonadzora i iskazi zaposlenika mogu pokazati da li je bilo udaraca, kako je korišten jastuk, te u kojem trenutku je pacijent izgubio svijest. Bez tih dokaza teško je donijeti pouzdan zaključak o tome šta je bio neposredni uzrok tragedije.

Za porodicu Kristiana Josipa Periša svaki novi detalj znači ponovno vraćanje na najteži dan. Dok pravosudni organi rade svoj posao, njima ostaje čekanje odgovora na pitanja koja su daleko od formalnosti: kako je njihov bližnji preminuo, da li je bilo propusta i zašto je sve završilo onako kako nije smjelo. Javnost, s druge strane, očekuje da institucije pokažu da su spremne rasvijetliti slučaj do kraja i da u zdravstvenom sistemu ne ostane prostor za neprovjerene i potencijalno opasne prakse.

U ovom trenutku najvažnije je da istraga ostane temeljita i nezavisna, jer samo takav pristup može pokazati je li riječ o tragičnom medicinskom incidentu, ozbiljnom propustu ili ponašanju koje je prešlo granicu dopuštenog. Dok se to ne utvrdi, iza svih brojki, iskaza i procedura ostaje činjenica da je jedan 32-godišnji život izgubljen u prostoriji u kojoj je trebalo da bude zaštićen.

PREUZMITE BESPLATNO!

⋆ KNJIGA SA RECEPTIMA ⋆

Upiši svoj email i preuzmi BESPLATNU knjigu s receptima! Uživaj u jednostavnim i ukusnim jelima koja će osvojiti tvoje najdraže.

Jednim klikom preuzmi knjigu s najboljim receptima!

Preporučujemo