Veliki broj ljudi posebno onih koji su u poznijim godinama uzima razne suplemente i nadomjeske svojoj ishrani. Međutim ukoliko već pijete neku terapiju od strane doktora za oboljenje koje eventualno imate vrlo je važno da znate da li ih smijete koristiti. Najbolje je da se o tome posavjetujete sa medicinskim stručnjakom.
Magnezij nije bezazlen uz svaku terapiju: ovi lijekovi mogu zahtijevati razmak i dodatni oprez
Magnezij je esencijalan mineral potreban za normalan rad mišića i nervnog sistema, stvaranje energije i brojne druge procese u organizmu, ali činjenica da je prirodan ne znači da se njegovi suplementi mogu bez razmišljanja kombinovati sa svakim lijekom. Poseban oprez potreban je uz određene antibiotike i lijekove za osteoporozu, dok pojedini diuretici i neke druge dugotrajne terapije mogu mijenjati količinu magnezija u organizmu.
Magnezij se danas nalazi u velikom broju dodataka prehrani, multivitaminskih preparata, antacida i drugih proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta. Zbog njegove povezanosti s normalnim funkcionisanjem mišića i nervnog sistema mnogi ga uzimaju kada osjećaju iscrpljenost ili imaju druge tegobe, ponekad bez prethodnog razgovora s ljekarom ili farmaceutom.
Takav pristup može postati problematičan kod osoba koje istovremeno koriste propisanu terapiju. Američki Nacionalni institut za zdravlje upozorava da suplementi magnezija mogu stupiti u interakciju s pojedinim lijekovima, uključujući neke antibiotike i oralne bisfosfonate koji se koriste za osteoporozu. Pored toga, određeni lijekovi mogu povećavati ili smanjivati gubitak magnezija iz organizma.
POZADINA DOGAĐAJA
Magnezij učestvuje u stotinama biohemijskih reakcija i važan je za normalnu funkciju mišića i živaca, regulaciju glukoze i krvnog pritiska te stvaranje proteina, kostiju i DNK. Međutim, suplement je koncentrisan izvor minerala i može uticati na apsorpciju pojedinih lijekova u probavnom sistemu.
Određeni antibiotici posebno su osjetljivi na istovremeno uzimanje
Jedna od najbolje dokumentovanih interakcija odnosi se na antibiotike iz grupe tetraciklina i fluorokinolona. Magnezij se u probavnom sistemu može vezati za određene antibiotike i stvarati komplekse koji se slabije apsorbuju. Posljedica može biti manja količina lijeka koja dospijeva u krvotok, a time i slabiji učinak terapije.
To je posebno važno zato što antibiotik mora biti uzet na način koji omogućava predviđenu apsorpciju i koncentraciju lijeka. Nije dovoljno zaključiti da su magnezij i antibiotik sigurni zajedno samo zato što svaki proizvod pojedinačno ima svoje mjesto u terapiji ili prehrani.
Upravo zbog toga NIH navodi vremensko razdvajanje kod određenih tetraciklina i kinolonskih antibiotika. Ipak, tačan interval zavisi od konkretnog lijeka i proizvoda, pa nije dobro primjenjivati jedno univerzalno pravilo na sve antibiotike. Uputstvo uz lijek ili savjet farmaceuta predstavljaju sigurniji način određivanja tačnog rasporeda.
To je važna razlika u odnosu na općeniti savjet da se preparati jednostavno uzmu „nekoliko sati odvojeno“. Kod nekih lijekova preporučeni razmak prije i poslije proizvoda koji sadrže magnezij nije jednak, zbog čega pacijent treba provjeriti baš terapiju koju koristi.
VAŽAN TRENUTAK: Ako se tokom antibiotske terapije koristi magnezij, nije dovoljno nasumično napraviti razmak između tableta. Tetraciklini i fluorokinoloni mogu imati konkretna pravila uzimanja, pa vrijeme treba provjeriti u uputstvu za lijek ili s ljekarom odnosno farmaceutom.
Oprez je potreban i uz određene lijekove za osteoporozu
Sličan princip postoji kod oralnih bisfosfonata, lijekova koji se koriste u liječenju i prevenciji osteoporoze. NIH upozorava da se lijekovi poput alendronata mogu slabije apsorbovati ako se uzmu preblizu suplementima ili lijekovima koji sadrže velike količine magnezija.
To je posebno važno jer bisfosfonati i inače imaju precizna pravila uzimanja. Alendronat se, primjerice, koristi prema posebnom rasporedu i njegova pravilna primjena važna je za apsorpciju. Zato osoba koja istovremeno uzima magnezij ne bi trebala sama mijenjati vrijeme terapije bez provjere uputa.
Problem ovdje nije u tome što magnezij „poništava“ lijek, već u mogućnosti da se smanji količina lijeka koju organizam apsorbuje. Upravo zato dvije korisne terapije, ako se uzmu u neprikladno vrijeme, mogu međusobno smetati.
Osobe koje uzimaju više preparata trebale bi ljekaru ili farmaceutu navesti ne samo lijekove na recept nego i vitamine, minerale, antacide i druge dodatke prehrani. Na deklaracijama različitih preparata magnezij se može pojaviti kao jedan od više sastojaka, zbog čega ga osoba ponekad uzima iz nekoliko izvora a da toga nije svjesna.
ŠIRA SLIKA
Kod dodataka prehrani nije važno samo pitanje „smijem li ovo uzimati“, već i kada se preparat uzima, u kojoj dozi i uz koju terapiju. Magnezij je dobar primjer minerala koji je organizmu potreban, ali čiji suplementi mogu promijeniti apsorpciju pojedinih lijekova.
Diuretici mogu povećati ili smanjiti gubitak magnezija
Interakcija ne mora uvijek značiti da magnezij djeluje na lijek. Ponekad terapija mijenja količinu samog minerala u organizmu. To se može dogoditi kod diuretika, lijekova koji utiču na izlučivanje vode i elektrolita putem bubrega.
Prema NIH-u, određeni diuretici mogu povećati gubitak magnezija urinom i tako s vremenom dovesti do nižih vrijednosti. Drugi tipovi diuretika mogu imati suprotan učinak i smanjiti izlučivanje magnezija. Upravo zato nije moguće dati jednu preporuku za sve ljude koji koriste lijek za izbacivanje tekućine.
Samoinicijativno dodavanje većih količina magnezija zbog činjenice da osoba koristi diuretik zato nije dobra strategija. Potreba za suplementom zavisi od vrste lijeka, doze, prehrane, funkcije bubrega i drugih zdravstvenih okolnosti. U nekim slučajevima ljekar može procijeniti da je potrebno pratiti elektrolite laboratorijskim analizama.
NIH također navodi da dugotrajna upotreba inhibitora protonske pumpe, grupe lijekova koji smanjuju lučenje želučane kiseline, kod pojedinih osoba može biti povezana s niskim vrijednostima magnezija. To pokazuje da odnos lijekova i ovog minerala može ići u oba smjera: suplement može smetati lijeku, ali i lijek može mijenjati status magnezija u organizmu.
Krvni pritisak i veće doze traže dodatnu pažnju
Magnezij učestvuje u regulaciji krvnog pritiska, a istraživanja suplementacije pokazuju da dodatni unos kod nekih ljudi može dovesti do skromnog snižavanja pritiska. To, međutim, nije razlog da osoba koja koristi antihipertenzivnu terapiju sama uvodi veće doze magnezija s ciljem dodatnog snižavanja vrijednosti.
Ako osoba već koristi lijekove protiv povišenog krvnog pritiska i nakon uvođenja nekog suplementa primijeti vrtoglavicu, slabost ili izraženu nestabilnost, treba provjeriti krvni pritisak i razgovarati sa zdravstvenim stručnjakom. Takvi simptomi imaju brojne moguće uzroke i nije ih opravdano automatski pripisati magneziju.
Važna je i sama količina suplementa. Veće doze magnezija iz dodataka prehrani i lijekova mogu izazvati proljev, mučninu i grčeve u stomaku. Vrlo velike količine mogu dovesti do ozbiljnije toksičnosti, uključujući poremećaje srčanog ritma, pad krvnog pritiska i druge komplikacije.
Rizik je posebno značajan kod osoba s oštećenom funkcijom bubrega, jer bubrezi imaju ključnu ulogu u uklanjanju viška magnezija. Ako taj mehanizam ne funkcioniše normalno, mineral se može nakupljati u organizmu. Zbog toga bolest bubrega predstavlja važan razlog da se suplementacija ne započinje bez stručnog savjeta.
Treba razlikovati magnezij koji prirodno dolazi iz hrane od velikih količina koje se mogu unijeti suplementima. Namirnice poput orašastih plodova, sjemenki, mahunarki, cjelovitih žitarica i zelenog lisnatog povrća prirodni su izvori ovog minerala. Kod zdravih osoba magnezij iz hrane u pravilu ne predstavlja isti problem kao pretjeran unos dodataka.
Najsigurnije je provjeriti cijelu terapiju, a ne samo jedan preparat
Jedna od najvažnijih navika za ljude koji redovno koriste lijekove jeste da vode računa i o dodacima prehrani. Preparat kupljen bez recepta ne prestaje biti farmakološki relevantan samo zato što se nalazi na polici sa suplementima. Minerali mogu uticati na apsorpciju lijekova, a lijekovi mogu mijenjati njihovu količinu u tijelu.
Zato je korisno ljekaru ili farmaceutu pokazati tačan naziv preparata i dozu magnezija navedenu na deklaraciji. To je posebno važno ako osoba uzima antibiotik, terapiju za osteoporozu, diuretik ili više lijekova istovremeno. NIH izričito preporučuje da zdravstveni radnici budu obaviješteni o dodacima prehrani koje pacijent koristi.
Jednako tako, suplementaciju ne bi trebalo povećavati samo zato što se pojavio umor, grčevi ili drugi nespecifični simptomi. Takve tegobe mogu imati mnogo različitih uzroka i same po sebi ne potvrđuju nedostatak magnezija. Ako su izražene ili traju, korisnije je utvrditi uzrok nego nasumično povećavati dozu dodatka.
Magnezij ostaje neophodan mineral i kod osobe kojoj je suplementacija zaista potrebna može imati jasno mjesto u planu prehrane ili liječenja. Problem nastaje kada se prirodno porijeklo proizvoda poistovjeti s potpunim odsustvom rizika. Kod interakcija s lijekovima presudni mogu biti konkretan preparat, doza i vrijeme uzimanja.
Zato odgovor na pitanje može li se magnezij koristiti uz terapiju nije uvijek jednostavno „da“ ili „ne“. Za određene antibiotike i oralne bisfosfonate posebno je važno pravilno vremensko razdvajanje, dok kod diuretika i drugih terapija može biti potrebno pratiti vrijednosti minerala ili prilagoditi unos.
Najpraktičnije pravilo je istovremeno i najjednostavnije: prije redovne upotrebe suplementa treba provjeriti kako se uklapa u postojeću terapiju. Nekoliko minuta razgovora s farmaceutom ili ljekarom može spriječiti situaciju u kojoj dodatak koji je uzet s namjerom da pomogne zapravo oteža pravilno djelovanje propisanog lijeka.
Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savjet. Ne prekidajte niti mijenjajte propisanu terapiju i ne uvodite veće doze magnezija bez konsultacije s ljekarom ili farmaceutom, posebno ako koristite više lijekova ili imate bolest bubrega.
“`
