Smrt je neubježna ali većina ljudi se ne može pomiriti sa tim činom. Odlazak nama dragih i bliskih ljudi uvijek izaziva bol i tugu.I stručnjacima je smrt kao pojava zanimljiva i rade se razna istraživanja. Tako je otkriveno da kod onih kojima je ostalo malo života dolazi do jednog simptoma koji se može primjetiti na rukama.
Hladne šake i mramorirana koža mogu se javiti pred kraj života: Šta porodica treba znati
Hladni prsti, plavičasta ili sivkasta boja kože i nepravilne mrlje na šakama i stopalima mogu se pojaviti tokom posljednjih dana ili sati života, kada cirkulacija postepeno usporava. Ove promjene porodici često izgledaju dramatično, ali same po sebi uglavnom ne izazivaju bol ili uznemirenost osobi koja umire. Ipak, nijedan pojedinačni znak ne može pouzdano potvrditi da se smrt neposredno približava, pa svaku novu ili naglu promjenu treba prijaviti ljekaru, medicinskoj sestri ili palijativnom timu.
Smrt je prirodan dio života, ali se o njenim fizičkim znacima rijetko otvoreno govori prije nego što se porodica s njima suoči. Tada i male promjene mogu izazvati veliki strah. Šake koje su nekada radile, grlile i držale druge mogu postati hladne, promijeniti boju ili se gotovo potpuno umiriti, zbog čega bližnji često pomisle da osoba pati.
Proces umiranja nije isti kod svih ljudi. Neko će pokazati više uobičajenih znakova, dok će kod druge osobe neki od njih potpuno izostati. Osim promjena na koži i ekstremitetima, mogu se javiti veća pospanost, slabiji interes za hranu i tečnost, smanjena komunikacija, promjene u disanju, manja količina urina, zbunjenost ili nemir. Zdravstveni radnici procjenjuju cijelu sliku, a ne samo izgled ruku.
Razumijevanje uobičajenih promjena pred kraj života može ublažiti neizvjesnost i pomoći porodici da se usmjeri na udobnost i prisutnost. Međutim, hladne šake, promjena boje kože ili zbunjenost mogu imati i druge uzroke, uključujući infekciju, nuspojave lijekova ili probleme s disanjem, pa procjenu treba prepustiti zdravstvenom timu.
Zašto šake i stopala postaju hladni
Kako se organizam približava kraju života, protok krvi kroz tijelo može postati sporiji i manje ujednačen. Zbog promjena u cirkulaciji šake, stopala, ruke i noge mogu biti hladniji na dodir. Krvni pritisak može varirati, a u krvi može biti manje kisika, što utiče i na izgled kože.
Kod osoba svjetlije puti prsti i šake mogu izgledati blijedo, plavičasto ili sivkasto. Na tamnijoj koži promjena može biti manje uočljiva na rukama, pa se plavi ili sivi tonovi lakše primijete na usnama, nosu, obrazima, ušima, jeziku ili unutrašnjosti usta. Takve promjene ne pojavljuju se kod svih ljudi i ne moraju nastati istim redoslijedom.
Hladnoća ekstremiteta porodici može djelovati kao znak da osoba mora biti snažno zagrijana. Ipak, treba izbjegavati električne deke, termofore i druge direktne izvore visoke temperature, jer osjetljiva koža može biti opečena bez jasne reakcije pacijenta. Najčešće su dovoljni lagani pokrivač, čarape ili nježno prekrivanje šaka, uz provjeru da osobi nije prevruće.
„Ruke postaju hladne na dodir, a koža može poprimiti svjetlije boje ili čak mramorirane tonove. Ova promjena se može primijetiti i na prstima, koji mogu postati plavičasti ili sivi.“
Važno je posmatrati ponašanje osobe. Povlačenje pokrivača, znojenje ili nemir mogu značiti da joj je pretoplo, dok drhtanje i pokušaj da se dodatno pokrije mogu ukazivati na hladnoću. Ako pacijent više ne može govoriti, porodica i zdravstveni radnici procjenjuju udobnost prema izrazu lica, pokretima i disanju.
Mramorirane mrlje posljedica su usporene cirkulacije
Na šakama, stopalima, nogama i oko koljena mogu se pojaviti nepravilne mrlje ili mrežasti uzorci različite boje. Ova pojava naziva se mramoriranje kože. Na svjetlijoj koži može izgledati plavo, crveno ili ljubičasto, dok na tamnijoj može biti tamnija od okolne kože, smeđkasta ili ljubičasta.
Mramoriranje nastaje kada cirkulacija uspori i krv više ne prolazi kroz male krvne sudove kao ranije. Može biti znak da se osoba nalazi u posljednjim danima ili satima života, ali ne omogućava precizno predviđanje trenutka smrti. Kod nekoga se pojavi ranije, kod nekoga neposredno pred smrt, dok ga pojedini pacijenti uopšte nemaju.
Iako izgled kože može uznemiriti porodicu, mramoriranje uglavnom nije bolno i obično ne zahtijeva posebno liječenje kada je osoba očekivano u završnoj fazi života. Mnogo je važnije održavati kožu čistom, suhom i zaštićenom od pritiska te pažljivo mijenjati položaj osobe prema uputama medicinskog tima.
VAŽAN TRENUTAK: Hladne i mramorirane šake mogu biti dio očekivanog procesa umiranja, ali nisu dovoljne da porodica sama zaključi da su ostali samo sati života. Ako se promjene pojave iznenada, osoba nije uključena u palijativnu njegu ili postoji sumnja na bol, infekciju ili otežano disanje, odmah treba kontaktirati zdravstvenog radnika.
Pokreti rukama i razgovori s osobama koje drugi ne vide
Neki ljudi pred kraj života podižu ruke, hvataju zrak, pomjeraju prste ili izgledaju kao da pokušavaju dosegnuti nešto što drugi ne vide. Drugi mogu govoriti o preminulim članovima porodice ili se obraćati nekome ko nije prisutan. Porodice tim iskustvima često daju duhovno ili lično značenje, posebno kada djeluju mirno i utješno za pacijenta.
Sa medicinskog stanovišta takvo ponašanje može biti povezano s promjenama svijesti, delirijem, djelovanjem lijekova, poremećajem hemijske ravnoteže u organizmu ili halucinacijama. Nije moguće na osnovu samog pokreta znati šta osoba doživljava. Najsigurnije je ne raspravljati se s njom niti je grubo uvjeravati da ono što opisuje nije stvarno.
Ako osoba djeluje spokojno, porodica može ostati uz nju, govoriti smirenim glasom i pitati je osjeća li se sigurno. Ako je uplašena, pokušava ustati, viče, udara, teško diše ili pokazuje znakove bola, treba odmah obavijestiti medicinski tim. Nemir i zbunjenost ponekad imaju uzrok koji se može ublažiti ili liječiti, poput bola, infekcije, problema s disanjem ili nuspojava terapije.
Porodica ne mora birati između medicinskog i duhovnog razumijevanja ovih trenutaka. Moguće je poštovati značenje koje iskustvo ima za pacijenta, a istovremeno zatražiti stručnu procjenu kako bi se provjerilo postoji li nelagoda. Najvažnije je da osoba ne ostane sama sa strahom ili simptomima koji se mogu ublažiti.
Dodir i poznat glas mogu pružiti sigurnost
Kako se slabost povećava, pokreti ruku mogu postati rjeđi, a osoba sve pospanija i manje sposobna da odgovara. Može dugo spavati ili izgubiti svijest. I tada prisustvo bliskih ljudi može imati vrijednost, čak i kada nema vidljive reakcije.
Neki ljudi koji više ne mogu govoriti ili otvoriti oči možda i dalje čuju glas ili osjećaju dodir. To nije moguće pouzdano procijeniti kod svake osobe, pa je razumno nastaviti govoriti mirno i s poštovanjem. Umjesto tvrdnje da je sluh uvijek posljednje čulo koje nestaje, sigurnije je reći da osoba može zadržati određenu svijest o glasu i dodiru i kada više ne može odgovoriti.
Držanje za ruku može biti jednostavan način da se pokaže blizina. Dodir treba biti nježan, posebno ako je koža osjetljiva, otečena ili sklona povredama. Ako osoba povlači ruku, mršti se ili pokazuje nelagodu, dodir treba smanjiti i pitati medicinsku sestru postoji li bolno ili oštećeno područje.
Porodica može tiho govoriti, čitati, pustiti omiljenu muziku ili jednostavno sjediti kraj kreveta. Nema potrebe stalno ispunjavati tišinu. Prisustvo, poznat glas i mirna atmosfera često su dovoljni, a osoba koja umire ne treba osjećati pritisak da razgovara ili reaguje.
Poznavanje znakova koji se mogu javiti pred kraj života ne uklanja tugu, ali može smanjiti strah od nepoznatog. Hladna koža, mramoriranje i slabija pokretljivost često su posljedica usporavanja tjelesnih funkcija, a ne dokaz da osoba nužno trpi bol. Cilj njege tada je očuvanje udobnosti, dostojanstva i bliskosti, uz stalnu podršku zdravstvenog tima.
Za članove porodice ovi trenuci mogu izazvati osjećaj bespomoćnosti. Ipak, od njih se ne očekuje da budu medicinski stručnjaci niti da sami procjenjuju koliko je vremena ostalo. Njihova uloga može biti mnogo jednostavnija: primijetiti promjenu, prenijeti je zdravstvenom timu i ostati uz voljenu osobu na način koji joj odgovara.
Posebno je važno zatražiti pomoć kada osoba djeluje uznemireno, ima bolnu grimasu, ubrzano ili veoma otežano diše, naglo postane zbunjena ili pokušava ustati iako nije sigurna na nogama. Palijativni tim može procijeniti simptome, prilagoditi terapiju i objasniti porodici šta se događa. Neke promjene pripadaju prirodnom procesu, ali druge mogu biti ublažene pravilnom njegom.
Nije moguće odrediti tačan trenutak smrti samo prema rukama, boji kože ili jednom neobičnom pokretu. Završna faza kod nekoga traje satima, a kod drugoga danima. Zbog toga zdravstveni radnici posmatraju disanje, budnost, unos tečnosti, mokrenje, pokretljivost, opšte slabljenje i niz drugih znakova prije nego što razgovaraju s porodicom o mogućem približavanju kraja.
Ruke koje se hlade ili miruju mogu biti bolan prizor jer podsjećaju na sve što je osoba njima tokom života činila. Ipak, upravo držanje tih ruku može postati jedan od najnježnijih oblika oproštaja. Nisu potrebne savršene riječi. Dovoljno je reći da je voljena, da nije sama i da porodica ostaje uz nju.
Razumijevanje fizičkih promjena ne pretvara odlazak u lak događaj, ali može pomoći da se strah ne zamijeni panikom. Hladne šake, promijenjena boja kože i sve slabiji pokreti mogu pripadati prirodnom završetku života. Uz stručno vođenje, nježan dodir i mirno prisustvo, porodica može sačuvati dostojanstvo voljene osobe i posljednje zajedničke trenutke ispuniti bliskošću, a ne neizvjesnošću.
