Međudnevnica predstavlja vremenski period koji prođe između Velike i Male Gospojine a danas govorimo o nekim starim narodnim vjerovanjima i običajima koji se negdje prakticiraju i danas. Vjerovalo se da u međudnevnici jednu stvar nikako ne treba raditi a šta je u pitanju saznajte u nastavku teksta.

Međudnevnica – od sakupljanja bilja do obnavljanja prijateljstava: stari običaji između dvije Gospojine

Period od 28. avgusta do 21. septembra u narodnoj tradiciji poznat je kao Međudnevnica ili Međugospojinci. Vjerovalo se da upravo tada pojedine biljke, plodovi i trave treba sakupljati i čuvati u domu, a uz ovo vrijeme vezuju se i brojna druga pravila – od poslova koje žene navodno treba izbjegavati do vjerovanja o zmijama, jajima i prijateljstvu.

Velika Gospojina, odnosno Uspenje Presvete Bogorodice, obilježava se 28. avgusta, dok je Mala Gospojina, praznik Rođenja Presvete Bogorodice, 21. septembra. Sedmice između ova dva praznika u narodnom kalendaru dobile su posebno mjesto. Običaji nisu bili jednaki u svim krajevima – razlikovali su se od sela do sela, ali je zajednička bila ideja da je riječ o važnom prelaznom periodu godine, kada se završava ljeto i polako počinju pripreme za jesen i zimu. Prema starim narodnim vjerovanjima, period između dvije Gospojine smatrao se naročito povoljnim za sakupljanje ljekovitog bilja. Vjerovalo se da biljke u to vrijeme imaju posebno snažna svojstva i da mogu donijeti zdravlje i blagostanje ukućanima. Upravo su zbog toga postojale takozvane međudnevničke trave – njihovo sakupljanje nije imalo samo praktičnu svrhu, već je u narodnoj tradiciji dobilo i simbolično značenje

.

Koje su se biljke sakupljale i zašto

Spisak biljaka i plodova koji su se tradicionalno sakupljali bio je prilično raznovrstan. Među njima se navode kičica iz porodice lincura, ricinus, hajdučka trava, papričica, ugaslica, konjski bosiljak i cvijet lipe. Sakupljali su se i zreli plodovi drena, šipka, oskoruše, šljive i trna, kao i drugi rod jabuke. U pojedinim običajima spominjala se čak i mala zelena lubenica. Posebno su se brale borovnice i različite trave koje su ljudi tradicionalno koristili u domaćinstvu. Važno je, međutim, razlikovati narodnu tradiciju od medicinski potvrđenog djelovanja biljaka. Činjenica da se neka biljka tradicionalno koristila kao „narodni lijek“ ne znači da je dokazano da liječi određenu bolest, niti da je bezbjedna za svakoga. Neke biljke mogu imati neželjena dejstva ili stupiti u interakciju s lijekovima, pa ih ne treba koristiti za liječenje bez odgovarajućeg stručnog savjeta.

Pravila za žene i poslove koje treba završiti

Međudnevnica nije bila povezana samo sa sakupljanjem bilja. U narodnim običajima postojala su i pravila o tome koje poslove treba obavljati u ovom periodu. Prema jednom od vjerovanja, muškarci su mogli nastaviti s uobičajenim poslovima, dok se ženama savjetovalo da tokom Međudnevnice ne započinju velike nove poslove. Umjesto toga, trebalo je završiti ono što je već započeto. Takvo pravilo pripada staroj narodnoj tradiciji i nema karakter savremenog vjerskog ili praktičnog propisa. Ipak, pokazuje koliko je period između dva velika praznika nekada bio snažno uključen u organizaciju svakodnevnog života. Završavanje započetih poslova imalo je i praktičnu svrhu – pripremu domaćinstva za hladnije mjesece koji su predstojeći.

Vjerovanja o zmijama, jajima i divljim životinjama

Uz Međudnevnicu se vezuje i jedno od neobičnijih narodnih predanja. Vjerovalo se da se upravo tokom tih dana Sveti Sava „dogovara sa zvijerima“ o tome koliko će štete tokom predstojeće zime napraviti ljudima i domaćinstvima. Postojalo je i vjerovanje da su zmije u ovom periodu posebno ljute, zbog čega se ljudima savjetovalo da budu oprezni kada odlaze u prirodu. Stara pravila ulazila su i u svakodnevne poslove seoskog domaćinstva. Prema jednom vjerovanju, jaja koja kokoške snesu tokom Međudnevnice nisu se iznosila na pijacu niti koristila za jelo – čuvala su se za nasad, odnosno za izlijeganje pilića. I ovaj običaj pokazuje koliko su poljoprivredni ciklusi, vjerski praznici i narodna vjerovanja nekada bili međusobno povezani.

Vrijeme za pomirenje i obnavljanje prijateljstava

Među ljepšim običajima koji se povezuju s ovim periodom nalazi se vjerovanje da Međudnevnica treba biti vrijeme susreta i obnavljanja prijateljstava. Kako se približavala zima, ljudi su nastojali riješiti nesuglasice, ponovo uspostaviti kontakte i u hladniji dio godine ući u mirnijim odnosima sa porodicom, prijateljima i komšijama. U tradicionalnim zajednicama takva praksa imala je i praktičnu vrijednost. Zima je značila manje kretanja, više vremena provedenog u kući i veću međusobnu zavisnost članova zajednice, pa je održavanje dobrih odnosa imalo posebno značenje.

Nekada se između dvije Gospojine nije vjenčavalo

Prema starim običajima, tokom ovog perioda u pojedinim krajevima izbjegavala su se i vjenčanja. Danas je situacija sasvim drugačija – upravo su kraj avgusta i septembar među periodima koje brojni parovi biraju za svadbe zbog ugodnijih temperatura i stabilnijeg vremena. Promjena ovog običaja pokazuje kako se tradicija s vremenom prilagođava načinu života. Zanimljivo je da Međudnevnica nema svuda isti naziv – u Hercegovini je period između Velike i Male Gospojine poznat i kao Nesnovica. Bez obzira na različite nazive i lokalne varijante, zajednička nit starih običaja ostala je povezana s prirodom, završetkom ljeta, sakupljanjem plodova i pripremom za period koji dolazi.

Iako danas malo ljudi pridaje praktičan značaj ovim običajima, oni ostaju zanimljiv podsjetnik na način na koji su naši preci posmatrali vrijeme, prirodu i međusobne odnose – s poštovanjem prema ciklusima i spremnošću da se suoče s promjenama koje donosi svaka nova sezona.