Mnogi vjeruju da određene biljke imaju sposobnost uklanjanja štetnih materija, povećavanja količine kisika i stvaranja zdravijeg životnog okruženja. Među najpoznatijim vrstama posebno se izdvajaju aloja vera, fikus, bršljan, zeleni ljiljan i sanseverija, kojima se godinama pripisuju brojne korisne osobine.

Ove sobne biljke mnogi smatraju prirodnim prečišćivačima zraka: Evo koje vrijedi imati u domu i šta zaista mogu učiniti

Sobne biljke već decenijama imaju posebno mjesto u uređenju domova, a pojedinim vrstama pripisuju se i izuzetne sposobnosti uklanjanja štetnih materija iz zraka. Aloja vera, fikus, bršljan, zeleni ljiljan i sanseverija često se spominju kao biljke koje bi trebalo držati u spavaćoj ili dnevnoj sobi. Njihova popularnost djelimično potiče iz laboratorijskih istraživanja o odnosu biljaka i određenih zagađujućih supstanci. Međutim, stručna saznanja pokazuju da treba razlikovati rezultate postignute u kontrolisanim uslovima od stvarnog utjecaja nekoliko saksija na kvalitet zraka u stanu ili kući.

Uređenje životnog prostora biljkama za mnoge predstavlja mnogo više od estetskog izbora. Zelenilo može učiniti prostor prijatnijim, ublažiti osjećaj hladnog i jednoličnog enterijera te stvoriti atmosferu koja podsjeća na prirodu.

Posebno su popularne vrste koje ne zahtijevaju svakodnevnu pažnju i mogu uspijevati u zatvorenim prostorima. Upravo zbog jednostavnog održavanja često se preporučuju osobama koje nemaju mnogo iskustva s uzgojem cvijeća.

Uz njihove dekorativne vrijednosti godinama se pojavljuju tvrdnje da pojedine biljke mogu ukloniti toksine, spriječiti nastanak plijesni i znatno povećati količinu kisika u prostoriji. Neke preporuke idu toliko daleko da određene vrste predstavljaju kao zamjenu za uređaje za pročišćavanje zraka.

Takve tvrdnje djelimično se oslanjaju na stvarnu sposobnost biljaka da tokom fotosinteze koriste ugljen-dioksid i oslobađaju kisik. Ipak, količina tih gasova koju proizvodi ili apsorbuje nekoliko sobnih biljaka u uobičajenim kućnim uslovima nije dovoljna da bi zamijenila pravilno provjetravanje.

Razumijevanje stvarnih mogućnosti biljaka posebno je važno jer se kvalitet zraka u zatvorenim prostorijama može pogoršati zbog nedovoljne ventilacije, vlage, duhanskog dima, sredstava za čišćenje i drugih izvora zagađenja.

Aloja vera i fikus među najpoznatijim su biljkama za uređenje doma

Aloja vera jedna je od najprepoznatljivijih sobnih biljaka. Ima mesnate, izdužene listove u kojima zadržava vodu, zbog čega može podnijeti duže periode bez zalijevanja. Najbolje uspijeva na svijetlom mjestu, uz dovoljno indirektnog ili odgovarajućeg direktnog sunčevog svjetla.

U popularnim savjetima aloja se često opisuje kao izuzetno snažan proizvođač kisika. Ponekad se čak tvrdi da jedna biljka može ostvariti učinak jednak radu devet uređaja za pročišćavanje zraka.

Za takvo poređenje nema pouzdanih naučnih dokaza. Iako aloja, poput drugih biljaka, učestvuje u razmjeni gasova i određenim biološkim procesima, njen stvarni doprinos uklanjanju zagađujućih materija iz zraka u stambenom prostoru veoma je ograničen.

Aloja je zanimljiva i zbog posebnog načina prilagođavanja suhim uslovima. Kod nje se značajan dio razmjene gasova odvija tokom noći, što je karakteristično za biljke s određenim oblikom fotosintetskog metabolizma. Međutim, to ne znači da jedna saksija može znatno povećati koncentraciju kisika u spavaćoj sobi.

Druga često preporučivana biljka jeste fikus. Ovisno o vrsti, može imati sitnije ili krupnije listove, a pojedini primjerci s vremenom izrastu u upečatljive sobne biljke koje postaju središnji detalj prostorije.

Fikus se u popularnim tekstovima povezuje s uklanjanjem formaldehida, hemijskog spoja koji se može oslobađati iz određenih građevinskih materijala, namještaja i proizvoda za domaćinstvo. Iako je u laboratorijskim eksperimentima ispitivano upijanje takvih supstanci, to ne dokazuje da nekoliko fikusa može značajno smanjiti njihovu koncentraciju u stvarnom domu.

Pri odabiru fikusa treba voditi računa o svjetlosti. Nije tačno da svim vrstama odgovaraju tamne prostorije. Većina popularnih sobnih fikusa najbolje napreduje uz dovoljno svijetlog, indirektnog svjetla i odgovarajuće zalijevanje.

Posebna pažnja potrebna je u domaćinstvima s malom djecom i kućnim ljubimcima. Biljni sok pojedinih fikusa može izazvati iritaciju, a žvakanje listova može prouzrokovati zdravstvene tegobe kod životinja.

Zbog toga fikus i aloju treba posmatrati prvenstveno kao dekorativne biljke koje mogu obogatiti prostor. Njihova prisutnost može biti prijatna, ali ne predstavlja pouzdanu zaštitu od štetnih gasova, dima ili drugih zagađivača.

Bršljan, zeleni ljiljan i sanseverija: Šta ih izdvaja od drugih sobnih biljaka?

Bršljan je poznat po dugim vriježama i dekorativnim listovima, zbog čega se često uzgaja u visećim saksijama. Može biti privlačan izbor za police i mjesta na kojima njegovi izdanci imaju dovoljno prostora za rast.

U pojedinim internetskim preporukama tvrdi se da bršljan za samo šest sati uklanja veliki procenat toksina i čestica povezanih s fekalnim zagađenjem. Međutim, takve brojke ne mogu se jednostavno primijeniti na prosječnu sobu, jer rezultati laboratorijskih eksperimenata zavise od strogo kontrolisanih uslova.

Nije dokazano da bršljan može pouzdano uklanjati plijesan ili spriječiti njeno nastajanje u stambenom prostoru. Ako se na zidovima, namještaju ili drugim površinama pojavi plijesan, potrebno je otkriti i otkloniti izvor vlage.

Osim toga, engleski bršljan može biti štetan ako ga pojedu mačke ili psi, zbog čega ga treba držati izvan njihovog domašaja.

Zeleni ljiljan, poznat i kao pauk biljka, često se preporučuje početnicima. Njegovi dugi, uski listovi i mali izdanci daju mu prepoznatljiv izgled. Relativno je jednostavan za uzgoj i može se prilagoditi različitim uslovima osvjetljenja.

Međutim, prilagodljivost slabijoj svjetlosti ne znači da mu svjetlo uopće nije potrebno. Kao i drugim zelenim biljkama, odgovarajuća količina svjetlosti važna mu je za rast i održavanje zdravih listova.

U popularnim tekstovima pojavljuje se tvrdnja da jedna pauk biljka može pročistiti zrak na površini od čak 200 kvadratnih metara. Za takvu tvrdnju nema uvjerljivog naučnog uporišta. U običnoj prostoriji njena sposobnost uklanjanja zagađujućih materija znatno je manja od učinka odgovarajuće ventilacije.

Prednost zelenog ljiljana jeste i činjenica da se prema podacima američke organizacije ASPCA smatra netoksičnim za pse i mačke. To ga može učiniti prikladnijim izborom za domaćinstva s kućnim ljubimcima, iako životinjama i dalje ne treba dozvoljavati da redovno grickaju sobne biljke.

Sanseverija, poznata i kao svekrvin jezik, još je jedna izuzetno popularna sobna biljka. Prepoznatljiva je po čvrstim, uspravnim listovima i sposobnosti da podnese povremeno zanemarivanje zalijevanja.

U nekim tekstovima pogrešno se naziva estragonom ili zmijskom travom. Estragon je zapravo druga biljka, poznata kao začin, dok se pod nazivom sanseverija najčešće misli na vrstu Dracaena trifasciata, ranije poznatu kao Sansevieria trifasciata.

Sanseverija može podnijeti slabije osvjetljenje, ali to ne znači da će jednako brzo rasti u svakoj prostoriji. Za dobar razvoj korisno joj je osigurati odgovarajuću svjetlost i izbjegavati pretjerano zalijevanje.

Često se preporučuje za spavaće sobe zbog tvrdnje da tokom noći proizvodi velike količine kisika. Iako ima posebne fiziološke prilagodbe povezane s razmjenom gasova, nije dokazano da jedna ili nekoliko sanseverija mogu osjetno poboljšati količinu kisika u spavaćoj sobi.

Važno je znati i da sanseverija nije bezopasna za kućne ljubimce. Njeni listovi sadrže supstance koje kod pasa i mačaka mogu izazvati mučninu, povraćanje i proljev.

Ljiljani i poznato NASA istraživanje: Odakle potiču tvrdnje o čistijem zraku?

Među biljkama koje se često spominju u vezi s kvalitetom zraka nalazi se i mirni ljiljan, poznat pod botaničkim nazivom Spathiphyllum. Zbog sjajnih zelenih listova i karakterističnih bijelih cvjetnih dijelova omiljen je u stanovima i poslovnim prostorima.

U laboratorijskim istraživanjima ispitivana je sposobnost pojedinih biljaka, uključujući mirni ljiljan, da učestvuju u smanjenju koncentracije određenih isparljivih organskih spojeva. Među hemikalijama koje se u takvim istraživanjima spominju nalaze se formaldehid i trihloretilen.

Međutim, rezultate treba razumjeti u kontekstu uslova u kojima su dobijeni. Biljke su često testirane u manjim, zatvorenim komorama, gdje se koncentracija određene supstance mogla pažljivo pratiti.

Stambeni prostor funkcioniše drugačije. Zrak se neprestano mijenja zbog otvaranja vrata i prozora, rada ventilacije i kretanja ljudi, dok istovremeno mogu postojati brojni izvori zagađenja.

Upravo zato smanjenje koncentracije određene hemikalije u zatvorenoj laboratorijskoj komori ne znači da će jedna biljka postići isti rezultat u dnevnoj sobi.

Tvrdnje o biljkama kao prirodnim prečišćivačima velikim dijelom potiču iz NASA-inog istraživanja objavljenog 1989. godine. Njime su ispitivane mogućnosti uklanjanja određenih zagađujućih materija pomoću biljaka u kontrolisanim uslovima.

Kasnija naučna analiza objavljena 2019. godine pokazala je da se učinci biljaka iz laboratorijskih eksperimenata ne mogu direktno prenijeti na stvarne zgrade. Autori su zaključili da bi za učinak uporediv s uobičajenom izmjenom zraka bio potreban nepraktično veliki broj saksija.

To znači da preporuke prema kojima određeni broj biljaka može samostalno održavati čist zrak u velikom stambenom prostoru nisu dovoljno potkrijepljene dokazima.

Pri izboru mirnog ljiljana potreban je dodatan oprez ako u domaćinstvu žive mačke i psi. Ova biljka sadrži kristale kalcijevog oksalata koji nakon žvakanja mogu izazvati bol i iritaciju usne šupljine, slinjenje i probavne tegobe.

Ne treba je miješati s pravim ljiljanima iz roda Lilium, koji predstavljaju posebno ozbiljnu opasnost za mačke. Prije kupovine korisno je provjeriti tačnu biljnu vrstu, naročito kada se koristi više narodnih naziva.

Kako zaista poboljšati kvalitet zraka u domu uz pravilnu njegu biljaka?

Biljke mogu biti vrijedan dio životnog prostora, ali njihovo prisustvo ne uklanja potrebu za osnovnim mjerama održavanja zdravog unutrašnjeg okruženja. Najvažnije je smanjiti izvore zagađenja i osigurati odgovarajuću izmjenu zraka.

Redovno provjetravanje, kada to vanjski uslovi dozvoljavaju, može pomoći u smanjenju koncentracije određenih zagađujućih supstanci i viška vlage u zatvorenom prostoru. Posebnu pažnju treba posvetiti kuhinji, kupatilu i drugim prostorijama u kojima se stvara veća količina vodene pare.

U prostorijama gdje se pojavljuju vlaga i plijesan potrebno je pronaći njihov uzrok. To može uključivati kondenzaciju, loše provjetravanje, curenje instalacija ili prodor vode kroz oštećene dijelove objekta.

Ni aloja, ni fikus, ni bršljan ne mogu otkloniti takve građevinske i ventilacijske probleme. Njihovo rješavanje zahtijeva odgovarajuće održavanje prostora i, prema potrebi, stručnu procjenu.

Prilikom uzgoja biljaka treba izbjegavati i pretjerano zalijevanje. Zemlja koja je stalno natopljena može pogodovati razvoju mikroorganizama i plijesni u saksijama, što može predstavljati dodatni problem za osobe osjetljive na alergene.

Za domaćinstva u kojima borave životinje zeleni ljiljan može biti praktičan izbor zbog svoje relativno jednostavne njege i povoljnijeg sigurnosnog profila. S druge strane, aloju, fikus, bršljan, sanseveriju i mirni ljiljan treba pažljivije rasporediti kako bi se izbjegao kontakt s djecom koja stavljaju biljke u usta ili kućnim ljubimcima koji grickaju lišće.

Kada se biljke pravilno njeguju, mogu dugo ostati privlačan dio enterijera. Njihova različita veličina, oblik listova i nijanse zelene boje omogućavaju da se uklapaju u brojne stilove uređenja doma.

Osobe koje vole zelenilo mogu ih rasporediti u dnevnoj sobi, na policama ili pored prozora, vodeći računa o tome da svaka vrsta dobije odgovarajuću količinu svjetlosti. Spavaća soba također može biti mjesto za pojedine biljke, ali nije potrebno očekivati da će one tokom noći značajno povećati količinu kisika.

Broj saksija ne treba određivati prema nepotvrđenim formulama o površini stana. Mnogo je važnije imati onoliko biljaka koliko se može pravilno održavati, bez stvaranja prekomjerne vlage ili zaklanjanja prostora potrebnog za svakodnevni život.

Za kvalitet zraka ostaju važni dobra ventilacija, uklanjanje izvora zagađenja i pravilna kontrola vlage. U prostorima s posebnim problemima mogu biti potrebni i odgovarajući uređaji za filtriranje zraka, zavisno od vrste zagađivača.

Aloja vera, fikus, bršljan, zeleni ljiljan, sanseverija i mirni ljiljan zato imaju svoje mjesto u domu, ali njihova stvarna vrijednost ne mora se zasnivati na pretjeranim obećanjima o uklanjanju toksina. Pažljivo odabrane i pravilno njegovane biljke mogu uljepšati prostor, unijeti prirodne detalje i učiniti boravak u domu prijatnijim.

Najbolji rezultat postiže se kada se ljubav prema biljkama poveže s odgovornim održavanjem prostora. Zelenilo tada postaje ugodan dodatak zdravijem životnom okruženju, a ne zamjena za provjetravanje, higijenu i rješavanje stvarnih izvora vlage i zagađenja.

Izvori za provjeru zdravstvenih tvrdnji: Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA), naučna analiza istraživanja o sobnim biljkama i kvalitetu zraka i ASPCA baza sigurnosti biljaka za kućne ljubimce.