Kada dvoje ljudi očekuje bebu uglavnom žele da se rodi živa i zdrava a nakon toga razmišljaju i o polu, odnosno da li je u pitanju dječak ili djevojčica.
Pitanje spola djeteta oduvijek je privlačilo veliku pažnju i izazivalo mnoge spekulacije. Zanimanje za ovo pitanje često se javlja u trenucima kada obitelj već ima djecu istog spola, a onda dolaze izreke poput: „Kada ćete pokušati dobiti dječaka?“ ili „Ne bi li vam sada dobro došla curica?“ Iako su svi svjesni toga da je spol djeteta do nedavno smatran potpuno slučajnim, nova istraživanja sve više ukazuju na to da u tom procesu postoji određena predvidljivost, koja je vezana za biološke čimbenike i prirodne zakone.
Jedno od najvećih istraživanja na tu temu provedeno je na Sveučilištu Harvard, gdje su znanstvenici analizirali podatke o više od 146.000 trudnoća. Ovi podaci dali su nova saznanja o obrascima koji mogu utjecati na spol djeteta. Iako nije moguće sa sigurnošću predvidjeti hoće li dijete biti dječak ili djevojčica, znanstvenici su otkrili da postoje biološki čimbenici koji mogu povećati vjerojatnost da se dijete rodilo određenog spola.
Jedan od najupečatljivijih zaključaka iz ovog istraživanja jest da obitelji koje već imaju troje djece istog spola imaju veće šanse da četvrto dijete bude istog spola. Na primjer, ako roditelji već imaju tri djevojčice, šanse da četvrto dijete također bude djevojčica iznose oko 58 posto. U slučaju tri dječaka, šanse da četvrto dijete bude dječak rastu na čak 61 posto. Ovi podaci pokazuju da nije riječ o slučajnosti, već da iza toga stoje određeni biološki faktori koji čine da se obrazac često ponavlja.
- Istraživanje također ukazuje na to da dob majke može imati značajan utjecaj na spol djeteta. Žene koje prvi put rađaju nakon 28. godine života imaju veću vjerojatnost da će imati djecu istog spola. Znanstvenici smatraju da je to povezano s hormonalnim promjenama koje se događaju u kasnijim godinama reproduktivne dobi, no za potvrdu ove teze bit će potrebno provesti dodatna istraživanja.
Također, znanstvenici su spomenuli da mnogi popularni mitovi, poput onih koji govore da prehrana, položaji tijekom odnosa ili tempiranje začeća mogu utjecati na spol djeteta, nisu pronašli znanstvenu potvrdu. Iako su ove teorije bile popularne, studije nisu potvrdile da bi ove metode imale stvaran utjecaj na to koji će spol dijete imati.
Također, tokom istraživanja su identificirani i određeni genetski markeri koji bi mogli imati ulogu u određivanju spola djeteta. Iako ova saznanja još uvijek nisu u potpunosti potvrđena, ono što se sada zna jest da bi i genetski materijal oba roditelja mogao imati određeni utjecaj na vjerojatnost rađanja dječaka ili djevojčice. Ovo otkriće otvara vrata za buduća istraživanja koja bi mogla dodatno pojasniti ovu temu.
Iako nije jasno koliko veliki utjecaj na spol djeteta imaju genetski faktori, znanstvenici naglašavaju da nije samo genetika ta koja odlučuje spol, već i složena kombinacija bioloških, hormonskih i drugih faktora. Na primjer, važno je napomenuti da spol djeteta ne ovisi o fizičkim obilježjima majke kao što su visina, težina ili krvna grupa, kao ni o etničkoj pripadnosti. To znači da spol djeteta nije povezan s vanjskim osobinama roditelja, već je rezultat niza unutarnjih bioloških procesa.
Znanstvenici su također primijetili da iako su podaci iz istraživanja prvenstveno dolazili od majki, još uvijek nije u potpunosti jasno koliko je očev genetski materijal utjecao na spol djeteta. Dok je poznato da sperma nosi spolnu kromosomsku odrednicu (X ili Y), istraživanje sugerira da i majčin organizam može igrati ulogu u odabiru koji će spermij uspjeti oploditi jajnu stanicu.
Za mnoge obitelji, rezultati ovog istraživanja mogu donijeti olakšanje. Dok god društvo postavlja pitanja o tome kad će obitelj dobiti dijete određenog spola, znanstveno objašnjenje daje ljudima veću sigurnost. Ovi podaci ukazuju na to da priroda sama stvara obrasce, koji nisu stvar volje roditelja. Na primjer, roditelji s tri djevojčice često dobiju sugestije da „pokušaju ponovo jer će sigurno sada biti dječak“. No, sada znamo da su šanse da četvrto dijete bude djevojčica veće, a to pokazuje da prirodni obrasci povećavaju vjerojatnost ponavljanja spola, a ne samo sreće ili slučajnosti.
Ova otkrića također ukazuju na to da u stvaranju obitelji, nije toliko važan omjer između broja dječaka i djevojčica. Svako dijete unosi posebnu dinamiku u obitelj, a ljubav i međusobni odnosi su puno važniji od spola. Umjesto da se roditelji opterećuju postizanjem „savršene kombinacije“, trebali bi prihvatiti da je obitelj potpuna i savršena onakva kakva jeste, bez obzira na broj dječaka ili djevojčica.
