Poznati doktor Dejan Čubrilo kaže da mnogi ljudi vjeruju da je glavni uzrok visokog holesterola isključivo masna hrana, ali njegovo stvaranje i regulacija zavise od mnogo složenijih procesa u organizmu. Posebno važnu ulogu ima jetra, koja proizvodi holesterol i učestvuje u metabolizmu masnoća, dok poremećaji u djelovanju insulina mogu dodatno uticati na njeno zdravlje.

Doktor Dejan Čubrilo objašnjava vezu između holesterola, insulina i masne jetre: Na šta posebno treba obratiti pažnju

Povišen holesterol i masna jetra dva su zdravstvena problema koja se često pojavljuju zajedno, a njihova povezanost može biti mnogo složenija nego što se na prvi pogled čini. Doktor Dejan Čubrilo govorio je o ulozi jetre u proizvodnji holesterola, uticaju insulina na metabolizam i značaju svakodnevne ishrane. Posebno je ukazao na to da holesterol nije isključivo štetna supstanca, već važan sastojak neophodan za normalno funkcionisanje organizma. Njegova objašnjenja otvaraju i pitanje kada povišene vrijednosti zahtijevaju dodatne pretrage, promjenu životnih navika ili liječenje.

Kada laboratorijski nalazi pokažu povećane vrijednosti holesterola, mnogi ljudi prvo pomisle na masnu hranu koju su prethodnih dana konzumirali. Međutim, metabolizam holesterola znatno je složeniji i zavisi od više međusobno povezanih procesa u organizmu. Jetra pritom ima jednu od najvažnijih uloga jer učestvuje u njegovom stvaranju, preradi i uklanjanju.

Holesterol je potreban za izgradnju ćelijskih membrana, stvaranje određenih hormona i proizvodnju žučnih kiselina. Zbog toga njegovo prisustvo u organizmu nije problem samo po sebi. Zdravstveni rizik nastaje kada su pojedine vrste holesterola prisutne u nepovoljnim količinama, posebno kada se takvo stanje poveže s drugim faktorima rizika za bolesti srca i krvnih sudova.

Govoreći o ovoj temi, doktor Dejan Čubrilo posebno je naglasio značaj metabolizma insulina. Prema njegovom tumačenju, poremećaji povezani s insulinom mogu uticati na nakupljanje masnoća u jetri i promjene u vrijednostima holesterola. Ipak, odnos između ovih procesa nije isti kod svih ljudi, pa se pojedinačni nalazi moraju posmatrati u širem zdravstvenom kontekstu.

Zašto doktor Čubrilo povezuje masnu jetru s povišenim insulinom?

Jedna od glavnih tema njegovog izlaganja bila je povezanost masne jetre i insulina, hormona koji proizvodi pankreas. Insulin omogućava ćelijama da koriste glukozu iz krvi i učestvuje u regulaciji energetskog metabolizma. Kada tkiva slabije odgovaraju na njegovo djelovanje, može se razviti insulinska rezistencija, stanje koje je često povezano s metaboličkim poremećajima.

Masna jetra nastaje kada se u ćelijama jetre nakuplja previše masti. Danas se za oblik bolesti povezan s metaboličkom disfunkcijom koristi naziv metabolički povezana steatotična bolest jetre, odnosno MASLD. Kod mnogih osoba s ovim stanjem prisutni su insulinska rezistencija, višak tjelesne težine, povišeni trigliceridi ili poremećena regulacija šećera u krvi.

Doktor Čubrilo smatra da povećano lučenje insulina ima značajnu ulogu u stvaranju masnoća unutar jetre. U svom objašnjenju naglašava da česti metabolički poremećaji mogu doprinijeti tome da jetra proizvodi i skladišti više masti nego što je poželjno.

Ova razlika posebno je važna jer se metaboličko zdravlje ne može procijeniti na osnovu samo jednog pokazatelja. Osoba može imati povišeni LDL holesterol bez izražene insulinske rezistencije, dok neko drugi može imati masnu jetru i relativno uredne vrijednosti ukupnog holesterola. Zbog toga ljekari, zavisno od zdravstvenog stanja, razmatraju više laboratorijskih i kliničkih pokazatelja.

Masna jetra može se razviti i kod osoba koje nemaju izražen višak kilograma. Na njen nastanak mogu uticati prehrambene navike, genetska predispozicija, raspodjela masnog tkiva i drugi metabolički faktori. Upravo zbog toga univerzalna pravila i pojednostavljena objašnjenja nisu dovoljna za razumijevanje svakog pojedinačnog slučaja.

Da li holesterol dolazi iz hrane ili ga proizvodi jetra?

U svom izlaganju doktor Čubrilo posebno je istakao da jetra predstavlja centralno mjesto proizvodnje holesterola. Takvo objašnjenje naglašava činjenicu da organizam sam stvara značajan dio holesterola koji mu je potreban za svakodnevno funkcionisanje.

Ipak, tvrdnju da hrana nema uticaja na holesterol potrebno je pravilno razumjeti. Savremene medicinske smjernice potvrđuju da sastav ishrane može značajno uticati na koncentraciju LDL holesterola u krvi. Posebno se izdvajaju zasićene i transmasne kiseline, čija pretjerana konzumacija može povećati kardiovaskularni rizik.

Doktor Čubrilo govorio je i o čestom konzumiranju obilnih obroka, ćevapa, pljeskavica i drugih kaloričnih namirnica. Prema njegovom tumačenju, takve prehrambene navike mogu opteretiti metabolizam i doprinijeti poremećajima koji se odražavaju na rad jetre.

Za zdravlje je, međutim, važniji dugoročni obrazac ishrane od jednog pojedinačnog obroka. Redovna konzumacija povrća, voća, mahunarki, integralnih žitarica i namirnica bogatih nezasićenim masnoćama povezana je s povoljnijim kardiometaboličkim zdravljem. Istovremeno, smanjenje unosa zasićenih masti može doprinijeti snižavanju LDL holesterola.

To znači da kontrola insulina i regulacija holesterola mogu biti povezani ciljevi, ali nisu potpuno isti proces. Kod nekih osoba promjene u ishrani i fizičkoj aktivnosti poboljšavaju oba pokazatelja, dok je drugima potrebna dodatna medicinska terapija usmjerena na snižavanje holesterola.

Kada LDL holesterol postaje opasan za krvne sudove?

Doktor Čubrilo osvrnuo se i na razliku između takozvanog dobrog i lošeg holesterola. Uobičajeni nazivi odnose se na lipoproteine koji prenose holesterol kroz krv, prije svega HDL i LDL. Iako se o njima često govori kao o dvije potpuno suprotne supstance, oba imaju određene fiziološke funkcije.

LDL prenosi holesterol do različitih tkiva, gdje se on može koristiti za normalne potrebe organizma. Problem nastaje kada je koncentracija LDL čestica previsoka, jer tada raste vjerovatnoća njihovog zadržavanja u stijenkama arterija. Taj proces povezan je s nastankom aterosklerotskih naslaga.

Objašnjavajući oksidaciju LDL čestica, doktor Čubrilo slikovito je opisao promjene koje mogu nastati kada se lipoproteini hemijski izmijene.

“Taj oksidovani holesterol će se zalepiti negde i predstaviti početak razvoja asteroskreloze”

— Dr Dejan Čubrilo

Oksidacija LDL čestica zaista može učestvovati u razvoju ateroskleroze, ali nije jedini proces koji određuje opasnost od povišenog holesterola. Prema savremenim kardiološkim smjernicama, i sama dugotrajno povećana koncentracija LDL čestica predstavlja važan faktor rizika. Zato nije medicinski opravdano smatrati da je isključivo oksidovani LDL štetan.

Ateroskleroza se razvija postepeno, tokom dužeg vremenskog perioda. Masne naslage i upalni procesi u stijenkama arterija mogu dovesti do njihovog sužavanja i povećati rizik od srčanog i moždanog udara. Upravo zbog toga liječnici nastoje pravovremeno prepoznati i kontrolisati povišene vrijednosti LDL holesterola.

Holesterol 6 ili 6,5: Šta znače ove vrijednosti i kako pristupiti ishrani?

Govoreći o laboratorijskim nalazima, doktor Čubrilo spomenuo je vrijednosti ukupnog holesterola od 6 i 6,5 mmol/L. Prema njegovom pristupu, takve rezultate ne treba automatski doživljavati kao katastrofalno zdravstveno stanje, već pokušati razumjeti zbog čega je došlo do povećanja.

Takav pristup može biti koristan u smislu izbjegavanja nepotrebne panike, ali povišene rezultate ne treba ni zanemarivati. Ukupni holesterol od 6 ili 6,5 mmol/L prelazi uobičajene poželjne vrijednosti za mnoge odrasle osobe. Njegov stvarni značaj zavisi od LDL i HDL holesterola, triglicerida, dobi, krvnog pritiska, pušenja, dijabetesa i drugih faktora rizika.

Posebno je važno razlikovati ukupni holesterol od LDL holesterola. Vrijednost od 6 mmol/L nema isto značenje ako se odnosi na ukupni holesterol ili na LDL. Zbog toga se odluke o eventualnom liječenju donose na osnovu kompletnog lipidnog profila i procjene kardiovaskularnog rizika.

Doktor Čubrilo među preporukama posebno izdvaja smanjenje šećera i kontrolu količine hrane. Naglašava i važnost voća, povrća te drugih namirnica koje doprinose kvalitetnijoj ishrani. Ovakve smjernice dijelom su u skladu s općim preporukama za očuvanje metaboličkog zdravlja, naročito kada podrazumijevaju smanjenje pretjeranog unosa kalorija i dodanih šećera.

Kada je riječ o masnoćama, doktor preporučuje veoma male količine prilikom pripreme obroka. Ipak, medicinske preporuke ne zahtijevaju da svi ljudi ograniče ukupne masnoće na manje od jedne kafene kašičice po obroku. Važno je razlikovati vrste masnoća, jer nezasićene masti iz maslinovog ulja, orašastih plodova i pojedinih drugih namirnica mogu biti dio uravnotežene ishrane.

U svom izlaganju doktor je spomenuo i limunadu s malom količinom đumbira, povezujući je s boljim oticanjem žuči. Međutim, nema dovoljno pouzdanih kliničkih dokaza da takav napitak može očistiti žučne kanale, ukloniti masnoću iz jetre ili sniziti holesterol. Kod osoba sa žučnim kamencima ili mogućom opstrukcijom žučnih puteva samostalni pokušaji njihovog „čišćenja“ mogu odgoditi potrebno liječenje.

Pojam detoksikacije također se često koristi u razgovorima o zdravlju jetre. Jetra prirodno učestvuje u razgradnji i uklanjanju različitih supstanci iz organizma, ali to ne znači da su za njeno pravilno funkcionisanje neophodni posebni detoksikacijski napici ili biljni tretmani. Neki koncentrisani suplementi čak mogu štetno djelovati na jetru.

Kod osoba kojima je dijagnosticirana masna jetra, preporuke se prvenstveno usmjeravaju na odgovarajuću ishranu, redovnu fizičku aktivnost, kontrolu tjelesne težine kada je to potrebno i praćenje metaboličkih pokazatelja. Postepeno smanjenje viška kilograma može doprinijeti smanjenju masnoće u jetri, dok fizička aktivnost može imati pozitivan učinak i nezavisno od gubitka težine.

Važno je pratiti i moguće znakove napredovanja bolesti jetre, jer kod dijela pacijenata dugotrajno nakupljanje masti može biti povezano s upalom i ožiljnim promjenama. Procjena rizika ponekad uključuje dodatne krvne pretrage i neinvazivne metode za procjenu fibroze jetre. Takvi pregledi pomažu da se razlikuje jednostavno nakupljanje masti od stanja koja zahtijevaju pažljivije medicinsko praćenje.

Objašnjenja doktora Čubrila otvaraju značajnu temu povezanosti jetre, insulina i metabolizma masnoća, ali pojedine njegove tvrdnje potrebno je tumačiti uz savremene medicinske dokaze. Povišen holesterol i masna jetra mogu imati zajedničke metaboličke uzroke, ali zahtijevaju individualnu procjenu. Promjene prehrambenih navika, odgovarajuća fizička aktivnost i redovni pregledi ostaju važni dijelovi brige o oba zdravstvena problema.

Medicinski izvori: American Heart Association – smjernice o holesterolu i prehrambenim masnoćama; National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK) – dijagnostika i liječenje masne jetre; American Association for the Study of Liver Diseases (AASLD) – kliničke preporuke za metabolički povezanu bolest jetre; NHS – tumačenje vrijednosti holesterola i procjena kardiovaskularnog rizika.