Danas govorimo o mogućnosti da ostvarite pravo na penziju iako nemate radni staž. Ona postoji u zakonu ali je malo ko koristi jer sa njom većina ljudi nije ni upoznata. Naime možete sami sebi ukoliko ste u mogućnosti uplaćivati staž a na koji način i pod kojim uslovima saznajte u nastavku.

Penzija i za one koji nikada nisu radili: kako samostalnim uplatama izgraditi staž

Veliki dio života izvan formalnog tržišta rada ne mora značiti i kraj mogućnosti da se izgradi penzijski staž. Sistem predviđa način da se osobe bez zaposlenja same uključe u osiguranje, ali taj put ima jasna pravila koja se moraju poštovati godinama, ne sedmicama.

Među ljudima koji veliki dio života provedu bez klasičnog radnog odnosa su oni koji su brinuli o porodici, domaćice, studenti, nezaposleni, ali i osobe koje iz različitih razloga nikada nisu bile radno angažovane. Takve okolnosti same po sebi ne znače da osoba mora ostati bez mogućnosti da izgradi penzijski staž.

Naime, sistem predviđa mogućnost samostalnog uključivanja u obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje. To znači da osoba može uplaćivati doprinose iako nije zaposlena kod poslodavca, čime postepeno gradi periode koji se kasnije mogu računati u staž.

Ko može samostalno uplaćivati doprinose

Prema odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju navedenim u izvornom tekstu, postoji mogućnost da se osobe koje nisu zaposlene uključe u obavezno osiguranje. Ova mogućnost predviđena je upravo za ljude koji nemaju klasičan oblik zaposlenja, ali žele da sami obezbijede osiguranje i počnu prikupljati staž.

U tu grupu, prema navedenim pravilima, mogu spadati nezaposleni, studenti, domaćice i učenici, ali i osobe koje nikada ranije nisu bile radno angažovane. Jedan od uslova je da osoba ima više od 15 godina i prebivalište u zemlji.

Posebno je značajno što se mogućnost, prema navedenim podacima, odnosi i na osobe koje nikada nisu bile zaposlene. Ipak, to ne znači da takva osoba odmah dobija penziju. Ona tek ulazi u sistem osiguranja i počinje ostvarivati periode staža za koje su doprinosi uredno plaćeni.

Zbog toga je važno razumjeti da se samostalna uplata ne može posmatrati kao jednokratna procedura kojom se automatski dobija pravo na penziju. Riječ je o dugoročnom obaveznom osiguranju koje zahtijeva redovno izmirivanje doprinosa, a periodi za koje doprinos nije uplaćen ne mogu se jednostavno računati kao da su bili osigurani.

Kako izgleda uključivanje u sistem osiguranja

Osoba koja želi koristiti ovu mogućnost mora podnijeti zahtjev Fondu PIO. Prema podacima iz izvornog teksta, zahtjev se može predati lično, poštom ili putem e-Šaltera, nakon čega nadležni organ razmatra dostavljenu dokumentaciju i obavještava podnosioca o postupku.

Nakon uključivanja u osiguranje počinje obaveza plaćanja doprinosa. Ovakav sistem zahtijeva i određeno finansijsko planiranje. Osoba koja se odluči za samostalno osiguranje mora računati na mjesečnu obavezu i voditi računa da uplate budu izvršene u propisanom roku.

Prema navedenim podacima, doprinosi se plaćaju do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Ako osiguranik prestane uplaćivati obaveze, period tokom kojeg doprinosi nisu plaćeni ne može biti priznat kao staž osiguranja. Fond PIO, prema informacijama iz izvornog teksta, navodi i da svojstvo osiguranika prestaje ukoliko doprinosi ne budu plaćeni u roku od šest mjeseci od dana dospijeća.

Koliko se plaća i kako se bira osnovica

Finansijski dio ove mogućnosti posebno je važan jer se doprinos ne određuje proizvoljno. Za 2026. godinu, prema podacima navedenim u izvornom tekstu, građanima je omogućeno da biraju između 13 različitih osnovica osiguranja. Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje iznosi 24 posto od izabrane osnovice.

Najniža navedena osnovica iznosi 51.297 dinara, što daje mjesečni doprinos od 12.311,28 dinara. Na drugom kraju nalazi se najviša osnovica od 732.820 dinara, uz mjesečni doprinos od 175.876,80 dinara. Između ove dvije vrijednosti postoji više mogućnosti, pa osoba može izabrati osnovicu u skladu sa svojim finansijskim mogućnostima.

Visina osnovice važna je i zbog budućeg iznosa penzije, jer se penzijska prava ne grade samo na osnovu toga da li je doprinos plaćen, već i na osnovu osnova na koji su doprinosi obračunavani. Zbog toga izbor najniže ili više osnovice predstavlja odluku koju treba posmatrati dugoročno.

Za nekoga sa skromnim prihodima izbor niže osnovice može biti jedina realna mogućnost da ostane u sistemu osiguranja. Osoba sa većim finansijskim mogućnostima može se odlučiti za višu osnovicu, ali konačna odluka zavisi od individualne situacije i dugoročnog plana.

Bez uplata nema ni priznavanja tog perioda staža

Jedna od najvažnijih stvari za osobe koje razmišljaju o ovoj mogućnosti jeste činjenica da se staž ne može graditi samo formalnim statusom osiguranika. Ako doprinosi nisu plaćeni, taj period se ne priznaje na isti način kao period za koji su obaveze uredno izmirene.

To može postati problem za osobe koje nekoliko godina redovno plaćaju doprinose, a zatim zbog finansijskih poteškoća naprave dužu pauzu. Zato je prije uključivanja potrebno realno procijeniti da li se mjesečna obaveza može dugoročno podmirivati.

Pravo na starosnu penziju, prema uslovima navedenim u izvornom tekstu, vezano je za određenu životnu dob i potreban staž osiguranja. Za muškarce je navedena mogućnost ostvarivanja prava sa 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, dok je za žene navedena granica od 64 godine života. Postoji i druga mogućnost koja se odnosi na osiguranike sa 45 godina staža. U tom slučaju, prema navedenim pravilima, pravo se može ostvariti bez obzira na godinu života.

Zbog svega toga pitanje nije samo može li osoba bez radnog odnosa doći do penzije. Preciznije pitanje glasi može li osoba bez klasičnog zaposlenja biti uključena u penzijsko osiguranje i kroz vlastite uplate graditi staž. Prema pravilima navedenim u tekstu, odgovor je potvrdan, ali uz ispunjavanje svih propisanih uslova.

Za nekoga ko je cijeli život radio neformalno, brinuo o domaćinstvu ili nije imao priliku da zasnuje radni odnos, ova mogućnost može predstavljati važan način da se ne prekine veza sa sistemom penzijskog osiguranja. Ipak, odluka zahtijeva pažljivo planiranje, jer se obaveza uplate proteže kroz period u kojem osoba želi prikupljati staž.

Važno je i da osoba prije podnošenja zahtjeva provjeri vlastiti status, potrebnu dokumentaciju i važeće iznose kod nadležnog Fonda PIO. Posebno treba obratiti pažnju na rokove za uplatu i posljedice eventualnog prekida, jer nekoliko godina neplaćenih doprinosa može napraviti značajnu razliku u ukupnom stažu. Tako se dolazi do ključne razlike koja često zbunjuje građane: penzija se ne dobija samo zato što je osoba dovoljno stara, niti se automatski dobija zato što je jednom uplatila doprinos. Potrebno je ostvariti odgovarajući staž osiguranja i ispuniti dobne ili druge zakonske uslove.

Za osobe koje nikada nisu bile zaposlene to znači da put do penzije može postojati, ali počinje ulaskom u sistem osiguranja, a ne podnošenjem zahtjeva za penziju. Samostalne uplate mogu biti način da se taj put započne i da se tokom narednih godina izgradi staž potreban za ostvarivanje prava.