Advertisement - Oglasi

Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru otvorila je jedno od najtežih pitanja za zdravstveni sistem: kako je došlo do tragedije u ustanovi u kojoj je trebao dobiti pomoć, a ne završiti život. Nakon njegove smrti pokrenuta je krivična istraga, a zdravstvena inspekcija je utvrdila nepravilnosti u postupanju medicinskog osoblja i vođenju dokumentacije, dok se posebno ispituje zašto su snimci nadzornih kamera pregledani tek gotovo dvije sedmice kasnije.

Periš je preminuo 21. oktobra 2026. godine, a u trenutku kada su prve informacije počele izlaziti u javnost, pažnja nije bila usmjerena samo na događaj sam po sebi, nego i na cijeli niz reakcija koje su uslijedile nakon njega. U fokusu su se našli vrijeme obavještavanja nadležnih, način na koji su sačuvani i pregledani videozapisi, kao i činjenica da su u postupak uključene i policija i hitna pomoć, uz istovremeno preispitivanje rada bolnice.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Iz nalaza koji su objavljeni proizlazi da je Periš u kliniku primljen istog dana u 13:36, uz pratnju hitne medicinske službe i policije. Već tada je počelo njegovo zbrinjavanje, uključujući terapiju i mjere fizičkog sputavanja, što su postupci koji se u psihijatrijskim ustanovama mogu primjenjivati samo pod strogo propisanim uslovima. Upravo zbog toga je svaka nepreciznost u dokumentaciji ili odstupanje od protokola kasnije dobilo posebno težinu.

Tok događaja i prve sporne tačke

Prema dostupnim informacijama, situacija se tokom večeri dodatno pogoršala. Zdravstveni radnici su primijenili i dodatne mjere fizičkog sputavanja te terapiju, a inspekcija je naknadno utvrdila da određeni postupci nisu provedeni u skladu s propisanim protokolima. To je otvorilo pitanje jesu li mjere bile opravdane, ko ih je naložio i na koji način su izvođene u situaciji koja je već od početka zahtijevala maksimalan oprez.

Tokom tih događaja Periš je doživio srčani zastoj, nakon čega je pokrenuta reanimacija. U pokušajima oživljavanja učestvovali su zdravstveni radnici ustanove, a zatim i izvanbolnička hitna medicinska služba. Uprkos poduzetim mjerama, mladić je preminuo u 21:26. Nakon smrti zatražena je obdukcija, ali u trenutku kada su prvi inspekcijski nalazi dospjeli u javnost, obdukcijski izvještaj još nije bio u potpunosti završen.

Upravo odsustvo konačnog obdukcijskog nalaza u tom trenutku dodatno je pojačalo interes javnosti i institucija. Bez tog dokumenta nije bilo moguće zatvoriti medicinski dio priče, pa su svi ostali segmenti — od postupanja osoblja do načina evidentiranja mjera — morali biti posmatrani kao dio šireg i još uvijek otvorenog slučaja. Takva situacija, u kojoj činjenice dolaze u fazama, po pravilu otvara prostor za dodatna pitanja i za provjeru svakog koraka koji je prethodio smrtnom ishodu.

Snimci, nadzor i ono što je na njima uočeno

Posebnu težinu cijelom slučaju dali su snimci nadzornih kamera iz bolničke prostorije. Prema policijskom opisu materijala koji su prenijeli hrvatski mediji, zabilježeno je fizičko postupanje prema pacijentu dok je bio sputan. U izvještajima se spominju udarci, snažni pritisci na tijelo i drugi postupci čija se zakonitost i odgovornost sada istražuju. Zbog ozbiljnosti navoda, pažnja je odmah prebačena sa samog ishoda na ono što se događalo u minutama i satima prije njega.

Dodatno zabrinjavaju informacije da su pojedini medicinski tehničari, prema navodima iz snimljenog materijala, nastavili primjenjivati silu i nakon što je pacijent prestao pružati otpor. Takvi navodi ne znače automatski i konačnu krivičnu odgovornost, ali jesu razlog zbog kojeg su institucije morale reagovati brzo i temeljito. Četvorica medicinskih tehničara nalaze se pod istragom zbog sumnje na teško ubistvo, dok njihova krivica još nije pravosnažno utvrđena.

U ovakvim slučajevima presudno je razlikovati ono što je zabilježeno na videu od onoga što će na kraju utvrditi sud. Inspekcijski nalaz, policijska obrada i eventualni sudski postupak ne moraju nužno imati isti ritam niti isti stepen zaključivanja. Zato je u ovom predmetu svaka nova informacija dočekivana s oprezom, ali i s očekivanjem da će otkriti koliko je sistem kontrole zaista funkcionisao u trenutku kada je to bilo najpotrebnije.

Dokumentacija, obavještavanje i odgovornost uprave

Nadzor se nije zaustavio na ponašanju pojedinih zaposlenika. Zdravstvena inspekcija utvrdila je i nepravilnosti u evidentiranju mjera fizičkog sputavanja te nedostatke u izvještajima o događaju. Prema dostupnim informacijama, dokument sastavljen nakon tragedije nisu potpisali svi zdravstveni radnici koji su učestvovali u postupanju, što dodatno otežava naknadno utvrđivanje slijeda događaja i konkretne uloge svakog od njih.

U zdravstvenim ustanovama dokumentacija nije samo administrativna formalnost. Ona je dio sigurnosnog mehanizma koji omogućava da se svaki postupak može provjeriti, obrazložiti i uporediti s pravilima struke. Kada u takvoj evidenciji postoje propusti, posljedice nisu samo tehničke prirode; one direktno utiču na mogućnost da se rekonstruiše šta se zaista dogodilo i da li je neko postupio mimo pravila.

Majda Grah je u svom očitovanju navela da neposredno nakon smrti nije posumnjala na nepravilnosti koje su kasnije uočene na videomaterijalu. Također je izjavila da nije bila upoznata s obavezom prijavljivanja takvog događaja Ministarstvu zdravstva. Hrvatska ministrica zdravstva Irena Hrstić potvrdila je 11. novembra da je zdravstvena inspekcija pritužbu advokata porodice zaprimila 26. oktobra, dok je ravnateljica elektronskom poštom obavijest poslala tek 7. novembra.

Ta razlika u vremenu između tragedije, sačuvanih snimaka i službenog obavještavanja postala je jedna od ključnih tačaka istrage. Nadležni žele utvrditi da li su svi koji su morali biti informisani to zaista i bili, kao i da li je reakcija bolnice bila pravovremena. U ovakvim okolnostima svaki sat postaje važan, a svako zakašnjenje dobija posebnu težinu.

Ostavka ravnateljice i širi udar na ugled ustanove

Novi preokret uslijedio je 12. novembra 2026. godine, kada je Majda Grah podnijela neopozivu ostavku na mjesto ravnateljice Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Informaciju je potvrdio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević tokom sjednice Gradske skupštine, a ubrzo je objavljeno i saopćenje ustanove u kojem je navedeno da je Upravno vijeće prihvatilo ostavku na izvanrednoj sjednici održanoj istog jutra.

Kao razlog povlačenja navedena je namjera da se spriječi daljnje narušavanje ugleda bolnice nakon tragične smrti Kristiana Josipa Periša. Iako ostavka predstavlja važnu promjenu u rukovođenju ustanovom, ona ne zatvara istragu niti mijenja činjenicu da se i dalje moraju utvrditi svi elementi odgovornosti. Upravo zato slučaj ostaje otvoren, ne samo u krivičnom, nego i u organizacionom i stručnom smislu.

Za porodicu preminulog, kao i za javnost koja prati razvoj događaja, najvažnije je da se utvrdi šta je dovelo do smrti mladića koji je u ustanovu došao radi pomoći. Za zdravstveni sistem, međutim, ovaj slučaj postavlja i šire pitanje: kako se kontroliše primjena restriktivnih mjera, koliko su timovi obučeni za krizne situacije i šta se dešava kada dokumentacija ne prati ozbiljnost događaja koji je ostavio dubok trag i među zaposlenima i među građanima koji očekuju odgovore.

PREUZMITE BESPLATNO!

⋆ KNJIGA SA RECEPTIMA ⋆

Upiši svoj email i preuzmi BESPLATNU knjigu s receptima! Uživaj u jednostavnim i ukusnim jelima koja će osvojiti tvoje najdraže.

Jednim klikom preuzmi knjigu s najboljim receptima!

Preporučujemo