Svaki baštovan koji uzgaja svoje povrće zna jako dobro koliko je rada i truda uloženo a ponekad je dovoljna jedna sitnica da sve uništi. Danas govorimo o plamenjači i kako da je predupredimo.
Plamenjača je jedna od najopasnijih bolesti koja može pogoditi povrtlarske kulture poput krumpira, rajčice i patlidžana. Vrtlari je se posebno boje jer se širi nevjerojatno brzo i u vrlo kratkom vremenu može uništiti biljke koje su mjesecima pažljivo uzgajane. Dovoljno je nekoliko dana kiše, povećana vlaga u zraku i nešto toplije vrijeme da se bolest počne širiti vrtom gotovo nezaustavljivom brzinom.
Mnogi ljudi prve znakove primijete tek kada bolest već ozbiljno zahvati biljku. U početku sve izgleda bezazleno pa vrtlari često misle da je riječ o običnim promjenama na listovima izazvanim vremenskim uvjetima. Međutim, upravo je to najveća opasnost plamenjače. Dok čovjek shvati koliko je problem ozbiljan, gljivica se već proširila na stabljiku i plodove.Bolest se vrlo često javlja tijekom proljeća i ljeta, osobito nakon razdoblja kiše i topline. Vlažan zrak i kapljice vode koje dugo ostaju na listovima stvaraju idealne uvjete za razvoj infekcije. Posebno su ugroženi vrtovi u kojima biljke rastu pregusto ili na mjestima gdje nema dovoljno sunca i strujanja zraka.
Prvi simptomi obično se pojavljuju na starijim listovima. Na njima nastaju male mrlje koje u početku djeluju gotovo neprimjetno. Vrlo brzo te mrlje postaju tamnije i šire se po cijeloj površini lista. Biljka tada počinje izgledati kao da je izgorjela ili osušena. Listovi venu, gube boju i ostaju visjeti na stabljici umjesto da prirodno otpadnu.Kako bolest napreduje, biljka slabi i više ne može pravilno hraniti plodove. Rajčice ostaju sitnije, često se deformiraju i ne dozrijevaju ravnomjerno. Kod krumpira su štete još ozbiljnije jer bolest može zahvatiti i gomolje u zemlji, što dovodi do velikih gubitaka prinosa. Upravo zato mnogi vrtlari smatraju plamenjaču jednom od najtežih bolesti za kontrolu.
- Velik problem predstavlja činjenica da uzročnik bolesti može preživjeti u ostacima zaraženih biljaka ili u gomoljima koji ostanu u zemlji nakon berbe. Ako vrt nije dobro očišćen, bolest se sljedeće godine vrlo lako ponovno pojavljuje. Zbog toga stručnjaci stalno naglašavaju koliko je važna prevencija i pravilna briga o vrtu tijekom cijele godine.Mjesto sadnje igra veliku ulogu u zaštiti biljaka. Rajčice i krumpir posađeni na sjenovitim i vlažnim područjima mnogo su podložniji razvoju bolesti. Sunčani položaji s dovoljno zraka pomažu da se listovi brže osuše nakon kiše ili jutarnje rose, čime se smanjuje mogućnost razvoja gljivica.
Vrlo je važan i pravilan razmak između biljaka. Kada su sadnice preblizu jedna drugoj, zrak ne može normalno cirkulirati među listovima. Vlaga se tada zadržava mnogo duže i stvara idealne uvjete za širenje infekcije. Iskusni vrtlari zato uvijek ostavljaju dovoljno prostora između biljaka kako bi vrt ostao prozračan i zdrav.Osim pravilne sadnje, važnu ulogu ima i plodored. Krumpir, rajčica i patlidžan ne bi se trebali saditi na isto mjesto iz godine u godinu. Na taj način smanjuje se mogućnost da se uzročnici bolesti zadrže u zemljištu i ponovno zaraze nove biljke. Mnogi vrtlari upravo zbog toga svake godine mijenjaju raspored kultura u vrtu.

Sve više ljudi danas pokušava zaštititi svoje biljke prirodnim metodama umjesto agresivnim kemijskim sredstvima. Jedan od najpoznatijih domaćih pripravaka pravi se od mlijeka ili sirutke. Takva tekućina razrjeđuje se vodom i koristi za prskanje listova kako bi se stvorio zaštitni sloj na biljci. Ova metoda najčešće se koristi preventivno, prije nego što se pojave prvi znakovi bolesti.
Vrlo popularna je i mješavina sode bikarbone i vode. U takvu otopinu često se dodaje malo biljnog ulja i nekoliko kapi deterdženta kako bi se bolje zadržala na listovima. Smatra se da soda stvara nepovoljne uvjete za razvoj gljivica i tako pomaže u zaštiti biljaka.Neki vrtlari koriste i pripravak od ljuski luka. Ljuske se ostavljaju nekoliko dana u vodi kako bi otpustile korisne tvari, a zatim se procijeđena tekućina koristi za zalijevanje ili prskanje biljaka. Iako ovakvi prirodni pripravci ne mogu uvijek potpuno zaustaviti bolest, mnogi vjeruju da pomažu u jačanju biljaka i smanjenju rizika od infekcije.
Zanimljivo je da određene biljke mogu pomoći u zaštiti vrta. Bosiljak, kadifica i ren često se sade uz rajčice jer njihov miris i prirodni sastojci djelomično odbijaju štetnike i mogu smanjiti mogućnost razvoja pojedinih bolesti.

Redoviti pregledi biljaka imaju ogromnu važnost. Iskusni vrtlari svakodnevno promatraju listove i stabljike kako bi što ranije uočili promjene. Upravo rano otkrivanje bolesti može spasiti velik dio uroda i spriječiti širenje infekcije na ostatak vrta.
Na kraju, mnogi koji godinama uzgajaju povrće dobro znaju da je borba protiv plamenjače dugotrajan posao koji zahtijeva strpljenje, pažnju i stalnu brigu o biljkama. Iako ova bolest može izazvati velike štete, pravilna prevencija i brzo reagiranje često naprave ogromnu razliku. Upravo zato iskusni vrtlari kažu da je najvažnije svakodnevno promatrati vrt i na vrijeme reagirati kako bi biljke ostale zdrave i rodne tijekom cijele sezone.










