Konobari su radnici koji rade vrijedno i pod dosta tereta ako je lokal popularan, stoga je uvijek dobar gest dati napojnicu ako je moguće ili čak pomoći kod kupljenja tanjira.
Neke od naših svakodnevnih navika mogu otkriti mnogo više o našem karakteru nego što bismo to mogli reći u dugi razgovor. Jedan od tih trenutaka koji govori puno o osobi događa se u restoranima. Zamislite situaciju u kojoj gosti uživaju u večeri, razgovaraju i smiju se, dok konobar prolazi pored njih, noseći hrpu tanjira.
U tom trenutku jedan gost ustane i ponudi pomoć, pružajući ruku konobaru da mu olakša posao. Iako ovo na prvi pogled može izgledati kao sitnica, zapravo u tim malim, spontanim gestama krije se duboka poruka o osobi. Takvi trenuci otkrivaju puno o tome kako ta osoba vidi druge, kako se postavlja prema svijetu i kako komunicira s ljudima u svom okruženju.
Kada netko nesebično ponudi pomoć, to često dolazi iz osjećaja empatije. Empatija nije samo prepoznavanje tuđe patnje, već i prirodna reakcija da se pomogne, bez obzira na to hoće li to dovesti do priznanja ili nagrade. U slučaju kada gost pomogne konobaru, to nije samo želja da se ubrza usluga, već je riječ o tome da je osoba svjesna da je konobar opterećen i da želi smanjiti njegov napor. Ovaj čin je pokazatelj suosjećanja i želje da se pomogne na način na koji to osoba može.
- Ovaj pristup ukazuje na emocionalnu inteligenciju, na sposobnost prepoznavanja osjećaja drugih i reakciju na njih bez potrebe za nagradom. Ljudi s ovim osobinama imaju sposobnost da uoče male detalje – poput izraza lica, ponašanja i tempa drugih – te prema njima prilagode svoje reakcije.
S druge strane, kada je riječ o odnosima između gostiju i osoblja, često postoje jasno definirane razlike u statusu. Gosti i osoblje imaju različite uloge, ali kada netko pomogne konobaru, to ukazuje na to da ta osoba ne doživljava te razlike u vrijednosti. Takav čin pokazuje da osoba ne vidi nikog kao nižeg ili manje važnog od sebe. Ovo je znak stabilnog ega osobe koja se ne osjeća ugroženo zbog svog statusa i koja ne mora dokazivati svoju nadmoć. Takvi ljudi često ne žele priznanje za svoje ljubazne postupke. Nema potrebe za dokazivanjem da su iznad drugih i nisu zabrinuti da će takav čin umanjiti njihov status ili važnost.
Takvo ponašanje često je rezultat navika stečenih u djetinjstvu. Ako su ljudi odrasli u sredinama u kojima su se dijelili poslovi i pomagalo prijateljima i komšijama, ove geste postaju automatske. Osobe koje su odrasle u obiteljima u kojima su solidarnost i zajedništvo bili važni, vrlo često prenose te vrijednosti u svoj odrasli život. Takvi ljudi ne razmišljaju mnogo prije nego što pomognu, jer je to jednostavno navika. Oni automatski prepoznaju situacije u kojima je pomoć potrebna i brzo reaguju, bez oklijevanja. Takvi ljudi ne traže priznanje za svoje postupke; djeluju iz dubokih uvjerenja koja su im usađena kroz životnu praksu.
S druge strane, ponekad ljudi pomažu jer žele ostaviti dobar dojam na druge, jer im je važno kako ih drugi vide. Žele da ih prepoznaju kao ljubazne, pristojne i kulturne osobe. Iako se ovaj motiv može činiti površnim, psihologija pokazuje da i takav motiv može biti pozitivan.
Želja da stvorimo ugodnu atmosferu oko sebe, bez obzira na to da li dolazi iz želje da budemo voljeni ili jednostavno iz potrebe za stvaranjem harmoničnog okruženja, može biti znak socijalne usklađenosti. Osobe koje to rade obično žele doprinijeti općoj dobrobiti društva u kojem se nalaze. Oni često prepoznaju situacije u kojima mogu pomoći i čine to, omogućujući drugima da se osjećaju ugodnije i dobrodošlo.
Neki ljudi mogu pokazati spontanu ljubaznost bez razmišljanja o tome kako će biti percipirani. Takvi ljudi ne analiziraju uvijek društvene norme ili pravila ponašanja. Kada se ukaže potreba za pomoći, oni jednostavno pomognu, ne razmišljajući o tome što to znači u širem kontekstu. Takva spontana reakcija često ukazuje na osobe koje su otvorene za nova iskustva i manje podložne društvenim pravilima. Takvi ljudi su obično manje opterećeni društvenim normama i više su usmjereni na trenutnu situaciju i ljude oko sebe.
Gesta koju netko napravi u tim situacijama često postavlja temelje za to kakav je njihov karakter u drugim životnim okolnostima. Osobe koje spontano pomažu u jednostavnim, svakodnevnim situacijama obično su pouzdane i u složenijim trenucima. Njihove reakcije pokazuju dosljednost u ponašanju i u skladu s njihovim vrijednostima. Takvi ljudi ne pomažu samo kada je to korisno za njih, već svojim postupcima dokazuju da njihovi osjećaji i djela dolaze iz unutarnje uvjerenosti i dosljednosti.
- Na kraju, ove male, svakodnevne geste – poput pomoći konobaru, brige za druge – odražavaju duboke karakteristike osobe. Takve reakcije govore više o tome kako neko doživljava svoj svijet, kako se postavlja prema drugim ljudima i kako prepoznaje njihove potrebe. Nisu to velika i dramatična djela, već male, tihe akcije koje svakodnevno govore o nama.
