Danas veliki broj ljudi  pati od raznih psihičkih stanja kao što su anksioznost i depresija koje im onemogućavaju normalan život. Svi imamo svoje brige i probleme i jako je važno na koji način se nosimo sa njima. Ako ne možemo sami da se izborimo potrebno je potražiti pomoć stručnjaka.

Kako započeti jutro mirnije: jednostavna rečenica može pomoći da pažnju ne preuzmu brige čim otvorite oči

Prve minute nakon buđenja često prođu u žurbi, provjeravanju telefona i razmišljanju o obavezama koje tek slijede. Upravo zato neki ljudi pokušavaju uvesti nekoliko trenutaka tišine prije nego što započnu dan, koristeći disanje i kratku afirmaciju kao način usmjeravanja pažnje. Jedna od takvih rečenica glasi: „Danas biram mir, a brige ostavljam iza sebe“, ali njena svrha nije da izbriše probleme, već da čovjeku omogući da ih ne pusti u prvi plan istog trenutka kada se probudi.

Jutro za mnoge ne počinje postepeno. Čim se otvore oči, u misli ulaze posao, računi, djeca, rokovi, sastanci, poruke i druge obaveze koje čekaju tokom dana. Ako se tome odmah doda telefon sa obavijestima, vijestima i sadržajem sa društvenih mreža, nekoliko mirnih trenutaka nakon sna može nestati prije nego što ih čovjek uopće primijeti.

Ideja ovakvog rituala zato je vrlo jednostavna: prije nego što pažnju preuzmu vanjski zahtjevi, nakratko je zadržati na sebi. To može značiti nekoliko sporijih udaha, kratku pauzu bez ekrana i svjesno odabranu rečenicu koja predstavlja način na koji osoba želi započeti dan. Ne radi se o pokušaju da se stvarnost promijeni jednom mišlju, nego o tome da se automatska reakcija zamijeni svjesnijim početkom.

Prve jutarnje misli mogu odrediti ton početka dana

Kada se čovjek probudi sa mislima poput „neću stići“, „opet će biti težak dan“ ili „previše toga me čeka“, osjećaj pritiska može se javiti prije nego što je dan zapravo počeo. To ne znači da će jedna pozitivna rečenica promijeniti raspored, obaveze ili okolnosti, ali može pomoći da se između buđenja i prvog talasa stresa napravi kratki prostor.

Afirmacija „Danas biram mir, a brige ostavljam iza sebe“ usmjerena je upravo na tu ideju. Prvi dio rečenice podsjeća osobu na vrijednost kojoj želi dati prednost, dok drugi simbolično odvaja jutarnji trenutak od problema koji će se kasnije svakako morati rješavati.

Važno je da se takva poruka ne shvati kao zabrana negativnih emocija. Ako postoji stvaran razlog za tugu, zabrinutost ili strah, nije potrebno uvjeravati sebe da ti osjećaji ne postoje. Korisnije je priznati ih i istovremeno odlučiti da ne moraju upravljati svakom narednom mišlju i reakcijom.

Upravo zato jutarnja rutina ne mora biti komplikovana niti duga. Nekome će biti dovoljno dvije ili tri minute tišine, dok će druga osoba poželjeti nekoliko sporih udaha, kratko zapisivanje planova ili trenutak zahvalnosti. Suština nije u tome da postoji samo jedan pravilan način, već da početak dana ne bude u potpunosti prepušten automatizmu.

Kako može izgledati jednostavan ritual bez telefona

Jedan od najjednostavnijih načina jeste da se nakon buđenja ne posegne odmah za telefonom. Već nekoliko minuta bez ekrana omogućava da pažnja ostane usmjerena na vlastito tijelo, dah i misli prije nego što stignu tuđe poruke i zahtjevi.

Prvi korak može biti nekoliko sporih i dubokih udaha. Nije potrebno posebno meditacijsko iskustvo niti određena tehnika. Dovoljno je usporiti disanje i kratko se fokusirati na osjećaj udaha i izdaha, bez pokušaja da se istog trenutka riješi sve što se pojavi u mislima.

Nakon toga afirmacija se može izgovoriti polako: „Danas biram mir, a brige ostavljam iza sebe.“ U izvornom ritualu predlaže se da se rečenica ponovi tri puta, bez žurbe. Disanje se može povezati sa riječima tako što se uz „Danas biram mir“ udahne, a uz „brige ostavljam iza sebe“ polako izdahne.

Takvo ponavljanje može pomoći da pažnja ostane na trenutku u kojem se osoba trenutno nalazi, umjesto da već nekoliko sekundi nakon buđenja ode prema problemima koji tek slijede. Vrijednost rituala zato više leži u pauzi i svjesnosti nego u samim riječima.

Telefon u tom procesu često predstavlja najveći prekid. Jednim pogledom na ekran čovjek može u nekoliko sekundi dobiti desetine informacija, zahtjeva i tema o kojima još nije ni namjeravao razmišljati. Poruka sa posla, vijest, neodgovorena obavijest ili sadržaj sa društvene mreže mogu praktično odrediti raspoloženje prije nego što osoba ustane iz kreveta.

Zato odlaganje telefona ne mora značiti dugo digitalno odricanje. Dovoljno je nekoliko minuta tokom kojih se dan ne započinje tuđim sadržajem. Za nekoga će to biti kratko istezanje, za nekoga čaša vode, a za nekoga upravo afirmacija i disanje.

Rečenica ne mora biti ista za svakoga

Ako riječ „mir“ nekome ne odgovara ili ne predstavlja ono što mu je tog jutra najpotrebnije, afirmacija se može prilagoditi. Bitno je da prvi dio rečenice naglasi ono čemu osoba želi dati više prostora, dok drugi može simbolično označiti ono od čega se želi odmaknuti.

Tako neko može izabrati zahvalnost umjesto tuge, radost umjesto straha, hrabrost umjesto sumnje ili strpljenje umjesto nervoze. Formulacije poput „Danas biram hrabrost, a sumnje ostavljam iza sebe“ ili „Danas biram strpljenje, a nervozu ostavljam iza sebe“ mogu imati isti ritualni smisao ako osobi zvuče prirodnije.

Važno je da rečenica ne zvuči kao nešto u šta osoba mora sebe prisiliti da vjeruje. Ako neko prolazi kroz veoma težak period, pretjerano optimistična formulacija može djelovati neprirodno. U tom slučaju jednostavnija poruka poput „Danas ću sebi dati malo više prostora“ može bolje odgovarati stvarnom emocionalnom stanju.

Upravo je fleksibilnost jedan od razloga zbog kojih ovakav ritual može biti lako prilagodljiv. Nema posebne opreme, preciznog trajanja niti pravila koja se moraju slijediti do detalja. Važno je samo napraviti svjesni prijelaz iz sna u dan.

Šta afirmacija može, a šta ne može promijeniti

Najveća greška bila bi očekivati da nekoliko ponavljanja jedne rečenice riješi problem zbog kojeg je osoba pod stresom. Afirmacija neće promijeniti finansijsku situaciju, završiti poslovni zadatak, ukloniti konflikt niti automatski umanjiti ozbiljnu psihičku tegobu.

Njena moguća vrijednost je mnogo skromnija, ali i realnija. Može pomoći da osoba osvijesti prvu misao koja joj se javlja, napravi kratku pauzu i odluči da ne reaguje istog trenutka na sve što joj prolazi kroz glavu. Za neke ljude upravo je to dovoljno da jutro počne nešto mirnije.

Također je važno ne predstavljati afirmacije kao zamjenu za stručnu pomoć. Ako osoba duže vrijeme ima izraženu tjeskobu, panične napade ili druge ozbiljne psihičke teškoće, nekoliko jutarnjih rečenica nije odgovarajuća zamjena za razgovor sa stručnjakom i odgovarajuću podršku.

Slično važi i za tvrdnje koje ponekad prate tekstove o pozitivnom razmišljanju. Povremeno se spominju veliki procenti smanjenja stresa nakon nekoliko sedmica određenih tehnika, ali takve brojke ne treba tumačiti kao garanciju da će isti rezultat imati svaka osoba. Psihološke navike djeluju različito, a mnogo toga zavisi od okolnosti, intenziteta problema i načina na koji se tehnika koristi.

Mnogo realnije je posmatrati jutarnju afirmaciju kao mali eksperiment u svakodnevici. Ako nekoliko minuta tišine, disanja i jedne svjesno odabrane rečenice nekome pomažu da ne započne dan u žurbi, takva navika može imati svoje mjesto. Ako ne donosi nikakav osjećaj koristi, nema razloga forsirati upravo taj pristup.

Prednost ovakvog rituala je što se lako ponavlja. Nema posebne pripreme i može se provesti prije ustajanja iz kreveta. Kada se ista navika ponavlja iz jutra u jutro, može postati prirodni prijelaz između buđenja i prvih obaveza, slično kao pranje zuba ili priprema kafe.

Čovjek ne može unaprijed kontrolisati sve što će se dogoditi tokom dana, niti jedna rečenica može garantovati da će ostati smiren kada naiđe prvi problem. Ipak, može pokušati odlučiti šta će biti prvo čemu će pokloniti pažnju. Za nekoga su to poruke i vijesti, a za nekoga nekoliko sporih udaha i podsjetnik da ne mora svaku brigu nositi u isti trenutak.

“`