Kada živite sa ostalim članovima svoje porodice morate biti spremni na neke ustupke ali uvijek treba postaiti i određene granice posebno kada su vaša djeca u pitanju.
Olga je dugo bila žena koja je nesebično davala sebe, stavljajući svoju obitelj na prvo mjesto, sve dok nije shvatila da ona sama nije bila na tom popisu. Kao medicinska sestra, majka i supruga, život joj je bio posvećen brizi o drugima, dok je svoje vlastite potrebe potiskivala. Iz dana u dan, sponzorski smirena, obavljala je sve svoje dužnosti, ali kako su godine prolazile, počela je osjećati prazninu. U svom braku s Sergejem osjećala je nedostatak poštovanja, a sama nije imala snage ni vremena da se bori za svoje mjesto u tom odnosu. Mislila je da je sve u redu jer su stvari izgledale stabilno na površini, dok je u stvarnosti sve više bila izložena tišini koja je poticala iz pasivnosti.
Jednog popodneva, nakon napornog dana na poslu, Olga je bila iscrpljena i razočarana. Pokušavala je pronaći trenutak za sebe, za svoju ljubav prema Miši, svom petogodišnjem sinu. On je bio njena jedina uteha, njezina svetlost u životu koji je postajao sve tamniji. Toga dana, dok je pozivala Sergeja da javi gdje će je naći, osjetila je promjenu u njegovom glasu. Nešto nije bilo u redu. Iako je pokušao da bude smiren, Olga je osjećala nelagodu i odlučila se vratiti kući ranije.
Kada je stigla kući, zatekla je tišinu koja je bila teža od svega što je do sada osjetila. Očekivala je da će u njihovom domu biti smijeha, igre i pitanja, ali umjesto toga, zatekla je Mišu kako sedi na kauču, preplašen i drhtav. Njegovo lice bilo je crveno od plača, oči su mu bile natečene i nije mogao da prestane disati u ubrzanom ritmu. Galina je osjetila duboko uznemirenje, znajući da ovo nije bila normalna situacija. Najveći šok je uslijedio kada je primijetila crvene tragove na Mišinom zglobu – otiske prstiju koji su joj govorili više nego bilo koji riječ. Čudni i nejasni osjećaji su prolazili kroz njenu glavu, ali najgore je bilo kad je shvatila da su tragovi dolazili od njene svekrve.
- Miša joj je, kroz drhtave usne, ispričao kako je baka, Valentina, nasilno povukla njegovu ruku jer nije želeo da spava popodne, što je izazvalo fizički kontakt koji je ostavio posledice na njegovoj koži. Riječi koje su usledile bile su još teže, ali nije bilo potrebe za daljim objašnjenjima. Olga je znala da je to trenutak kada mora stati u zaštitu svog sina. Nema više oprosta za bilo kakvu vrstu nasilja, bilo fizičkog ili emocionalnog. Zatvorila je vrata i odlučila da napravi prvi, ključni korak u zaštiti svoje porodice.
S mirnoćom koja je iznenadila i samu sebe, Olga je odlučila da je kraj. “Spakujte svoje stvari i napustite moj stan. Odmah”, izgovorila je hladno i odlučno, prešavši preko svih emocija i poštovanja koja je godinama ulagala. Nije bilo pitanja. Nije bilo potrebe za objašnjenjem. Stefan, koji je bio zbunjen i u šoku, stajao je po strani, nesiguran u što da učini. Kasnije, Olga je objasnila Sergeju da nije imala izbora. Nasilje se nikada ne može opravdati, a zaštita njenog sina bila je najvažnija stvar.
Olga nije gubila vrijeme. Posle toga, odmah je promijenila brave na svim vratima. Samo su oni koje je ona odobrila mogli biti deo njenog života, a svi oni koji su nanosili bilo kakvu štetu ili emocionalnu nesigurnost bili su isključeni. Postavila je granice koje su bile jasne i snažne. Nije bila samo majka koja se žrtvuje, već žena koja postavlja jasne granice, a njeno dijete bilo je uvek na prvom mestu.
Pomoć koju je Sergej počeo pružati kasnije, iako nije bila dovoljna da popravi prošlost, bila je prisutna. No, svekrva Valentina je, zbog svog ponosa, bila posve nepopustljiva. Olga je ostala čvrsta u svojim odlukama i nije pokazala bilo kakvo slabljenje. Njen put je bio prepun emocionalnih turbulencija, ali ona je znala da je napravila ispravan korak. Granice su bile znak odgovornosti i ljubavi prema svom sinu i sebi, a ne okrutnosti.
Na kraju, uspela je da izgradi dom u kojem su ljubav i sigurnost prevladavali, dok su prošli konflikti i nesigurnosti ostali iza nje. Mila, njena ćerka, rasla je u domovini ljubavi i poštovanja, učila da je vredna svega što joj život nudi, ne vezana za očekivanja i norme koje su joj druge strane pokušavale nametnuti. Galina je postavila granice koje su bile temelj za zdravu porodicu, ali istovremeno je otkrila svoju unutrašnju snagu i identitet, znajući da samo ona upravlja životom svoje porodice.
