Većina ljudi se plaši starosti jer se mijenja i njihova okolina, djeca odrastaju i odlaze od kuće i stvaraju vlastite porodice a prijatelja je sve manje. Evo nekoliko savjeta u nastavku.
Starost dolazi neprimjetno. Prvo djeca odlaze, slijedeći svoje živote, poslove, ljubavi. Zatim se prijatelji počnu povlačiti, neki odu u druge gradove ili države, a neki, nažalost, nestanu. Porodica, koja je nekada bila centar svega, odjednom ima vlastite brige i obaveze, a ti se počinješ osjećati kao da više nisi u središtu ničijeg svijeta.
I dok te ta spoznaja boli dublje od svega, pravi izazov leži u tome što većina ljudi čini ključnu grešku: čekaju da ih drugi “spasu”. Čekaju da djeca češće zovu, da prijatelji pokažu više interesa, da porodica bude zahvalna. Međutim, istina je surova, ali istovremeno oslobađajuća – pravi spas leži u pravilima koja ti sam/a postaviš, a ne u ponašanju drugih.
Ove četiri smjernice mogu značajno promijeniti tvoje iskustvo starosti, bez obzira na to koliko imaš godina. Što prije počneš primjenjivati ove principe, tvoja starost će postati dostojanstvenija, mirnija i ispunjenija. Jedno od najvećih zabluda koje imamo u životu je vjerovanje da će se djeca brinuti o nama kada ostarimo. Nekada je to doista bilo tako – u prošlim vremenima, kada su porodice živjele zajedno, rijetko se selile, a život je tekao sporije.
- No danas, u vremenu migracija, karijera i stalnog žurbe, oslanjanje na djecu kao jedini plan za starost može postati izvor razočaranja. Djeca ne odlaze zato da bi nas povrijedila, već zato što grade vlastite živote, traže bolje poslove, sigurniju budućnost i obrazovanje. To je prirodan tok stvari. Možda si nekada bio/a centar njihovog svijeta, ali kako odrastaju, taj krug se širi i ti postaješ važan, ali ne presudan dio njihove priče.
Problem nastaje kad svoju vrijednost gradiš isključivo na djeci. Ako ti je cijeli život bio definiran ulogama oca ili majke, kad djeca odu, osjećat ćeš prazninu. Ta praznina može brzo prerasti u gorčinu, a to nije ništa drugo nego osjećaj da si postao teret. Da bi se to spriječilo, važno je emotivno se odvojiti od njih i prepoznati da njihov život nije tu da popuni tvoje praznine. Ne smiješ ucjenjivati ljubav rečenicama poput: “Vidjećete kad mene ne bude” ili “Nikad nemaš vremena za mene”. To stvara osjećaj krivice, a ne bliskosti. Bolje je dogovoriti realna očekivanja – koliko često se čujete, kad se viđate i kakvu pomoć možeš stvarno očekivati. Tako će tvoji odnosi s djecom biti zdraviji, a ne opterećeni očekivanjima koja dovode do stresa.
Drugi problem koji dolazi s godinama je to što mnogi prijatelji počinju “nestajati”. To nije nužno zato što su nestali iz tvoje svijesti, već zato što svi nosimo više tereta – obitelj, posao, zdravlje, briga za starije roditelje. Prijateljstva koja su nekada bila svakodnevna počinju postajati povremena. Ako nitko ne preuzme inicijativu, veza polako izumire. Također, mnogi stariji ljudi postanu sve kritičniji i ogorčeniji, što može rezultirati time da ljudi počnu izbjegavati društvo takvih osoba. Prijateljstva traže energiju, radost i interesovanje za druge, a ne samo prostor za izbacivanje frustracija.
Da bi prijateljstva preživjela, važno je preuzeti inicijativu. Počni prvi, zovi, piši, predloži zajedničku kavu. Dogovori rutinu – možda kavu svakog prvog petka u mjesecu ili šetnju jednom sedmično. Također, nemoj se ograničiti samo na stare prijatelje – potraži nove ljude kroz hobije, klubove ili online grupe. Čak i ako se osjećaš nesigurno pri prvom dolasku u grupu, zapamti da je svaki član grupe jednom bio početnik. Tvoja otvorenost može donijeti nova prijateljstva koja će obogatiti tvoje godine.
Treći korak u izgradnji dostojanstvene starosti je prestati očekivati da će te porodica “spašavati”. Iako je prirodno očekivati pomoć od voljenih, nijedna osoba nije odgovorna za tvoju unutarnju prazninu. Mnogi stariji ljudi nose razočaranje jer misle da će ih djeca, partneri ili unuci stalno stavljati na prvo mjesto i vraćati svu njihovu ljubav i žrtve. Međutim, život se ne odvija tako. Tvoje žrtve mogu biti ogromne za tebe, ali za druge često nevidljive. Ako stalno tražiš zahvalnost, samo ćeš hraniti vlastitu ogorčenost. Da bi postao emocionalno samostalan, moraš preuzeti odgovornost za svoje emocije. Niko ti nije dužan da te usreći, da ti popuni svaki trenutak usamljenosti. Razvijaj svoje male rituale radosti – jutarnja kafa, čitanje knjige, šetnja, hobi. Prihvati da “savršena porodica” ne postoji, ali da postoji ljubav i briga među običnim, nesavršenim ljudima.
Posljednji korak ka ispunjenoj starosti je izgradnja neovisnosti – finansijske, fizičke i mentalne. To su temelji na kojima možeš graditi svoju starost, čineći je ljepšom, čak i ako ne posjeduješ bogatstvo ili idealno zdravlje. Financijska neovisnost znači prestati računati na to da će te drugi izdržavati. Planiraj unaprijed, smanji troškove koje ne možeš pratiti i prilagodi svoj životni standard kako bi se osjećao sigurno. Fizička neovisnost znači ostati aktivan, šetati, vježbati i brinuti se o svom zdravlju. Mentalna neovisnost podrazumijeva održavanje mozga aktivnim kroz čitanje, učenje novih vještina ili jednostavno razmišljanje. Što više ostaneš aktivan u svim aspektima života, tvoje će godine biti ispunjenije i manje opterećene.
Prihvatanje istine o starosti – da su godine neizbježne, da ljudi odlaze, da tijelo usporava – zapravo je oslobađajuće. U tom prihvaćanju leži tvoja najveća sloboda. Starost donosi mnoge promjene, ali i mogućnosti za unutarnji mir i ispunjenje. Umjesto da čekaš da te drugi spase, postani sam/a svoja snaga i izgradi život u kojem ćeš uživati, koliko god to bilo moguće.
