Danas govorimo o nedostatku jednog esencijalnog vitamina a mnogi nisu ni svjesni da im nedostaje u organizmu. Riječ je o vitaminu D koji se teško u dovoljnim i potrebnim količinama može unijeti hranom pa je potrebno uzimati njegove suplemente. U nastavku saznajte šta je uzrok umora i teškoće penjanja stepenicama.

Teško se penjete uz stepenice i stalno osjećate umor? Nedostatak ovog vitamina može biti jedan od mogućih uzroka

U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o vitaminu D, važnom nutrijentu čiji nedostatak može dugo ostati neprimijećen. Umor, slabost mišića i bolovi u kostima često se pripisuju napornom radu, stresu ili prirodnom procesu starenja, ali ponekad mogu biti povezani i s nedovoljnom količinom ovog vitamina u organizmu. Posebnu pažnju trebaju obratiti osobe koje rijetko borave na otvorenom, stariji ljudi i oni koji imaju povećan rizik od problema s kostima.

Osjećaj iscrpljenosti nakon napornog dana nije neobičan. Međutim, kada umor postane gotovo svakodnevan, a obične aktivnosti počnu zahtijevati više napora nego ranije, mnogi se zapitaju šta se događa s njihovim organizmom. Penjanje uz stepenice, ustajanje iz sjedećeg položaja ili duža šetnja odjednom mogu djelovati znatno zahtjevnije.

Takvi simptomi mogu imati mnogo različitih uzroka, od nedostatka sna i slabije fizičke kondicije do anemije, poremećaja rada štitne žlijezde i drugih zdravstvenih problema. Jedan od mogućih faktora jeste i nedostatak vitamina D, koji ima važnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju i normalnom funkcionisanju mišića.

Posebna teškoća je u tome što nedostatak vitamina D često nema jasne simptome. Kod nekih osoba otkrije se tek tokom laboratorijskog ispitivanja, dok se kod drugih mogu razviti mišićna slabost, bolovi u kostima ili izraženije tegobe povezane s poremećajem mineralizacije koštanog tkiva.

Zašto je vitamin D važan i ko ima najveći rizik od nedostatka?

Vitamin D razlikuje se od mnogih drugih vitamina jer ga ljudski organizam može stvarati u koži pod uticajem ultraljubičastog zračenja iz sunčeve svjetlosti. Osim toga, određene količine moguće je dobiti hranom i dodacima prehrani.

Njegova najpoznatija uloga povezana je s apsorpcijom kalcijuma i fosfora, minerala potrebnih za pravilnu izgradnju i održavanje kostiju. Kada vitamina D nema dovoljno, organizam može imati poteškoće s održavanjem normalne mineralizacije koštanog tkiva.

Dugotrajan izražen nedostatak kod odraslih može doprinijeti razvoju osteomalacije, stanja pri kojem kosti postaju nedovoljno mineralizovane. Takve promjene mogu biti praćene bolovima u kostima, slabošću mišića i povećanom osjetljivošću na opterećenje.

Rizik od nedostatka može biti veći kod osoba koje veoma malo vremena provode na otvorenom. To uključuje pojedine starije osobe, ljude smanjene pokretljivosti i one koji zbog zdravstvenih ili drugih okolnosti rijetko dolaze u kontakt sa sunčevom svjetlošću.

Važnu ulogu imaju i godišnje doba, geografski položaj, pigmentacija kože i određena zdravstvena stanja. Kod osoba koje imaju poremećaje apsorpcije hranjivih materija, bolesti jetre ili bubrega, rizik može biti dodatno povećan.

Ipak, ne postoji jednostavno pravilo prema kojem se na osnovu načina života može pouzdano utvrditi ima li osoba dovoljno vitamina D. Za procjenu statusa vitamina D koristi se laboratorijsko mjerenje koncentracije 25-hidroksivitamina D u krvi, poznatog i kao 25(OH)D.

U izvornim savjetima često se spominju vrijednosti od 75 do 150 nanomola po litri, odnosno 30 do 60 nanograma po mililitru, kao poželjan raspon. Međutim, takve vrijednosti nisu univerzalno prihvaćena granica normalnog statusa vitamina D za svaku osobu.

Referentni rasponi i pragovi razlikuju se prema smjernicama, laboratorijima i zdravstvenim okolnostima. Zbog toga nalaz treba tumačiti zajedno s ljekarom, uzimajući u obzir simptome, moguće faktore rizika i ukupno zdravstveno stanje.

Slabost mišića može otežati penjanje stepenicama i ustajanje

Jedna od mogućih posljedica izraženog nedostatka vitamina D jeste slabost mišića, posebno onih koji učestvuju u pokretima poput ustajanja sa stolice, penjanja uz stepenice ili podizanja iz čučnja.

Osoba može primijetiti da joj aktivnosti koje je ranije obavljala bez poteškoća sada zahtijevaju znatno više napora. Nekada mora zastati tokom penjanja uz stepenice ili se dodatno osloniti na rukohvat kako bi održala stabilnost.

Ovakve promjene mogu posebno zabrinuti starije osobe. Slabost mišića, smanjena ravnoteža i drugi zdravstveni faktori mogu povećati rizik od padova, a njihove posljedice mogu biti ozbiljnije kada je koštano tkivo već oslabljeno.

Važno je, međutim, ne zaključivati da je vitamin D odgovoran za svaku poteškoću pri kretanju. Slični simptomi mogu se pojaviti kod bolesti mišića i živaca, problema sa zglobovima, srčanih i plućnih oboljenja ili jednostavno zbog smanjene fizičke kondicije.

Umor je još jedan simptom koji se često dovodi u vezu s nedostatkom vitamina D. Ipak, riječ je o veoma nespecifičnoj tegobi. Ne postoji pouzdan način da se samo na osnovu iscrpljenosti razlikuje nedostatak vitamina D od drugih mogućih uzroka.

U pojedinim popularnim tekstovima navode se i jutarnja ukočenost zglobova ili suha koža. Međutim, ti simptomi nisu karakteristični pokazatelji nedostatka ovog vitamina i mogu imati niz drugih objašnjenja.

Zbog toga je posebno važno obratiti pažnju na trajanje i intenzitet tegoba. Ako slabost postaje sve izraženija, ometa hodanje ili druge svakodnevne aktivnosti, pregled ne treba odgađati.

Posebnu pažnju zdravlju kostiju trebaju posvetiti žene nakon menopauze, kao i starije osobe. S godinama i hormonalnim promjenama može doći do smanjenja koštane mase, što povećava rizik od osteoporoze i prijeloma.

Vitamin D važan je za održavanje koštanog zdravlja, ali osteoporoza i nedostatak vitamina D nisu isto stanje. Osoba može imati osteoporozu i bez izraženog nedostatka vitamina D, kao što nedovoljna količina vitamina ne znači automatski da su kosti već ozbiljno oslabljene.

Posebno zabrinjavaju prijelomi pršljenova koji ponekad nastaju bez očigledne velike povrede. Mogu biti praćeni bolovima u leđima, smanjenjem tjelesne visine ili promjenama držanja, ali nekada prođu i bez jasno prepoznatih simptoma.

U popularnim savjetima takve promjene ponekad se nazivaju mikrofrakturama. Ipak, važno je razlikovati sitna oštećenja koštanog tkiva od osteoporotskih kompresijskih prijeloma pršljenova, koji predstavljaju medicinski jasno definisana stanja i zahtijevaju odgovarajuću procjenu.

Kod osoba s povećanim rizikom od prijeloma ljekar može preporučiti procjenu koštane gustoće ili druge pretrage, zavisno od godina, ranijih prijeloma i zdravstvenih faktora.

Sunčeva svjetlost, prehrana i dodaci vitamina D

Izlaganje sunčevoj svjetlosti jedan je od prirodnih načina na koji organizam može stvarati vitamin D. Ipak, količina koja nastaje u koži zavisi od brojnih okolnosti, uključujući godišnje doba, doba dana, geografski položaj i individualne osobine kože.

U određenim savjetima može se pronaći preporuka da je dovoljno provesti petnaest minuta na otvorenom dva puta dnevno. Međutim, takvo pravilo nije pouzdano za sve osobe i sve vremenske uslove. Boravak na otvorenom ne garantuje stvaranje dovoljne količine vitamina D, posebno kada je UVB zračenje slabo ili je koža zaštićena od direktnog sunca.

Istovremeno, namjerno produženo izlaganje jakom suncu bez zaštite povećava rizik od oštećenja kože. Zbog toga se ne preporučuje sunčanje do crvenila ili opekotina radi povećanja vitamina D.

Određene količine vitamina D mogu se dobiti hranom. Među izvorima su masna riba, žumanjak i pojedine namirnice obogaćene ovim vitaminom. Ipak, količine koje se unose prehranom mogu se značajno razlikovati.

Osobe kod kojih postoji povećan rizik od nedostatka mogu s ljekarom razgovarati o potrebi laboratorijskog testiranja ili uzimanja dodataka vitamina D. Nije neophodno da svaka zdrava odrasla osoba rutinski provjerava vitamin D, ali kod određenih zdravstvenih stanja i simptoma provjera može biti opravdana.

Važno je izbjegavati samostalno uzimanje veoma visokih doza. Vitamin D je vitamin topljiv u mastima, a njegov pretjeran unos putem suplemenata može dovesti do povišenog kalcijuma u krvi i ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, uključujući oštećenje bubrega.

Poseban oprez potreban je kod osoba koje imaju bolesti bubrega, određene poremećaje metabolizma kalcijuma ili koriste lijekove koji mogu uticati na ravnotežu minerala. Dijabetes, hipertenzija ili hronična plućna bolest sami po sebi ne znače da svaka osoba automatski treba visoke doze vitamina D.

Dug rad pred ekranom može izazvati dodatne tegobe s očima

Pored pitanja vitamina D, pažnju zaslužuje i digitalno naprezanje očiju, koje je sve prisutnije kod osoba koje mnogo vremena provode pred računarima, telefonima i drugim ekranima.

Iako ove dvije teme nisu direktno povezane istim uzrokom, zajedničko im je to što neugodni simptomi mogu postepeno postati dio svakodnevice. Ljudi se ponekad naviknu na osjećaj umora ili nelagode i ne pokušavaju prepoznati šta ga izaziva.

Digitalno naprezanje očiju može se manifestovati suhoćom, peckanjem, osjećajem umora, povremenim zamagljenjem vida i glavoboljom. Jedan od razloga jeste to što tokom dugotrajnog gledanja u ekran osobe često rjeđe trepću, pa površina oka može postati suša.

Naprezanju mogu doprinijeti i nepravilna udaljenost od monitora, odsjaj, neodgovarajuće osvjetljenje ili potreba za korekcijom vida.

Jedan od jednostavnih načina ublažavanja nelagode jeste pravljenje redovnih pauza. Često se preporučuje pravilo 20-20-20, koje podrazumijeva da nakon približno dvadeset minuta gledanja u ekran osoba dvadesetak sekundi usmjeri pogled prema udaljenom predmetu.

Takva promjena fokusa može pomoći u smanjenju osjećaja naprezanja tokom dugotrajnog rada na blizinu. Korisno je i svjesno treptati, prilagoditi položaj ekrana i izbjegavati rad u uslovima jakog odsjaja.

U nekim savjetima opisuje se i jednostavna vježba prebacivanja fokusa. Osoba može usmjeriti pogled prema prstu ispred sebe, a zatim prema predmetu u daljini. Pokreti trebaju biti ugodni, bez izazivanja vrtoglavice, bola ili dodatne nelagode.

Ipak, ovakve vježbe ne mogu izliječiti kratkovidnost, kataraktu ili makularnu degeneraciju. Njihova eventualna korist odnosi se na privremeno smanjenje nelagode povezane s dugotrajnim fokusiranjem na blizinu, a ne na liječenje očnih bolesti.

Ako zamagljen vid traje, naglo se pogorša ili je praćen bolom, bljeskovima svjetlosti, novim tamnim mrljama ili gubitkom dijela vidnog polja, potrebno je potražiti odgovarajuću medicinsku pomoć. Takve promjene ne treba pripisivati običnom zamoru od ekrana.

Briga o zdravlju očiju uključuje i redovne preglede kada su potrebni, posebno kod osoba koje već koriste naočale ili imaju dijagnosticiranu očnu bolest.

Slično vrijedi i za simptome koji se mogu povezivati s nedostatkom vitamina D. Dugotrajan umor, bolovi u kostima i slabost mišića zaslužuju pažnju, ali ne treba unaprijed zaključivati šta ih izaziva.

Najkorisnije je posmatrati simptome u širem kontekstu. Njihovo trajanje, intenzitet, povezanost s fizičkom aktivnošću i prisustvo drugih zdravstvenih problema mogu pomoći ljekaru da odluči koje su pretrage potrebne.

Vitamin D ima važnu ulogu u zdravlju organizma, ali nije univerzalno objašnjenje za svaki osjećaj iscrpljenosti. Jednako tako, jednostavne pauze tokom rada za računarom mogu pomoći kod digitalnog naprezanja, ali ne mogu zamijeniti liječenje stvarnih očnih bolesti.

Upravo zato pažnja prema promjenama u svakodnevnom funkcionisanju može biti važna. Kada osoba primijeti da joj obični poslovi postaju neobično teški, da se bol ponavlja ili da vidne smetnje ne prolaze, pravovremena stručna procjena pruža mnogo pouzdanije odgovore od nagađanja ili samostalnog uzimanja preparata.