U današnje moderno vrijeme većina živi jako ubrzanim tempom života koji dovodi do stresa kojeg mnogi nisu ni svjesni.Stručnajci smatraju da su upravo stres i anksioznodt okdači za mnoge bolesti a u nastavku našeg današnjeg teksta saznajte koje signale vam tijelo šalje i na šta vas konkretno upozorava.

Anksioznost se može pokazati i kroz tijelo: Ovi simptomi nisu uvijek znak stresa i ne treba ih ignorisati

Kada je organizam duže vrijeme izložen pritisku, nervni sistem može ostati u stanju pojačane pripravnosti čak i kada neposredna opasnost ne postoji. Tada se mogu javiti plitko ili ubrzano disanje, napetost mišića, nemir, poremećen san i osjećaj da se tijelo teško potpuno opušta.

Kod pojedinih osoba pažnja se počinje intenzivno usmjeravati na disanje, otkucaje srca ili druge tjelesne senzacije. Ono što bi inače prošlo nezapaženo može tada postati izvor zabrinutosti. Strah dodatno pojačava fizičke simptome, a oni potom povećavaju zabrinutost, stvarajući krug iz kojeg se ponekad teško izađe bez promjene navika ili stručne podrške.

Važno je, međutim, ne zaključiti prerano da je svaki neobičan osjećaj posljedica anksioznosti. Hladne šake i stopala mogu imati veze sa temperaturom ili cirkulacijom, nadutost sa probavom i ishranom, dok osjećaj nedostatka zraka može imati različite uzroke. Upravo zbog toga najviše znače učestalost simptoma, situacije u kojima se pojavljuju, njihovo trajanje i utjecaj na svakodnevno funkcioniranje.

Kada tijelo ostane u stanju stalne pripravnosti

Čovjek pod dugotrajnim pritiskom ne mora svakog trenutka osjećati svjestan strah. Tijelo ipak može reagovati kao da stalno mora biti spremno na problem. Ramena ostaju podignuta, mišići napeti, disanje pliće, a san manje kvalitetan. Nekima se javlja i potreba za čestim dubokim uzdahom ili zijevanjem.

Posebno neugodan može biti osjećaj da se ne može udahnuti „do kraja“. Osoba tada pokušava sve češće kontrolisati disanje, uzimati veće udaha ili provjeravati da li diše normalno. Takva usmjerenost na disanje kod nekih ljudi može dodatno povećati napetost.

Sličan obrazac može se javiti i kod drugih senzacija. Ubrzan rad srca, napet želudac ili osjećaj knedle u grlu mogu privući pažnju, nakon čega osoba počinje očekivati da će se nešto loše dogoditi. Što je zabrinutost veća, to se i tjelesni osjećaji mogu doživljavati intenzivnije.

Ako takvo stanje traje, počne remetiti san, posao, druženje ili svakodnevne obaveze, razgovor sa ljekarom ili stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan korak. Cilj nije samo utvrditi da li je riječ o anksioznosti, nego i isključiti druge moguće uzroke simptoma.

Male pauze mogu pomoći da se prekine krug napetosti

Jedan od najjednostavnijih načina da se organizmu omogući kratka pauza jeste usporavanje dnevnog ritma. Nekome može odgovarati nekoliko minuta mirnog sjedenja uz spuštena ramena i pažnju usmjerenu na sporiji, prirodniji ritam udaha i izdaha.

Fokusiranje na disanje, međutim, ne odgovara svima. Ako osoba primijeti da joj praćenje svakog udaha stvara dodatnu nelagodu, pažnja se može usmjeriti na nešto drugo: zvukove u prostoriji, predmete koje vidi, osjećaj stopala na podu ili dodir odjeće na koži.

Cilj takvih tehnika nije prisiliti misli da nestanu. Mnogo je realnije nakratko prekinuti stalno analiziranje i vratiti pažnju na neposrednu okolinu. Kratka šetnja, nekoliko minuta bez telefona ili udaljavanje od radnog stola nekada mogu biti dovoljan prekid u periodu pojačane napetosti.

Postoje i jednostavne tehnike usmjeravanja pažnje. Nekome odgovara brojanje unazad, dok drugi koriste metodu u kojoj pokušavaju imenovati nekoliko stvari koje vide, zatim one koje mogu dodirnuti i druge senzacije iz neposrednog okruženja.

Lagano istezanje ili nekoliko jednostavnih položaja iz joge također mogu biti dio svakodnevne rutine. Položaj sa nogama oslonjenim na zid može biti ugodan nakon dugog sjedenja ili stajanja, dok ležanje sa spojenim tabanima nekim ljudima pomaže da se opuste bez zahtjevnog pokreta.

Takve aktivnosti ne treba predstavljati kao liječenje anksioznog poremećaja. Ako se tokom njih pojave bol, vrtoglavica ili izražena nelagoda, treba prekinuti. Njihova uloga prije svega može biti stvaranje prostora za odmor i smanjenje svakodnevne napetosti.

Čaj, mirisi i drugi rituali mogu biti ugodni, ali nisu terapija

Topao napitak, mirna prostorija ili nekoliko minuta bez ekrana nekima postaju signal da je vrijeme za odmor. Zeleni čaj sadrži L-teanin, spoj koji se proučava zbog mogućeg utjecaja na opuštanje, ali iz toga ne proizlazi da čaj liječi anksioznost.

Slično vrijedi i za tamnu čokoladu. Mala količina može predstavljati ugodan dio dana, ali nije rješenje za dugotrajnu psihičku napetost. Mnogo veću ulogu imaju ukupna kvaliteta sna, kretanje, redovni obroci, vrijeme za odmor i način na koji se osoba nosi sa svakodnevnim pritiskom.

U domaćinstvima se tradicionalno koristi i lovorov list, prvenstveno kao začin. Nekim ljudima njegov miris stvara osjećaj topline i poznatog okruženja, pa nekoliko listova ostavljaju u toploj vodi kako bi se aroma proširila prostorijom.

Takav ritual može biti prijatan, ali tvrdnje da udisanje pare lovora liječi anksioznost, nesanicu, povišen krvni tlak ili druga oboljenja ne treba posmatrati kao medicinsku terapiju. Osobe sa respiratornim tegobama ili osjetljivošću na intenzivne mirise trebaju biti posebno oprezne.

Promjena okruženja također može biti korisna. Prirodno svjetlo, boravak vani ili razgovor sa osobom kojoj se vjeruje mogu donijeti osjećaj predaha. Za neke ljude sličan efekat ima vrijeme provedeno sa kućnim ljubimcem ili kratko udaljavanje od mjesta na kojem su satima radili.

Međutim, kada tjeskoba počne određivati gdje će osoba otići, s kim će se vidjeti ili šta će izbjegavati, problem više nije samo povremeni stres. Isto vrijedi ako se često javljaju epizode snažne panike, poremećaj sna ili stalna zabrinutost koju je teško kontrolisati.

Kada je vrijeme za stručnu pomoć

Anksiozne tegobe mogu se uspješno liječiti, ali pristup zavisi od njihove vrste, intenziteta i utjecaja na život osobe. Nekome može odgovarati psihoterapija, dok u drugim situacijama stručnjak može preporučiti kombinaciju različitih terapijskih pristupa. O eventualnoj primjeni lijekova odlučuje zdravstveni radnik.

Traženje stručne pomoći posebno je važno kada simptomi dugo traju ili se postepeno pogoršavaju. Stalno izbjegavanje situacija zbog straha može dodatno suziti svakodnevni život, dok višemjesečni problemi sa spavanjem i napetošću mogu iscrpiti i fizički i psihički.

Istovremeno, simptome poput nedostatka zraka, bolova u prsima ili nagle slabosti ne treba automatski pripisivati anksioznosti samo zato što je osoba ranije bila pod stresom. Isti osjećaji mogu nastati iz različitih razloga, a neke situacije zahtijevaju brzu medicinsku procjenu.

Najvažnije je ne pokušavati samostalno postaviti dijagnozu na osnovu jednog simptoma. Hladne šake, nadutost, zijevanje ili osjećaj nedostatka zraka mogu se javiti uz anksioznost, ali to ne znači da je ona uvijek njihov uzrok.

Mnogo je korisnije pratiti kada se tegobe pojavljuju, koliko dugo traju i šta ih pogoršava ili ublažava. Takve informacije mogu pomoći i tokom razgovora sa ljekarom ili terapeutom, jer omogućavaju jasniju procjenu obrasca koji se ponavlja.

Male rutine opuštanja mogu imati svoje mjesto u svakodnevnom životu. Nekome će to biti šetnja, drugome nekoliko minuta tišine, lagano istezanje ili razgovor sa bliskom osobom. Njihova svrha nije ukloniti svaku neugodnu misao, nego tijelu i pažnji omogućiti trenutke u kojima ne moraju stalno ostajati u stanju pripravnosti.

Kada takvi koraci više nisu dovoljni i tjeskoba počne određivati svakodnevni život, stručna podrška predstavlja logičan nastavak brige o sebi. Tek kada se utvrdi šta zaista stoji iza simptoma, moguće je izabrati pristup koji odgovara konkretnim potrebama osobe, umjesto stalnog nagađanja da li je svaka nova tjelesna senzacija samo još jedan znak stresa.

“`