Empatija je jedno od ljudskih osjećanja koje se razvija cijeli život. Međutim neki zasjenjeni uspjehom i materijalnim žiovtom zaboravljaju na druge i gledaju samo svoju dobrobit. U priči koju vam danas donosimo jedna poslovna žena je bila ljuta kada je primjetila da njen radnik nije došao na posao. Otišla je do njegove kuće a ono što je tamo zatekla je slomilo.
U savremenom poslovnom svijetu uspjeh se najčešće mjeri brojkama, projektima i finansijskim rezultatima, dok se ljudska strana odluka često stavlja u drugi plan. U takvom okruženju lako je razviti percepciju da su emocije slabost, a pojedinci u sistemu samo funkcionalni dijelovi koji se mogu zamijeniti. Međutim, jedna neplanirana situacija pokazala je kako se iza takvog načina razmišljanja mogu skrivati posljedice koje dugo ostaju nevidljive.
Laura Bennett bila je na vrhu tog svijeta. Kao direktorica velike kompanije koja se bavila nekretninama, izgradila je karijeru na disciplini, preciznosti i zahtjevima koji nisu ostavljali prostor za greške. U njenom poslovanju sve je moralo biti kontrolisano i predvidivo, a svaki zadatak izvršen bez kašnjenja. Smatrala je da emocije mogu samo ometati racionalno donošenje odluka, pa ih je u potpunosti isključivala iz profesionalnog života.
Njena pažnja bila je usmjerena na rezultate, dok su ljudi u njenoj organizaciji bili posmatrani kroz funkciju koju obavljaju. Ako bi neko odstupio od pravila ili pokazao slabost, to je za nju bio znak neodgovornosti, a ne okolnosti koje bi mogle zahtijevati razumijevanje. Tako je gledala i na jednog od zaposlenika, skromnog domara koji je godinama radio bez problema, sve dok nije počeo povremeno izostajati s posla uz objašnjenja koja su joj djelovala neuvjerljivo.
- Vremenom je njena sumnja rasla do tačke kada je odlučila lično provjeriti šta se zapravo dešava. Bez najave je otišla na adresu koju je dobila iz administrativnih evidencija, uvjerena da će pronaći dokaz neodgovornosti koji će opravdati njene zaključke. Međutim, ono što je zatekla u potpunosti je promijenilo njen pogled na situaciju.
Umjesto urednog doma ili nebrige, dočekala ju je skromna kuća u siromašnom dijelu grada. Unutra je zatekla čovjeka kojeg je do tada posmatrala samo kao radnika, ali ovaj put u potpuno drugačijem svjetlu. Bio je iscrpljen, vidno opterećen brigom i životnim okolnostima koje nisu imale veze s poslom. U prostoriji je vladala teška atmosfera: bolesna supruga ležala je bez snage, dok su dvoje male djece pokušavalo pronaći sigurnost u uslovima koji su bili daleko od stabilnih.
Tada je postalo jasno da njegovi izostanci nisu bili rezultat nemara, već očajničke borbe da zadrži porodicu na okupu i obezbijedi osnovnu njegu za teško bolesnu suprugu. Troškovi liječenja bili su iznad njegovih mogućnosti, a svaka odluka koju je donosio bila je usmjerena na preživljavanje, a ne na posao.
Laura se vratila u svoj svijet, ali više ništa nije izgledalo isto. Luksuzni stan, uredni rasporedi i poslovni sastanci odjednom su djelovali udaljeno i prazno. U njenim mislima stalno se vraćao prizor porodice koju je vidjela, ali i osjećaj da je dio njihove teške situacije na neki način povezan s projektima koje je njena kompanija ranije vodila.
Daljim istraživanjem otkrila je da je taj zaposlenik ranije izgubio dom upravo zbog jednog od investicionih projekata u kojima je njena firma učestvovala. Ta spoznaja donijela je težinu odgovornosti koju ranije nije uzimala u obzir. Shvatila je da poslovne odluke, iako ispravno sprovedene iz perspektive profita, mogu imati duboke i dugoročne posljedice po živote pojedinaca.
Umjesto da ostane na nivou promišljanja, odlučila je djelovati. Ponovo je kontaktirala zaposlenika, ali ovaj put ne kao nadređena osoba, već kao neko ko želi ispraviti nepravdu i pomoći. Pokrenula je organizaciju medicinske pomoći za njegovu suprugu i osigurala finansijsku stabilnost porodici kako bi mogli lakše prebroditi težak period.
Međutim, promjena se nije zaustavila na jednom slučaju. Laura je počela preispitivati cijeli način na koji je vodila kompaniju i donosila odluke. Po prvi put je ozbiljno razmišljala o tome koliko ljudi mogu biti pogođeni projektima koji se na papiru čine uspješnima. To ju je dovelo do postepenog preokreta u njenom pristupu poslu.
Vremenom je kompanija počela uvoditi projekte koji su pored profita uključivali i društvenu odgovornost. Poseban fokus stavljen je na stanovanje dostupno širem krugu ljudi, kao i na smanjenje negativnog uticaja na zajednice u kojima su projekti realizovani. U tom procesu promijenio se i odnos između Laure i zaposlenika koji ju je nesvjesno doveo do tog preokreta. Više nije bio samo radnik u sistemu, već osoba čije je iskustvo postalo važan dio promjene.
