Naše tijelo ima poseban miris i on se razlikuje od osobe do osobe. Jako je važno održavati ličnu higijenu a kada uđemo u određene godine zbog procesa koji se dešavaju u našem organizmu tijelo poprima karakterističan miris. Da bi ga izbjegli potrebno je pažčjivo voditi računa o čistoći posebno oviih pet mjesta.

Pet dijelova tijela koji nakon 60. godine traže više pažnje tokom svakodnevne higijene

Nakon 60. godine koža postaje tanja, osjetljivija i sklonija isušivanju, dok se na pojedinim dijelovima tijela lakše zadržavaju vlaga, znoj, mrtve ćelije i bakterije. Zbog toga neugodan miris ne mora automatski značiti da osoba ne vodi računa o higijeni. Ponekad je problem mnogo jednostavniji: određeno mjesto nije dobro osušeno, godinama se preskače tokom tuširanja ili mu je zbog promjena na koži sada potrebno više pažnje nego ranije. Među dijelovima tijela koji se posebno izdvajaju nalaze se jezik, nosni prolazi, pazusi, stopala i pupak.

Starenje ne mijenja samo izgled kože. Tijelo s vremenom drugačije reguliše vlagu, lučenje znoja i prirodnu zaštitnu barijeru kože. Rutina koja je u tridesetim ili četrdesetim godinama bila sasvim dovoljna zato u šestoj i sedmoj deceniji ponekad zahtijeva male prilagodbe.

Važno je, međutim, ne otići u drugu krajnost. Agresivno ribanje, veoma vruća voda, jaki sapuni i proizvodi na bazi alkohola mogu dodatno isušiti i nadražiti zrelu kožu. Cilj dobre higijene nije „sterilisati“ tijelo, već održavati ga čistim, suhim i bez nepotrebnog iritiranja.

Jezik i nosni prolazi često ostanu izvan svakodnevne rutine

Mnogi ljudi redovno peru zube, ali gotovo nikada ne očiste površinu jezika. Na njemu se mogu zadržavati bakterije, sitni ostaci hrane i naslage koje doprinose neugodnom zadahu. Kod starijih osoba problem može biti izraženiji ako imaju suha usta ili koriste lijekove koji smanjuju stvaranje pljuvačke.

Jezik nije potrebno snažno ribati. Dovoljno je jednom dnevno nježno preći njegovu površinu mekanom četkicom ili strugačem za jezik. Uz to ostaju važni redovno pranje zuba i čišćenje prostora između njih, jer neugodan zadah često ima više uzroka istovremeno.

Ako se zadah zadržava uprkos dobroj higijeni, razlog može biti povezan sa desnima, zubima, suhim ustima ili drugim zdravstvenim problemima. U takvoj situaciji bolje je razgovarati sa stomatologom nego pokušavati prikriti miris vodicama za usta ili jakim preparatima.

Nosni prolazi predstavljaju drugo područje koje ljudi često zanemare. Nos prirodno filtrira zrak, pa se u njemu zadržavaju sluz, prašina i sitne čestice. Tokom zime ili boravka u prostorijama sa suhim zrakom sluzokoža može postati suha, što dovodi do osjećaja začepljenosti ili stvaranja krastica.

Kod takvih tegoba fiziološki rastvor može pomoći u vlaženju sluzokože. Nos, međutim, ne treba agresivno čistiti niti stalno ispirati bez potrebe. Dugotrajna začepljenost, česta krvarenja, bol ili primjetan gubitak čula mirisa razlozi su da se potraži savjet ljekara ili ORL specijaliste.

Pazusi traže nježno pranje i dobro sušenje

Znoj sam po sebi ne mora imati snažan miris. Neugodan miris u pazuhu uglavnom nastaje kada bakterije na koži razgrađuju sastojke znoja. Kako su pazusi toplo i zatvoreno područje u kojem se lako zadržava vlaga, predstavljaju idealno mjesto za pojavu izraženijeg mirisa.

Najjednostavnija njega podrazumijeva redovno pranje mlakom vodom i blagim sredstvom za higijenu. Nakon pranja kožu treba dobro osušiti. Upravo taj posljednji korak često ima veliku važnost, jer vlaga koja ostaje na koži može pogodovati iritaciji i razmnožavanju mikroorganizama.

Prejaki sapuni i snažno trljanje nisu potrebni, naročito kod osjetljivije kože nakon 60. godine. Dezodorans može pomoći u kontroli mirisa, dok antiperspirant smanjuje znojenje, ali nijedan proizvod ne može potpuno zamijeniti osnovnu higijenu i sušenje kože.

Ako se ispod pazuha pojave crvenilo, svrab, ranice ili bolan osip koji ne prolazi, problem nije dobro rješavati stalnim nanošenjem novih kozmetičkih proizvoda. Takve promjene mogu biti posljedica iritacije ili infekcije i treba ih procijeniti ako se zadržavaju.

Stopala posebno traže pažnju između prstiju

Stopala tokom dana veliki dio vremena provode zatvorena u čarapama i obući. Zbog toga se znoj i vlaga mogu zadržavati duže nego na drugim dijelovima tijela, posebno između prstiju. Ako se stopala nakon pranja ne osuše dovoljno dobro, mogu se pojaviti neugodan miris, nadražena koža ili gljivične infekcije.

Preporučuje se pranje mlakom vodom i blagim sapunom, a zatim pažljivo sušenje cijelog stopala. Posebno treba proći prostor između svakog prsta, jer se upravo tu vlaga najlakše zadržava.

Kod veoma suhe kože hidratantna krema može pomoći na petama i drugim suhim područjima, ali je u pravilu bolje izbjegavati nanošenje debljeg sloja između prstiju. Dodatna vlaga na tom mjestu može stvoriti uslove koji pogoduju gljivicama.

Starije osobe bi povremeno trebale i pregledati stopala. Pukotine, žuljevi, ranice, promjene boje kože ili noktiju mogu biti znak da je potrebno više pažnje, a to je naročito važno kod osoba koje imaju dijabetes ili probleme sa cirkulacijom.

Pupak je malo područje koje se lako potpuno zaboravi

Pupak je vjerovatno jedno od najčešće zanemarenih mjesta tokom tuširanja. Kod osoba koje imaju dublji pupak u njemu se mogu zadržavati znoj, mrtve ćelije kože, ostaci sapuna i druge nečistoće. Vremenom to može dovesti do neugodnog mirisa ili iritacije.

Za čišćenje obično nisu potrebni posebni proizvodi. Tokom tuširanja dovoljno ga je nježno oprati i poslije pažljivo osušiti. Agresivno ribanje, guranje tvrdih predmeta u pupak ili korištenje jakih sredstava za dezinfekciju može oštetiti kožu i napraviti veći problem nego što je postojao.

Ako se pojavljuju sekret, crvenilo, otok, bol ili miris koji se zadržava i nakon pranja, tada problem ne treba pripisivati samo nedovoljnoj higijeni. Takve promjene mogu zahtijevati pregled, posebno ako se pogoršavaju ili su praćene osjetljivošću kože.

Isto pravilo može se primijeniti i na druge pregibe kože. Područja na kojima se koža dodiruje mogu zadržavati toplotu i vlagu, pa je korisno obratiti pažnju na njih tokom pranja i sušenja, bez jakog trljanja.

Za svakodnevnu njegu obično nije potreban veliki broj preparata. Mlaka voda, blagi sapun, dobro sušenje i redovno mijenjanje odjeće često predstavljaju sasvim dovoljnu osnovu. Kod suhe kože nakon tuširanja može pomoći hidratantna krema, posebno ako se nanese dok je koža još blago vlažna.

Pretjerano često kupanje veoma toplom vodom, s druge strane, može dodatno oštetiti prirodnu zaštitnu barijeru kože. S godinama se zato sve više cijeni umjeren pristup koji održava čistoću bez dodatnog isušivanja.

Važno je razlikovati uobičajene promjene tjelesnog mirisa od naglih i neobičnih promjena. Ako se miris iznenada značajno promijeni, ako ga prate osip, ranice, bol, otok, sekret ili druge tegobe, pojačano pranje nije dovoljno rješenje. Infekcije, kožni problemi i druga zdravstvena stanja ponekad zahtijevaju liječenje.

Isto važi za uporan neugodan zadah, promjene na stopalima ili neobičan miris iz pupka. Kada problem traje uprkos pravilnoj higijeni, smislenije je potražiti uzrok nego ga prikrivati parfemima i dezodoransima.

Starenje ne znači da tijelo postaje „nečisto“. Ono jednostavno mijenja potrebe. Jezik, nosni prolazi, pazusi, stopala i pupak primjeri su mjesta koja se lako previde, ali na kojima nekoliko dodatnih minuta pažnje može pomoći u sprečavanju mirisa, iritacije i manjih kožnih problema.

Napomena: Sadržaj ima informativno-edukativni karakter i nije zamjena za pregled ili medicinski savjet. Dugotrajan neugodan miris, osip, bol, sekret, ranice, česta krvarenja iz nosa ili druge neobične promjene treba procijeniti zdravstveni stručnjak.

“`