Većinu jela spremamo tako da je ulje jedan od osnovnih sastojaka. Većina koristi suncokretovo ulje za koje mnogi kažu da nije zdravo. Danas na tržišu imamo više vrsta ulja a prema riječima poznatog kardiohirurga neđu njima se ističe jedno kao posebno zdravo. Radi se o kokosovom ulju.

Masnoće nisu neprijatelj, ali nisu ni čudotvorne: Šta zaista treba znati o gheeu i kokosovom ulju

Masnoće su godinama bile jedna od najkritikovanijih grupa hranjivih materija, posebno kada je riječ o zasićenim mastima iz maslaca, punomasnih mliječnih proizvoda i različitih životinjskih izvora. Danas se, međutim, o prehrani govori mnogo nijansiranije. Nije dovoljno pogledati samo jednu namirnicu ili jednu vrstu masne kiseline i na osnovu toga zaključiti da je cijeli jelovnik zdrav ili nezdrav. Mnogo više znači ukupan obrazac prehrane, količina, učestalost i to čime se određena namirnica zamjenjuje. Upravo se u tom kontekstu često spominju ghee i kokosovo ulje – dvije popularne masnoće koje mogu imati mjesto u kuhinji, ali ih ne treba predstavljati kao univerzalno najbolje ili posebno ljekovite.

Zasićene masne kiseline mogu povisiti LDL holesterol, ali stvarni efekat na zdravlje zavisi od mnogo šire slike. Nije isto ako se zasićene masti zamijene kvalitetnim nezasićenim mastima iz maslinovog ulja, orašastih plodova i ribe ili ako se zamijene rafinisanim ugljikohidratima i visoko prerađenom hranom.

Zato savremeni pristup prehrani sve manje počiva na jednostavnim porukama poput „izbacite sve masti“ ili „ovo ulje je najbolje za sve“. Umjesto toga, mnogo je korisnije gledati cjelokupan sastav obroka i prehrambene navike kroz duži period.

Zašto se pogled na masti promijenio

Ranije se često smatralo da je dovoljno smanjiti ukupan unos masnoća kako bi se automatski smanjio i rizik od bolesti srca. Danas se zna da takav pristup može biti previše pojednostavljen.

Masti imaju različite strukture i različite fiziološke efekte. Isto važi i za ugljikohidrate i proteine. Nije isto pojesti obrok bogat povrćem, ribom i maslinovim uljem ili obrok sastavljen od industrijski prerađenih proizvoda, iako oba mogu sadržavati sličan broj kalorija.

Veliki značaj ima i to koliko je hrana obrađena. Ishrana u kojoj dominiraju povrće, voće, mahunarke, integralne žitarice, riba, orašasti plodovi i minimalno prerađene namirnice ima potpuno drugačiji nutritivni profil od jelovnika prepunog rafinisanog brašna, dodanog šećera, procesiranog mesa i industrijskih grickalica.

U tom kontekstu maslac, ghee i kokosovo ulje ne moraju biti potpuno zabranjeni. Ali činjenica da su tradicionalni ili „prirodni“ ne znači da ih treba koristiti bez mjere.

Ghee i kokosovo ulje imaju svoje mjesto, ali ne treba pretjerivati

Ghee je pročišćeni maslac koji se već dugo koristi u južnoazijskim kuhinjama. Tokom njegove pripreme uklanjaju se voda i veći dio mliječnih čvrstih sastojaka, pa dobija intenzivniji ukus i drugačije karakteristike pri zagrijavanju.

Može se koristiti za pripremu povrća, jaja, mesa i različitih tradicionalnih jela. Ipak, i dalje je riječ o veoma kaloričnoj masnoći sa značajnim udjelom zasićenih masnih kiselina.

Zato činjenica da se ghee koristi stoljećima ne znači da automatski predstavlja najbolji izbor za svakodnevnu upotrebu u velikim količinama. Njegova vrijednost je prije svega kulinarska, dok ukupni zdravstveni efekat zavisi od količine i konteksta cijele prehrane.

Kokosovo ulje je još jedan primjer masnoće koja je u jednom periodu dobila gotovo status „supernamirnice“. Dobija se iz mesa kokosa i ima vrlo visok udio zasićenih masnih kiselina, zbog čega je na sobnoj temperaturi često čvrsto.

Za razliku od nekih drugih biljnih ulja, njegov sastav uključuje i određeni udio srednjelančanih masnih kiselina. Upravo zbog toga se često povezuje s energijom, metabolizmom i dijetama sa smanjenim unosom ugljikohidrata.

Međutim, važno je razlikovati kokosovo ulje od čistih MCT proizvoda. Nisu svi sastojci kokosovog ulja isti kao oni koji se koriste u istraživanjima srednjelančanih triglicerida, pa se rezultati takvih studija ne mogu automatski prenijeti na običnu kašiku kokosovog ulja.

Masnoće generalno mogu doprinijeti osjećaju sitosti i usporiti pražnjenje želuca. To, međutim, ne znači da veća količina kokosovog ulja automatski smanjuje apetit ili ubrzava metabolizam.

Najviše smisla ima koristiti ga kao jednu od kulinarskih opcija, a ne kao dodatak koji bi trebao „pokrenuti sagorijevanje masti“.

Laurinska kiselina, srce i ono što istraživanja zaista znače

Jedna od najzastupljenijih masnih kiselina u kokosovom ulju jeste laurinska kiselina. Upravo ona je privukla pažnju istraživača zbog različitih osobina koje pokazuje u laboratorijskim uslovima.

U eksperimentalnim istraživanjima laurinska kiselina pokazuje određeno djelovanje protiv pojedinih mikroorganizama. Međutim, laboratorijski rezultat nije isto što i dokaz da konzumiranje kokosovog ulja liječi infekcije kod ljudi.

To je važna razlika jer se popularni tekstovi često oslanjaju na laboratorijske nalaze i zatim ih predstavljaju kao direktnu zdravstvenu korist u svakodnevnom životu.

Kada je riječ o srcu, situacija je takođe složena. Kokosovo ulje može povisiti LDL holesterol, a istovremeno kod nekih osoba može uticati i na HDL. Ipak, povećanje HDL-a ne poništava automatski potencijalni problem povezan s rastom LDL-a.

Zato nije opravdano kokosovo ulje proglašavati boljim izborom za srce od izvora nezasićenih masti koji imaju čvršću bazu dokaza, poput maslinovog ulja, orašastih plodova, sjemenki i masne ribe.

To ne znači da ga treba potpuno izbaciti iz kuhinje. Povremena i umjerena upotreba razlikuje se od situacije u kojoj kokosovo ulje postane glavni izvor masnoće u gotovo svakom obroku.

Nerafinirano kokosovo ulje ima izraženiju aromu kokosa i može biti zanimljivo u desertima, određenim azijskim jelima ili pečenju. Rafinisana verzija uglavnom ima neutralniji ukus i može se lakše uklopiti u širi broj recepata.

Kao i kod drugih ulja, način upotrebe treba prilagoditi vrsti jela i temperaturi pripreme, a nema potrebe da jedno ulje zamijeni sve ostale izvore masnoća.

Kokosovo ulje na koži i kosi može biti korisno, ali ne odgovara svima

Kokosovo ulje nije popularno samo u kuhinji. Često se koristi i kao proizvod za njegu kože, naročito na suhim dijelovima tijela.

Zbog svoje masne teksture može pomoći u smanjenju gubitka vlage s površine kože i ostaviti osjećaj mekoće. Neki ga koriste na šakama, laktovima, koljenima ili stopalima, posebno nakon tuširanja kada je koža još blago vlažna.

Ipak, to ne znači da je idealno za svaki tip kože. Na licu, posebno kod osoba sklonih aknama i začepljenim porama, može biti preteško. Zato je razumno prvo probati malu količinu na ograničenom području.

Ako se pojave crvenilo, svrab, peckanje ili pogoršanje akni, proizvod treba prestati koristiti.

Kod kose kokosovo ulje ima nešto drugačiju ulogu. Može se koristiti prije pranja na dužini i krajevima, posebno kod suhe ili hemijski tretirane kose.

Njegove masne kiseline mogu pomoći smanjenju gubitka proteina iz vlasi i poboljšati osjećaj glatkoće kod nekih tipova kose. Međutim, već oštećena vlas ne može se trajno „popraviti“ uljem.

Efekat je prvenstveno kozmetički – kosa može izgledati sjajnije, mekše i urednije, ali trajno oštećenje nastalo izbjeljivanjem, intenzivnom toplotom ili hemijskim tretmanima ne može se vratiti u prvobitno stanje.

Kod vrlo tanke ili lako otežane kose potrebna je posebno mala količina, jer previše ulja može ostaviti mastan i težak izgled.

Na kraju, priča o masnoćama najbolje pokazuje zašto prehrambene teme rijetko mogu stati u jednostavnu podjelu na „dobro“ i „loše“.

Ghee, maslac i kokosovo ulje mogu imati svoje mjesto u prehrani, ali nisu nužan sastojak zdrave ishrane niti imaju posebne osobine koje opravdavaju neograničenu upotrebu.

Mnogo veći značaj ima ukupna raznovrsnost izvora masnoća. Maslinovo ulje, riba, orašasti plodovi, sjemenke i avokado donose drugačiji profil masnih kiselina i mogu biti važan dio kvalitetnog jelovnika.

Umjesto traženja jedne savršene masnoće za sve prilike, praktičnije je birati prema jelu, načinu pripreme i ukupnom prehrambenom obrascu.

Kokosovo ulje može dati posebnu aromu desertu, ghee karakter tradicionalnom jelu, a maslinovo ulje salati ili povrću. Kada se koriste u odgovarajućoj količini i kao dio raznovrsne prehrane, nema potrebe ni demonizovati ih ni pripisivati im čudesna svojstva.

“`