Danas govorimo o pjevačici koja je na estradnoj sceni već decenijama i koja je u svojoj dugoj i plodonosnoj karijeri otpjevala veliki broj hitova. Ona je zaradila i penziju i prima je već preko dvije decenije. Radi se o Lepoj Lukić a novinari su saznali i koliko je njen iznos i koje prihode još pjevačica ima.
Lepa Lukić prima tri penzije, a najveća stiže iz Kanade: otkrila i zašto i dalje nastupa
Lepa Lukić već više od dvije decenije formalno je u penziji, ali se od muzike i javnog života nije povukla. Prema podacima koje je sama ranije iznosila u medijima, njena mjesečna primanja dolaze iz tri različita izvora, a zbir se procjenjuje na oko 326.000 dinara, odnosno približno 2.777 eura. Najveći pojedinačni iznos, kako je govorila, stiže iz Kanade, dok u Srbiji prima penziju po osnovu radnog staža i nacionalno priznanje za doprinos kulturi.
Na estradi nije neobično da izvođači nastave raditi i nakon što ispune uslove za penziju. Za mnoge od njih odlazak u penziju znači samo administrativnu promjenu, dok koncerti, gostovanja i televizijski nastupi ostaju dio svakodnevice. Lepa Lukić pripada upravo toj grupi, a u više navrata je otvoreno govorila o tome da joj novac više nije glavni razlog za izlazak na scenu.
Njena finansijska situacija privlačila je pažnju domaćih medija upravo zato što se ne radi o jednom penzionom primanju. Prema iznosima koje je ranije navodila, dio novca ostvaruje kroz dugogodišnji rad i status estradnog umjetnika, drugi dio kroz nacionalno priznanje, dok treći prihod predstavlja kanadska penzija koju je, prema njenim riječima, naslijedila nakon smrti supruga.
Lepa Lukić decenijama je prisutna na sceni narodne muzike, a u penziji je, prema vlastitim riječima, više od 20 godina. Uprkos tome, nastavila je nastupati i pojavljivati se u javnosti, naglašavajući da muziku danas bira zbog ličnog zadovoljstva, a ne zbog finansijske potrebe.
Tri izvora prihoda i različite penzijske osnove
Kada je govorila o svojim primanjima, Lepa Lukić objasnila je da domaću penziju prima po osnovu radnog staža i statusa koji je tokom karijere imala kao estradni umjetnik. Taj iznos je, prema podacima koje je sama ranije navodila, oko 107.000 dinara mjesečno, odnosno približno 912 eura prema preračunu korištenom u izvoru.
Drugi dio mjesečnih primanja vezan je za nacionalno priznanje koje je dobila za doprinos kulturi. U izvoru se navodi iznos od približno 73.000 dinara, što odgovara sumi od oko 622 eura. Lukić je nacionalno priznanje dobila 2011. godine, a sama je isticala da ga smatra rezultatom dugogodišnjeg rada i doprinosa koji je ostavila na muzičkoj sceni.
Najveći pojedinačni iznos, međutim, ne dolazi iz Srbije. Kako je ranije govorila, iz Kanade prima oko 1.250 eura mjesečno. Prema njenom objašnjenju, riječ je o penziji koju je naslijedila nakon smrti supruga.
Kada se sva tri primanja saberu, mediji su došli do ukupnog iznosa od približno 326.000 dinara mjesečno, odnosno oko 2.777 eura. Riječ je o sumi koja je znatno viša od primanja prosječnog penzionera, zbog čega se njeno ime često pojavljuje u tekstovima o penzijama poznatih estradnih ličnosti.
KLJUČNA INFORMACIJA
Prema iznosima koje je Lepa Lukić ranije navodila u medijima, prima oko 107.000 dinara penzije po osnovu radnog staža, približno 73.000 dinara nacionalnog priznanja i oko 1.250 eura iz Kanade.
Nacionalno priznanje i status estradnog umjetnika
Govoreći o načinu na koji je ostvarila domaću penziju, pjevačica je ranije pojasnila da je godinama imala status estradnog umjetnika. Upravo je taj status, prema njenim riječima, uticao na osnovicu na osnovu koje je kasnije ostvarila penziono pravo.
Istovremeno, nacionalno priznanje doživljava kao nešto što je zaslužila svojim radom. U javnim nastupima nije skrivala zadovoljstvo time što je, nakon duge karijere, finansijski sigurna i što ne mora tražiti dodatni posao samo da bi održala životni standard.
„Ja nemam veze s penzionerima, jesam u tim godinama, ali družim se s mladima. Ja sam u penziji pune 23 godine. Ništa ne tražim, ja sam zadovoljna. Tri penzije imam. Sve sam zaslužila. Nacionalnu sam dobila sa zaslugom. U statusu estradnog umjetnika sam 25 godina, a prije toga sam bila obični estradni umjetnik. Tako sam dobila veću osnovicu za penziju“
— Lepa Lukić, emisija „Poslije ručka“ na Happy TV
Ovakvo objašnjenje pokazuje i kako sama pjevačica gleda na činjenicu da ima tri različita izvora primanja. Ne predstavlja ih kao privilegiju koja je došla iznenada, već kao rezultat različitih životnih i profesionalnih okolnosti: dugogodišnjeg rada, priznanja za karijeru i prava ostvarenog u Kanadi.
Posebno je zanimljivo što se, uprkos tome što finansijski ne zavisi od nastupa, nije odlučila na potpuno povlačenje. Za nju penzija očigledno nije označila kraj profesionalnog identiteta, već samo period u kojem sama može birati koliko će i kada raditi.
„Ne moram nikada zapjevati zbog novca“
Lepa Lukić više puta je naglašavala da na scenu danas ne izlazi zato što mora. Nakon toliko decenija pred publikom, pjevanje za nju očigledno ima mnogo šire značenje od samog honorara. Nastupi joj, prema vlastitim riječima, vraćaju energiju i osjećaj mladosti.
Upravo zato je u jednoj televizijskoj emisiji vrlo otvoreno odgovorila na pitanje zbog čega i dalje nastupa iako ima dovoljna mjesečna primanja.
„Šta moram nastupati? Ne moram. Ja pjevam jer volim. Što se novca tiče, ne moram nikada zapjevati! Imam dobra primanja, tri penzije. Kanadsku, jednu normalnu na osnovu radnog staža i nacionalnu penziju. Ali ja volim pjevati. To me podmlađuje, vraća me u mladost, puna sam energije, ništa mi nije teško“
— Lepa Lukić, emisija „Jutro“ na Prvoj
Ta izjava najbolje objašnjava zbog čega se njena penzionerska svakodnevica razlikuje od uobičajene slike povlačenja iz profesionalnog života. Scena joj je i dalje mjesto na kojem se osjeća aktivno, a kontakt sa publikom dio života koji nije spremna tek tako ostaviti iza sebe.
Tokom karijere snimila je veliki broj pjesama koje su ostale prepoznatljive među ljubiteljima narodne muzike. Samo taj repertoar bio bi dovoljan da nastavi održavati nastupe bez potrebe za novim materijalom. Ipak, i ranije je govorila o želji da ostane kreativno aktivna i nastavi snimati.
Takav odnos prema poslu čest je među izvođačima koji su veći dio života proveli na sceni. Profesionalni angažman s vremenom prestaje biti samo posao i postaje dio identiteta, društvenog života i svakodnevnog ritma. Kada finansijska nužnost nestane, ostaje mogućnost da se radi isključivo onda kada postoji želja.
Penzija nije značila i odlazak sa scene
Lepa Lukić nije jedini primjer poznate osobe koja je nastavila raditi i nakon sticanja penzionih uslova. Brojni pjevači i glumci i dalje koncertiraju, snimaju ili gostuju u emisijama iako su formalno penzioneri. Razlozi su različiti, od finansijskih do potrebe za kontaktom sa publikom i nastavkom načina života na koji su navikli tokom decenija.
U njenom slučaju finansijski motiv, barem prema njenim javnim izjavama, nije presudan. Više puta je govorila da joj postojeća primanja omogućavaju da živi bez potrebe za dodatnim nastupima, ali da joj pjevanje predstavlja zadovoljstvo koje ne želi izgubiti.
Priča o primanjima Lepe Lukić privlači pažnju prvenstveno zbog ukupnog iznosa, ali njene izjave otkrivaju i širi kontekst. Finansijska sigurnost omogućila joj je da odnos prema muzici promijeni iz obaveze u izbor i da nastupa zato što to želi, a ne zato što od svakog nastupa zavisi njena egzistencija.
Pjevačica je isticala i da se ne poistovjećuje sa klasičnom slikom penzionerskog života. Druženje sa mlađim ljudima, javni nastupi i muzika ostali su važan dio njenog svakodnevnog osjećaja aktivnosti. Upravo zato godine provedene u penziji kod nje nisu donijele potpuni prekid sa životom koji je gradila decenijama.
Kada se u javnosti spomenu tri penzije i ukupna cifra, pažnja gotovo automatski odlazi na novac. Međutim, u njenim vlastitim izjavama mnogo češće se ponavlja druga poruka – zadovoljna je onim što je ostvarila i smatra da je svoja primanja zaslužila kroz dugogodišnji rad i životne okolnosti.
Istovremeno, nema namjeru da zbog sigurnih prihoda potpuno odustane od pjesme. Nakon decenija provedenih pred publikom, muzika je ostala dio njenog identiteta, a nastupi način da zadrži povezanost sa periodom života koji ju je učinio jednom od najprepoznatljivijih pjevačica narodne muzike.
“`
