Pozznato je da životinje imaju puno jače instinkte od jludi i da prije nas mogu da osjete neke svari. Kada su u pitanju mačke postoji vjerovanje da one mogu čak i da prepoznaju bolest kod svojih vlasnika i da neobičnim ponašanjem pokušavaju da ih upozore. U našoj današnjoj priči jednu madu ženu je njena mačka budila svake noći.

Mačka ju je svake noći tjerala iz spavaće sobe: Veterinar je shvatio da Luna možda pokušava upozoriti vlasnicu

Ana je gotovo tri mjeseca vjerovala da njena mačka Luna iz nepoznatog razloga prekida njen san, grebe je, povlači pokrivač i tjera je iz kreveta između tri i četiri sata ujutro. Međutim, detaljan veterinarski pregled pokazao je da je životinja potpuno zdrava. Umjesto poremećaja u ponašanju, veterinar je uočio precizan obrazac zbog kojeg se sumnja preusmjerila na Anino zdravstveno stanje i uslove u spavaćoj sobi.

Veterinari su navikli da ih zabrinuti vlasnici životinja kontaktiraju zbog najrazličitijih problema. Nekada je riječ o ozbiljnim povredama i stanjima koja zahtijevaju hitnu intervenciju, dok se u drugim slučajevima iza dramatičnog opisa krije bezazlena navika ili ponašanje koje je moguće objasniti promjenom rutine.

Kada neko zna da je razgovarao s veterinarom, često očekuje brz odgovor na svako pitanje — od običnog kihanja do neobičnog noćnog ponašanja. Ipak, slučaj koji je Ana opisala nije zvučao kao uobičajena priča o mački koja noću trči po stanu, ruši predmete ili traži dodatnu hranu.

U glasu joj se čuo umor koji nije nastao prethodne noći

Ana nije zvala usred noći niti u trenutku neposredne panike. Obratila se klinici tokom dana, ali je već nakon nekoliko rečenica bilo jasno da se problem ne pojavljuje povremeno. U njenom glasu osjećao se dubok i nagomilan umor, kao da već dugo nije uspjela prespavati noć bez prekida.

Objasnila je da je zakazala pregled za mačku jer joj Luna ne dozvoljava da spava. Takva rečenica može značiti mnogo različitih stvari. Mačke se često aktiviraju noću, traže pažnju, mijauču, trče kroz stan ili pokušavaju probuditi vlasnika kada su gladne.

Ipak, Ana nije djelovala ljutito. Nije govorila tonom osobe koja je umorna od nestašluka i želi brzo rješenje. Zvučala je zabrinuto i gotovo uplašeno, kao da je i sama počela osjećati da se iza Luninih noćnih postupaka nalazi nešto što ne razumije.

Kada je došla u kliniku, izgledala je uredno i ozbiljno, ali vidno napeto. Imala je oko pedeset pet godina, kratko ošišanu kosu i pažljivo usklađenu odjeću. Transporter s mačkom držala je nježno i oprezno, kao da nosi nešto posebno osjetljivo.

Čim ga je spustila, predstavila je životinju. Mačka se zvala Luna, a ime je izabrao Anin suprug. Vlasnica je umorno primijetila da je ime nježno, ali da se tokom noći njena ljubimica pretvara u nešto sasvim drugačije.

„Ovo je Luna. Prelepo ime, moj muž ga je izabrao. Ali noću ona nije Luna, već budilnik sa kandžama.“

Mirna mačka nije odgovarala opisu noćnog napadača

Iz transportera su gledale dvije velike i pažljive oči. Luna je bila krupna siva mačka guste dlake, smirenog držanja i izraza koji nije odavao strah ili razdražljivost. Nije režala, pokušavala pobjeći niti pokazivala agresiju prema veterinaru ili vlasnici.

Na prvi pogled nije djelovala kao životinja koja bi bez razloga svake noći napadala osobu s kojom živi. Upravo zato bilo je važno utvrditi tačan slijed događaja i provjeriti ponavlja li se njeno ponašanje prema određenom obrascu.

Kada je veterinar zamolio Anu da opiše šta se tačno događa, duboko je udahnula. Objasnila je da je Luna budi gotovo svake noći između tri i četiri sata ujutro. Najprije joj priđe licu i lagano je dodiruje šapom po obrazu.

Ako Ana ne reaguje, mačka postaje upornija. Dodiri postaju snažniji, zatim počinje povlačiti pokrivač, udarati je šapom, a ponekad je čak ugrize za ruku. Ne odustaje bez obzira na to koliko je vlasnica pokušava ignorisati, odgurnuti ili umiriti.

Takvo ponašanje samo po sebi moglo bi se protumačiti kao traženje pažnje. Međutim, Luna nije reagovala na hranu, maženje ili igru. Nije željela da joj vlasnica otvori vrata niti da je prati kroz stan. Imala je samo jedan cilj — da Ana napusti spavaću sobu.

Smirivala se tek kada Ana ode na kauč

Najčudniji dio priče bio je ono što se događalo nakon buđenja. Iscrpljena Ana bi na kraju napustila krevet, otišla u dnevnu sobu i nastavila spavati na kauču. U istom trenutku Luna bi prestala biti agresivna i uznemirena.

Mačka bi se popela na krevet, legla na Anin jastuk i mirno spavala do jutra. Nije išla za vlasnicom u dnevnu sobu, nije nastavila tražiti pažnju niti pravila buku po stanu. Kao da je njen zadatak bio završen čim bi žena napustila prostoriju.

Ana je u početku smatrala da je Luna razvila posesivnost prema krevetu ili jastuku. Pitala se je li se mačkin karakter promijenio i je li životinja odlučila prisvojiti mjesto na kojem je vlasnica spavala. Ipak, kako su sedmice prolazile, manjak sna počeo je ostavljati ozbiljne posljedice.

Postala je umornija, napetija i nesigurnija u vlastitu procjenu. Počela se pitati preuveličava li cijelu situaciju, tumači li ponašanje pogrešno ili je njen nervni sistem toliko iscrpljen da više nije sposobna normalno spavati.

Zbog toga se obratila terapeutu. Nakon razgovora zaključeno je da vjerovatno pati od nesanice izazvane stresom, pa su joj propisani sedativi. Ana je očekivala da će lijekovi omogućiti da prespava noć uprkos Luninim pokušajima da je probudi.

Međutim, ni nakon toga obrazac se nije promijenio. Mačka ju je i dalje budila između tri i četiri sata ujutro. Čak ni kada bi Ana spavala dublje, Luna ne bi odustajala dok je ne natjera da ustane i ode u drugu prostoriju.

Detaljan pregled nije pokazao nikakvu bolest

Ana je počela vjerovati da njena ljubimica možda ima neurološki ili psihički problem. Iako se tokom dana ponašala mirno, noćno grebanje, ugrizi i uporno tjeranje iz kreveta djelovali su kao znak da se s Lunom nešto ozbiljno događa.

Tokom razgovora mačka je sjedila uz vlasnicu i pažljivo je posmatrala. Nije djelovala uznemireno, ali njen pogled gotovo cijelo vrijeme bio je usmjeren prema Ani. Pratila je njene pokrete i reakcije kao da joj je upravo vlasnica bila najvažniji dio prostorije.

Veterinar je obavio detaljan pregled. Provjerio je srce, disanje, tjelesnu težinu, pokretljivost i opće stanje životinje. Lunino srce kucalo je pravilno, pluća su bila čista, a težina je odgovarala njenoj građi.

Nije bilo znakova bola, povrede ili bolesti koja bi objasnila naglu promjenu ponašanja. Mačka nije reagovala agresivno na dodir niti pokazivala da joj neki dio tijela stvara nelagodu. Prema svemu što je pregled pokazao, Luna je bila potpuno zdrava.

Ta činjenica promijenila je pravac razmišljanja. Ako životinja nije bila bolesna i ako se njeno ponašanje javljalo pod veoma preciznim okolnostima, postojala je mogućnost da reaguje na nešto što Ana još nije primijetila.

Sumnja se sa mačke preusmjerila na sobu i vlasnicu

Veterinar je morao razmotriti okolnosti koje nisu pripadale uobičajenom pregledu životinje. Luna nije tražila hranu, nije pokušavala izaći iz stana i nije željela da se Ana igra s njom. Njeno ponašanje završavalo se tačno u trenutku kada bi vlasnica napustila spavaću sobu.

Problem se pojavljivao samo tokom određenog perioda noći i samo u jednoj prostoriji. Mačka bi najprije pokušala probuditi Anu nježno, a zatim bi postajala sve odlučnija. Takav slijed nije djelovao kao nasumična agresija, nego kao ponavljanje radnje koja prema Luninom iskustvu mora završiti određenim ishodom.

U tom trenutku postalo je moguće da životinja primjećuje nešto što čovjek ne registruje. To je mogla biti promjena u prostoru, zvuk, miris ili nešto povezano s Aninim stanjem tokom sna. Ipak, bez daljeg ispitivanja nije bilo moguće navesti konkretan uzrok.

Važnije od pitanja zašto Luna kasnije zauzima jastuk postalo je pitanje zbog čega je toliko uporno udaljavala vlasnicu iz kreveta. Ana je tri mjeseca vjerovala da joj mačka uskraćuje odmor, dok je sada postojala mogućnost da upravo suprotno pokušava privući pažnju na opasnost.

Veterinar je počeo shvatati da problem možda uopće nije bio u životinji. Luna je u klinici bila mirna, fizički zdrava i potpuno usmjerena na vlasnicu. Njeno ponašanje kod kuće nije odgovaralo slici životinje koja je izgubila kontrolu ili razvila neobjašnjivu agresiju.

Sve što je Ana ispričala upućivalo je na precizan obrazac. Luna bi se aktivirala u isto vrijeme, pokušala je probuditi prvo blagim, a zatim snažnijim postupcima i prestajala tek kada bi žena prešla u drugu prostoriju. Nakon toga bi ostala u spavaćoj sobi, na mjestu na kojem je Ana prethodno ležala.

Dalje ispitivanje zato je trebalo usmjeriti na Anino zdravstveno stanje, uslove u spavaćoj sobi i sve što se u tom prostoru događa tokom noći. Veterinarski pregled više nije mogao dati odgovor, jer je životinja bila zdrava. Potrebno je bilo istražiti ono na šta je ona možda reagovala.

Dostavljeni dio priče završava upravo u trenutku kada je veterinar došao do tog uznemirujućeg zaključka. Nije navedeno šta je kasnije pronađeno, zbog čega je Luna tjerala Anu iz sobe niti kakvu je moguću opasnost prepoznala.

Zbog toga se ne može tvrditi da je otkrila određenu bolest, prisustvo plina, kvar u prostoriji ili neki drugi konkretan problem. Iz izvornog materijala poznato je samo da je bila zdrava i da je veterinar njeno ponašanje protumačio kao moguću reakciju na nešto ozbiljnije od obične neposlušnosti.

Ana je u kliniku došla uvjerena da mora pomoći mački. Nakon pregleda otvorila se mogućnost da je upravo Luna mjesecima pokušavala pomoći njoj. Ono što je do tada izgledalo kao namjerno noćno uznemiravanje sada je ličilo na upozorenje koje nije prestajalo dok se vlasnica ne udalji iz prostorije.

Luna nije mogla objasniti šta primjećuje. Mogla je samo ponavljati isti postupak: približiti se Aninom licu, probuditi je, povući pokrivač i natjerati je da ustane. Činila je to svake noći, bez obzira na sedative i pokušaje vlasnice da je ignoriše.

Tek kada je veterinar potvrdio da s njom fizički nije ništa pogrešno, postalo je jasno da odgovor vjerovatno ne treba tražiti u mačkinom zdravlju. Pravo pitanje više nije bilo zašto Luna ne dopušta Ani da spava, nego šta je osjećala ili primjećivala zbog čega je bila toliko odlučna da je svake noći skloni iz kreveta.