Mnogo ljudi smatra za sebe da nemaju sreće posebno danas u vrijeme društvenih mreža. Naime tamo se mogu vidjeti slike savršenih života koji žive neki drugi ljudi i mnogi nisu svjesni da je to samo iluzija. U životu uvijek treba gledati šta imamo i zbog toga trebamo biti sretni. 

Kada se čini da ništa ne ide kako treba: razlog često nije loša sreća, već način na koji reagujemo

Periodi kada se čini da se problemi samo nižu mogu ostaviti osjećaj da se cijeli svijet okrenuo protiv nas. Međutim, način na koji doživljavamo takve trenutke često ima mnogo veze sa našim mislima, navikama i reakcijama.

Gotovo svako je barem jednom prošao kroz period kada izgleda kao da ništa ne ide prema planu. Jedan problem se završi, a odmah se pojavi drugi – kasni se na posao, dogodi se neočekivani kvar, važna poruka se izgubi ili se pojavi nova obaveza baš kada se najmanje očekuje.

Kada se nekoliko neprijatnih situacija dogodi u kratkom periodu, lako je početi vjerovati da postoji neka posebna nesreća koja nas prati. Ljudi tada često kažu da ih „neće sreća“ ili da im se uvijek događaju loše stvari.

Ipak, psiholozi objašnjavaju da ljudski mozak prirodno pokušava pronaći obrasce i povezanost između događaja, čak i kada oni nisu povezani na način na koji ih mi doživljavamo.

Umjesto zaključka da smo jednostavno „baksuz“ ili da nam okolnosti nisu naklonjene, korisnije je pogledati vlastite reakcije, navike i način razmišljanja. Upravo tu se često može pronaći dio odgovora.

Zašto imamo osjećaj da nam se stalno događaju loše stvari

Kada se više negativnih događaja spoji u kratkom vremenskom periodu, ljudski um pokušava pronaći objašnjenje. Lakše je pomisliti da imamo lošu sreću nego analizirati postoji li neki obrazac koji se ponavlja.

Jedan od razloga zbog kojih nastaje ovakav osjećaj jeste selektivna percepcija. Kada vjerujemo da smo osoba kojoj se stalno događaju problemi, počinjemo više primjećivati situacije koje potvrđuju to uvjerenje.

Ako osoba vjeruje da je nesretna, svaki novi problem može postati dodatna potvrda tog uvjerenja. Istovremeno, pozitivni događaji često ostaju nezapaženi ili se smatraju nečim što se jednostavno podrazumijeva.

Mnoge filozofske tradicije, uključujući stoicizam i zen učenja, kroz različite pristupe naglašavale su sličnu ideju: čovjek ne može uvijek kontrolisati ono što mu se događa, ali može birati način na koji će odgovoriti.

Ne mijenjajte samo posljedice, pronađite obrazac koji ih stvara

Jedna od važnih životnih lekcija jeste da se ponavljajući problemi rijetko rješavaju samo uklanjanjem posljedica. Ako se ista situacija stalno vraća, potrebno je pogledati šta se događa prije nje.

Ponekad pravi uzrok nije u samom problemu, već u načinu razmišljanja, reakciji pod stresom ili navikama koje nesvjesno ponavljamo.

To može biti izbjegavanje važnih razgovora, odlaganje obaveza, odustajanje čim se pojavi prepreka ili način na koji tumačimo vlastite greške.

Dok god se bavimo samo posljedicama, problem se može vraćati u drugačijem obliku.

Prvi korak je prepoznati vlastiti automatski odgovor

Većina ljudi ima određenu reakciju kada stvari krenu loše. Neko odmah traži krivca, neko počinje kritikovati sebe, dok neko pokušava potpuno ignorisati problem.

Takvi obrasci obično nisu nastali preko noći. Oni se razvijaju godinama kroz iskustva, odgoj i uvjerenja koja osoba nosi o sebi i svijetu oko sebe.

Jedan čest obrazac jeste prebacivanje odgovornosti na druge. Kada su uvijek krivi šef, partner, okolnosti ili „sudbina“, osoba gubi osjećaj da ima mogućnost da nešto promijeni.

Drugi obrazac je stalno okrivljavanje sebe. Misli poput „meni nikad ništa ne uspijeva“ ili „uvijek sve pokvarim“ mogu dovesti do toga da osoba odustane prije nego što pokuša napraviti drugačiji korak.

Još jedan čest način reagovanja jeste bježanje od problema. Umjesto suočavanja, osoba bira aktivnosti koje privremeno odvlače pažnju, ali ne rješavaju ono što je izazvalo poteškoću.

Kada se isti problem kasnije ponovo pojavi, osjećaj nemoći može postati još izraženiji.

Mala pauza između događaja i reakcije može promijeniti mnogo

Jedna od važnih ideja iz stoicizma i drugih filozofskih pravaca jeste stvaranje prostora između onoga što se dogodilo i naše prve reakcije.

Ta kratka pauza omogućava čovjeku da ne djeluje automatski, već da svjesno izabere sljedeći potez.

Kada se dogodi nešto neprijatno, umjesto trenutnog bijesa ili očaja, korisno je zastati i zapitati se: „Dogodilo se ovo. Kako sada želim reagovati?“

Već samo imenovanje problema može pomoći da se izađe iz impulsa i pređe u stanje razmišljanja.

Pitanje koje vraća osjećaj kontrole

Nakon što napravimo pauzu, sljedeći korak može biti jednostavno pitanje: „Šta sada mogu konkretno uraditi da situaciju poboljšam makar jedan posto?“

Nije uvijek potrebno odmah pronaći savršeno rješenje. Nekada je dovoljan mali potez – poslati poruku, završiti jedan zadatak, napraviti važan poziv ili priznati grešku.

Mali postupci šalju važnu poruku samom sebi – nisam samo osoba kojoj se stvari događaju, već osoba koja može uticati na ono što će uraditi nakon teškog trenutka.

Mnoge tradicije govore da vanjski haos često počinje unutrašnjim nemirom. Ako stalno ponavljamo misli poput „sve je protiv mene“, svaki događaj počinjemo posmatrati kroz tu prizmu.

Jedna jednostavna vježba može pomoći u promjeni tog načina gledanja. Svake večeri zapisati tri stvari koje su tog dana prošle dobro može pomoći mozgu da primijeti i pozitivne dijelove svakodnevice.

Cilj nije ignorisati probleme, već naučiti vidjeti širu sliku.

Korisno je i uz svaki težak događaj pokušati pronaći jednu lekciju. Umjesto pitanja „zašto se ovo meni događa“, ponekad je korisnije pitati se „šta iz ovoga mogu naučiti?“

Naravno, postoje situacije na koje čovjek nema uticaj. Bolest, gubitak i neočekivani događaji mogu pogoditi svakoga i nisu rezultat nečijeg ponašanja.

Ipak, kada se isti problemi stalno ponavljaju u odnosima, finansijama ili komunikaciji, moguće je da postoji obrazac koji vrijedi razumjeti.

Tri pitanja mogu pomoći u tome: Da li se ovo događa prvi put? Šta obično uradim prije nego što nastane problem? Koji mali potez mogu sljedeći put napraviti drugačije?

Odgovori na ova pitanja mogu pokazati gdje postoji prostor za promjenu.

Cilj nije da čovjek nikada više ne doživi peh, jer to nije moguće. Cilj je prestati vjerovati da je loša sreća dio identiteta i početi graditi osjećaj da ipak imamo uticaj na ono što radimo nakon teških trenutaka.

Ponekad je dovoljna samo mala promjena – svjesna pauza prije reakcije i jedan smislen korak naprijed. Upravo iz takvih malih odluka s vremenom nastaje osjećaj da život nije samo nešto što nam se događa, već nešto u čemu aktivno učestvujemo.