Danas govorimo o zdravlju našeg mozga i kako da što duže održimo sve njegove funkcije. Pamćenje igra veliku ulogu u našim životima a stariji ljudi često počinju da zaboravljaju mnoge stvari. U nastavku vam donosimo nekoliko savjeta i navika koje su upražnjavali velikani poput Tesle i Jerotića.

Vladeta Jerotić i Nikola Tesla imali su posebne navike za očuvanje uma: Evo šta su svakodnevno radili kako bi ostali mentalno aktivni

Vladeta Jerotić i Nikola Tesla pripadali su različitim generacijama i bavili se potpuno drugačijim oblastima, ali njihovi životni putevi imali su jednu važnu zajedničku osobinu. Obojica su veliku pažnju posvećivala učenju, razmišljanju i svakodnevnom razvijanju intelektualnih sposobnosti. Dok je Jerotić u poznim godinama ponavljao strane riječi i učio poeziju, Tesla je koristio izuzetnu sposobnost vizualizacije, duge šetnje i periode samoće kako bi razvijao svoje ideje. Njihovi primjeri i danas podstiču zanimljiva pitanja o tome koliko svakodnevne navike mogu uticati na očuvanje mentalne aktivnosti.

Ljudski mozak tokom života neprestano obrađuje informacije, stvara nova iskustva i prilagođava se promjenama. Iako se s godinama određene kognitivne sposobnosti mogu mijenjati, interesovanje za nova znanja, čitanje i intelektualne aktivnosti može ostati važan dio svakodnevice. Upravo su takav odnos prema učenju pokazivali brojni istaknuti naučnici i mislioci, među kojima posebno mjesto zauzimaju Vladeta Jerotić i Nikola Tesla.

Njihovi životni putevi razlikovali su se gotovo u svakom pogledu. Jerotić je bio psihijatar, psihoterapeut, pisac i mislilac koji se bavio pitanjima ljudske ličnosti, duhovnosti i psihološkog razvoja. Tesla je, s druge strane, ostavio neizbrisiv trag u elektrotehnici i razvoju tehnologija koje su promijenile savremeni svijet. Ipak, obojica su pokazivala izuzetnu radoznalost i spremnost da veliki dio vremena posvete mentalnom radu.

Njihovi primjeri ne dokazuju da određene navike mogu spriječiti starenje mozga ili garantovati dugovječnost. Međutim, pokazuju koliko kontinuirano učenje, koncentracija i stvaralački rad mogu biti značajni u životu pojedinca. Posebno je zanimljivo to što neke od aktivnosti kojima su se bavili ne zahtijevaju posebne uslove i mogu se prilagoditi svakodnevnom životu.

Vladeta Jerotić: Čovjek koji ni u poznim godinama nije prestajao učiti

Vladeta Jerotić rođen je 1924. godine, a tokom dugog profesionalnog života stekao je veliko poštovanje kao psihijatar, psihoterapeut, univerzitetski profesor i autor brojnih knjiga. Njegova predavanja i tekstovi bavili su se složenim pitanjima čovjekovog unutrašnjeg života, odnosa između psihologije i religije, kao i značajem ličnog razvoja.

Jedna od osobina po kojima je bio poznat jeste izuzetna posvećenost čitanju i učenju. Nije smatrao da obrazovanje završava sticanjem diplome ili odlaskom u penziju. Naprotiv, intelektualna radoznalost ostala je važan dio njegovog života i u godinama kada mnogi ljudi smanjuju obim svakodnevnih aktivnosti.

Prema navodima koji se prenose o njegovim životnim navikama, Jerotić je i u 92. godini nastavljao ponavljati riječi iz engleskog jezika. Spominje se da je svakog drugog dana provjeravao koliko je stranih riječi zapamtio, koristeći tako učenje jezika kao svojevrsnu mentalnu vježbu.

Ovakva aktivnost zahtijeva prisjećanje, koncentraciju i povezivanje različitih informacija. Kada osoba uči novi jezik ili obnavlja ranije stečeno znanje, koristi više mentalnih procesa, uključujući pažnju, razumijevanje i pamćenje. Upravo zbog toga učenje jezika može predstavljati zanimljiv oblik intelektualne aktivnosti u različitim životnim dobima.

Jerotić nije ograničavao svoje interesovanje samo na strane jezike. Posebno mjesto u njegovoj svakodnevici imala je poezija. Prema dostupnom opisu njegovih navika, učio je stihove napamet, uključujući kraće i duže pjesme, a zatim ih ponavljao kako bi održavao aktivnost pamćenja.

Učenje poezije zahtijeva drugačiji pristup od običnog čitanja. Potrebno je zapamtiti redoslijed riječi, ritam i značenje stihova, a zatim ih samostalno reprodukovati. Takva aktivnost uključuje koncentraciju i aktivno prisjećanje, koje se često koristi i u savremenim metodama učenja.

Važno je primijetiti i da se Jerotićeva posvećenost učenju nije zasnivala isključivo na želji za boljim pamćenjem. Njegov profesionalni rad pokazuje duboko interesovanje za razumijevanje čovjeka, njegovih emocija, ponašanja i duhovnih potreba. Kontinuirano obrazovanje zato je bilo povezano s mnogo širim pogledom na život.

Jerotić je doživio 94 godine, a preminuo je 2018. godine. Njegova intelektualna ostavština obuhvata brojna djela i predavanja koja su nastavila privlačiti pažnju čitalaca i nakon njegove smrti. Primjer čovjeka koji je i u poznim godinama pronalazio zadovoljstvo u učenju ostao je jedna od upečatljivih pojedinosti njegove biografije.

Nikola Tesla: Izume je prvo stvarao i provjeravao u vlastitoj mašti

Za razliku od Jerotića, čiji je profesionalni život bio usmjeren na ljudsku psihu i duhovnost, Nikola Tesla najveći dio svog stvaralačkog rada posvetio je razumijevanju i primjeni prirodnih zakona. Rođen 1856. godine, Tesla je postao jedan od najpoznatijih izumitelja i inženjera u historiji elektrotehnike.

Njegov doprinos razvoju sistema naizmjenične struje i drugih električnih tehnologija učinio ga je važnom ličnošću u historiji nauke. Ipak, osim njegovih tehničkih dostignuća, pažnju privlače i neobične metode kojima je pristupao stvaralačkom radu.

Prema opisima iz njegove autobiografije, Tesla je još tokom djetinjstva pokazivao snažnu želju za čitanjem. Knjige su za njega predstavljale važan izvor znanja i mogućnost da istražuje teme koje su ga zanimale. U biografskim prikazima spominju se i situacije u kojima je čitao potajno, nastojeći produžiti vrijeme koje je mogao provesti uz knjige.

Njegova radoznalost nije bila ograničena samo na prikupljanje činjenica. Tesla je pokazivao posebno zanimanje za razumijevanje načina na koji različiti uređaji funkcionišu, kao i za mogućnosti njihovog usavršavanja. Takav pristup postao je osnova njegovog kasnijeg stvaralačkog rada.

Jedna od najpoznatijih Teslinih osobina bila je izuzetna sposobnost mentalne vizualizacije. U svojoj autobiografiji opisivao je kako je pojedine uređaje mogao detaljno zamisliti prije njihove fizičke izrade. U mislima je oblikovao konstrukcije, mijenjao njihove dijelove i razmatrao način na koji bi mogle funkcionisati.

Umjesto da odmah izrađuje svaki novi model, često je najprije pokušavao razviti zamišljeni uređaj do visokog nivoa preciznosti. To je bila karakteristična metoda njegovog rada, koja mu je omogućavala da intenzivno razmišlja o tehničkim problemima prije nego što pristupi praktičnoj realizaciji.

Takav način stvaranja nije bio jednostavna vježba zamišljanja predmeta. Zahtijevao je veliko tehničko znanje, sposobnost koncentracije i razumijevanje principa na kojima se zasnivaju različiti mehanizmi. Teslina vizualizacija bila je dio složenog inženjerskog procesa, a ne zamjena za svaku vrstu praktičnog eksperimentisanja.

Učenje, zamišljanje različitih rješenja i sposobnost dugotrajne koncentracije bile su povezane s Teslinim načinom rada. Ipak, njegov intelektualni uspjeh nije moguće objasniti jednom navikom. Obuhvatao je godine obrazovanja, eksperimentisanja, profesionalnog iskustva i izuzetne posvećenosti naučnim problemima.

Šetnje i samoća bile su važan dio Teslinog stvaralačkog procesa

Pored čitanja i mentalne vizualizacije, Tesla je značajan dio vremena provodio u šetnjama. Kretanje mu je pružalo priliku da razmišlja izvan radnog prostora i udalji se od neposrednih obaveza. Upravo se uz jednu od njegovih šetnji veže poznata priča o važnom tehničkom uvidu.

Prema Teslinom autobiografskom opisu, tokom šetnje u Budimpešti 1882. godine, dok je s prijateljem recitovao stihove iz Goetheovog djela, došao je do ključne zamisli povezane s obrtnim magnetnim poljem. Taj koncept kasnije je imao važnu ulogu u razvoju njegovih elektromotornih sistema.

Ovaj događaj često se navodi kao primjer trenutka u kojem se dugotrajno razmišljanje o određenom problemu povezuje s iznenadnim stvaralačkim uvidom. Međutim, takva otkrića obično nisu rezultat samo jednog trenutka inspiracije. Njima prethode znanje, prethodni pokušaji i dugotrajan mentalni rad.

Šetnja je za Teslu predstavljala priliku da svoje misli usmjeri na ideje koje ga zaokupljaju. Sličan pristup i danas je poznat mnogim ljudima koji tokom kretanja lakše razmišljaju, razmatraju različite mogućnosti ili pronalaze nove pristupe problemima.

Još jedna važna osobina njegovog načina života bila je potreba za samoćom. Tesla je cijenio vrijeme provedeno izvan društvene gužve, smatrajući da mu takvo okruženje omogućava veću koncentraciju na složene zadatke.

U tekstovima o njegovom životu često se prenosi misao o tome da je um koncentrisaniji u samoći, bez vanjskih uticaja. Ipak, formulacije tih izjava razlikuju se među izvorima, pa ih je opreznije posmatrati kao prikaz njegovog odnosa prema samostalnom radu, a ne automatski kao doslovne citate.

Za Teslu je samoća bila povezana s potrebom da razvija ideje bez čestih prekida. To ne znači da je društvena izolacija nužna za kreativnost ili da odgovara svakoj osobi. Različiti ljudi najbolje funkcionišu u različitim uslovima, a saradnja i razmjena mišljenja također imaju važnu ulogu u naučnom i intelektualnom radu.

Šta se iz njihovih navika može primijeniti u svakodnevnom životu?

Iako su Jerotić i Tesla bili izuzetne ličnosti, neke aktivnosti kojima su se bavili dostupne su gotovo svakome. Učenje stranog jezika, čitanje knjiga, pamćenje kraćih stihova ili razmišljanje o novim idejama ne zahtijevaju nužno posebnu opremu niti velike finansijske troškove.

Osoba koja želi održati intelektualnu aktivnost može, naprimjer, svakodnevno odvojiti vrijeme za ponavljanje novih riječi. Važno je da zadatak bude dovoljno zanimljiv i prilagođen njenom znanju. Postepeno povećavanje složenosti može pomoći u održavanju motivacije i osjećaja napretka.

Slično vrijedi i za čitanje. Umjesto pasivnog prolaska kroz tekst, korisno je razmisliti o njegovom značenju, pokušati prepričati pročitano ili povezati nove informacije s ranijim znanjem. Takav pristup uključuje aktivno prisjećanje i razumijevanje sadržaja.

Učenje poezije može predstavljati drugačiji oblik mentalnog angažmana. Ponavljanje kraćih stihova i njihovo postepeno pamćenje omogućava osobi da vježba pažnju i prisjećanje, a istovremeno uživa u književnosti.

Od Teslinog načina rada moguće je preuzeti ideju da se prije praktičnog zadatka razmisli o različitim rješenjima. Zamišljanje postupka, planiranje koraka i procjena mogućih poteškoća mogu pomoći u organizaciji svakodnevnih aktivnosti, iako se ne mogu izjednačiti s njegovom izuzetnom inženjerskom sposobnošću vizualizacije.

Redovno kretanje također predstavlja važan dio zdravog života. Šetnje ne moraju biti povezane s velikim otkrićima da bi imale vrijednost. Mogu pružiti priliku za fizičku aktivnost, odmor od svakodnevnog pritiska i promjenu okruženja.

Savremena istraživanja pokazuju da su zdravlje mozga i očuvanje kognitivnih sposobnosti povezani s brojnim faktorima, među kojima su fizička aktivnost, kvalitet sna, obrazovanje, društvena povezanost i kontrola određenih zdravstvenih rizika. Mentalne aktivnosti mogu biti koristan dio takvog pristupa, ali same po sebi nisu garancija zaštite od demencije ili drugih neuroloških bolesti.

Posebna vrijednost primjera Vladete Jerotića i Nikole Tesle zato nije u obećanju jednostavne formule za dug život. Ona se nalazi u njihovom odnosu prema znanju i stvaralaštvu. Jerotić je nastavljao učiti i ponavljati naučeno u poznim godinama, dok je Tesla razvijao vlastite metode koncentracije i rješavanja složenih problema.

Njihove biografije podsjećaju da intelektualna radoznalost ne mora biti ograničena životnom dobi ili profesionalnim zanimanjem. Čitanje, učenje, razmišljanje i istraživanje novih ideja mogu ostati vrijedan dio svakodnevice, bilo da osoba ima dvadeset, pedeset ili devedeset godina. Upravo je ta trajna zainteresovanost za znanje jedna od najupečatljivijih zajedničkih osobina dvojice ljudi koji su ostavili značajan trag u različitim oblastima ljudskog stvaralaštva.