Danas veliki broj ljudi koi su ostarili žive sami i niko ih ne obilazi iako imaju djecu. Prema arapskim izrekama postoji način na koji se trebate ponašati prema potomcima da bi vas pazili u starosti.
Složeni odnosi između roditelja i njihove odrasle djece česti su izazov za obje strane. Iako ljubav uvijek ostaje prisutna, s godinama dolazi i nužnost da se prilagodimo novim okolnostima u odnosu prema našoj djeci, koja su sada odrasli ljudi s vlastitim pogledima na svijet. Za mnoge roditelje, ovo je proces koji zahtijeva mnogo strpljenja i promjene načina razmišljanja. Nakon svih onih godina kada su bili potpuno ovisni o nama, najednom postaju osobe koje žele donijeti vlastite odluke i slijediti vlastiti put. To je trenutak u kojem se roditelji često suočavaju s dilemom: kada je pravo vrijeme da se povuku i dozvole svojoj djeci da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima?
Svi roditelji se sjećaju trenutaka kada su njihova djeca bila mališani, kada su bila potpuno ovisna o njima za sve – od hranjenja do oblačenja. Te male ruke koje su se čvrsto držale za njihove dlanove sada postaju ruke koje treba osloboditi. Kako djeca rastu, roditeljstvo se mijenja, ali ljubav ostaje. No, dok ljubav ostaje konstanta, roditeljski način uplitanja u živote odrasle djece često mora biti prilagođen.
Većina roditelja teži tome da pomogne svojoj djeci, no ponekad ta pomoć može biti doživljena kao pokušaj kontrole. Biti roditelj odrasloj djeci znači naučiti se povući u pravi trenutak. Ponekad, kada roditelj previše utiče na odlukama djeteta, to može izazvati osjećaj nesigurnosti kod odraslog djeteta. Na primjer, mnogi roditelji vole savjetovati svoje odrasle sinove i kćeri, čak i kad se to ne traži. Savjeti poput “nemoj se udavati za njega” ili “to nije dobar posao za tebe” često su motivirani brigom i željom za zaštitom, ali mogu biti doživljeni kao nesigurnost u sposobnost donošenja vlastitih odluka. Kada roditelj postavi previše uvjeta, kad se njihove želje i mišljenja stalno postavljaju ispred djetetovih, odnos može postati napet i opterećen.
- Roditelji koji žele zaštititi svoju djecu, ponekad zaboravljaju da odrasla djeca nisu više ona mala bića koja su bila ovisna o njihovoj pomoći i odlučivanju. Naša djeca sada imaju vlastite živote, vlastite karijere, odnose, želje i potrebe, koje nisu uvijek usklađene s našim očekivanjima. Iako roditeljsku ljubav možemo upisivati u mnoge oblike, najljepši oblik ljubavi prema odrasloj djeci je onaj koji poštuje njihov prostor, slobodu i prava da sami donose odluke.
Dok roditelji često žele pomoći i savjetovati svoju djecu, trebali bismo razumjeti da postoji trenutak kada je bolje stati po strani. Roditelji nisu samo vodiči, oni su i podrška koja treba razumjeti da odraslo dijete ima svoju autonomiju. Svaka odrasla osoba, bez obzira na to koliko bila voljena, treba da izgradi svoj život na temelju vlastitih odluka, pogrešaka i uspjeha. Iako nas kao roditelje mogu preplaviti osjećaji odgovornosti i brige, prava ljubav prema djeci podrazumijeva da im omogućimo da nauče vlastite lekcije i stvore vlastiti život.
Možda je najteži dio roditeljstva upravo u tome što se stalno borimo s željom da naše odraslo dijete bude zaštićeno. Često se suočavamo s pitanjem, kako možemo pomoći, a da se ne miješamo previše? Kad je pravo vrijeme da se povučemo i omogućimo im da preuzmu odgovornost za svoje odluke? Što ako nešto pođe po zlu i osjetimo da smo mogli napraviti više? Ova dilema je prirodna i javlja se kod većine roditelja, jer ljubav prema djetetu ne nestaje s godinama, ali način na koji tu ljubav pokazujemo mora se mijenjati.
Ponekad su naši pokušaji pomoći našem odraslom djetetu shvaćeni kao pokušaji da ih kontroliramo, a to može dovesti do distanciranja i napetosti u odnosu. Iako nam se može činiti da činimo ispravnu stvar, naša djeca mogu osjetiti pritisak, zbog kojeg se povuku i postanu distancirana, čak iako ih ljubav prema njima nije napustila. Jedna od najvažnijih stvari koju roditelji mogu naučiti je da priznaju da je u redu da se povuku i da ne preuzimaju odgovornost za sve odluke koje njihovo dijete donosi. Ponekad je dovoljno biti prisutan, pružiti ljubav, ali poštovati njihov prostor i izbore.
Zdrav odnos između roditelja i odrasle djece zasniva se na ravnoteži – poštovanju, razumijevanju i slobodi. Odrasla djeca treba da znaju da su roditelji tu za njih, ali da ne moraju kontrolirati svaki aspekt njihova života. Prava ljubav je sloboda, a roditeljstvo ne znači nužno biti u svemu uključen. Što više roditelji daju svojim odraslim djecom prostora da održe svoje vlastite izbore, to će odnos postati zdraviji.
U konačnici, najvažnija stvar koju roditelji mogu naučiti je da se povuku kad je potrebno, ostavljajući odraslom djetetu mogućnost da se razvija u skladu s vlastitim željama i potrebama. Ponekad, ljubav prema sebi i svojoj autonomiji u odrasloj dobi znači više nego bilo koji pokušaj kontrole. Jer ljubav prema odrasloj djeci znači vjerovati im i omogućiti im da žive život prema vlastitim uvjetima.
