Biti roditelj i pravilno usmjeriti svoje dijete da bi ono moglo da ima lijepu budućnost je jako težak posao. Danas govorimo o osobinama koje su vrlo važne a koje odaju inteligentnu djecu.
U današnjem brzom i zahtevnom svetu, mnogi ljudi veruju da je inteligencija isključivo vezana za akademske uspjehe, brzu sposobnost pamćenja i rešavanje zadataka. Mnogi smatraju da što je neko brži u učenju i pamćenju, to je i inteligentniji. Ipak, najnovija istraživanja o dečjoj inteligenciji pokazuju da se ona ne temelji samo na kognitivnim sposobnostima, već i na razvijenim osobinama koje omogućavaju djeci da se suoče s izazovima, grade emocionalne veze i uspješno funkcionišu u društvu.
Psihologi i pedagozi već duže vreme proučavaju kako različite osobine mogu uticati na emocionalni razvoj i napredak kod djece. Iako su kognitivne sposobnosti svakako važne, tri ključne karakteristike koje se obično pojavljuju kod djece s višom inteligencijom, a koje oblikuju njihov kasniji život, jesu: ambicija, ustrajnost i suosjećanje. Te osobine ne samo da doprinosu intelektualnom razvoju, već pomažu djeci da postanu emocionalno stabilni i društveno odgovorni ljudi, sposobni za uspeh i u profesionalnom i privatnom životu.
Ambicija – unutarnji pokretač uspjeha
Ambicija je prva ključna osobina koja se izdvaja kod djece koja pokazuju viši nivo inteligencije. Za razliku od djece koja postavljaju ciljeve samo da bi dobile nagradu ili pohvalu, ambiciozna djeca imaju unutrašnju motivaciju. Oni žele učiti, istraživati i napredovati zbog osjećaja postignuća, a ne samo zbog spoljnog priznanja.
- Ona djeca koja su ambiciozna često postavljaju ciljeve koji premašuju ono što je od njih očekivano. Na primer, ako učitelj da zadatak da napišu sastav na jednoj stranici, ambiciozno dijete bi moglo napisati i tri stranice jer osjeća potrebu da pruži mnogo više. Ovaj tip djece ne gleda na školske zadatke kao obaveze, već kao priliku da pokažu što više mogu. Ambicija tako postaje gorivo koje pokreće njihov intelektualni razvoj. Roditelji i učitelji mogu podržati tu ambiciju tako što će im omogućiti da se bave novim temama i projektima, bez ograničenja samo na školske zadatke.
Ustrajnost – snaga koja ne odustaje
Jedna od najvećih zabluda o djeci s visokim IQ-om jest da im sve dolazi lako. Iako možda mogu brže savladati određene koncepte, to ne znači da se suočavaju s manje izazova. U stvari, u trenucima kada naiđu na prepreke, kod njih se posebno ističe osobina ustrajnosti. Djeca koja poseduju ovu osobinu ne odustaju kada naiđu na problem. Ako naprave grešku ili ne uspiju prvi put, pokušat će ponovo.
Njihova filozofija je zasnovana na uvjerenju da trud uvijek vodi ka uspjehu. Kroz ustrajnost, oni ne doživljavaju neuspjeh kao kraj puta, već kao priliku za učenje i napredovanje. Psiholozi često spominju važnost ustrajnosti i strasti (poznate kao “grit”) kao glavnih faktora koji predviđaju dugoročni uspeh. Djeca koja poseduju ovu osobinu ne samo da se suočavaju sa problemima, već ih koriste kao priliku za rast i razvoj. Roditelji i učitelji mogu pomoći djeci da razviju ovu osobinu tako što će ih ohrabriti da ne odustaju nakon prvog neuspjeha, već da se fokusiraju na napor koji su uložili, a ne samo na ishod.
Suosjećanje – emocionalna inteligencija
Treća osobina koja se često nalazi kod djece s višom inteligencijom je suosjećanje, koje mnogi povezuju sa emocionalnom inteligencijom. Dok je intelektualna inteligencija važna za akademski uspeh, emocionalna inteligencija i sposobnost za empatiju i socijalne interakcije jednako su važni. Djeca koja pokazuju visoki nivo suosjećanja često imaju sposobnost prepoznavanja emocija drugih ljudi i reagovanja na njih s razumevanjem.
Ova djeca su često sklona volontiranju, pomaganju svojim vršnjacima u učenju, ili su osjetljivija na potrebe drugih, slabijih i ranjivijih. Takvo ponašanje im ne samo da pomaže u izgradnji emocionalne stabilnosti, već im pomaže da razviju važne socijalne vještine koje će im biti presudne u budućem životu, i profesionalnom i privatnom. Suosjećanje im takođe pomaže u razvoju liderstva i timskog duha, jer djeca koja se brinu o drugima češće preuzimaju odgovornost i organizuju zajedničke aktivnosti.
Kako poticati ove osobine kod djece?
Roditelji, učitelji i odgajatelji imaju ključnu ulogu u razvoju ovih osobina kod djece. Za poticanje ambicije, važno je dati djeci slobodu u odabiru izazova i novih tema. Djeca ne bi smela osjećati da je napredovanje u njihovom razvoju nametnuto spolja, već bi trebalo da dolazi iz njihove unutrašnje motivacije. Za ustrajnost, roditelji bi trebali učiti djecu da je greška normalan deo procesa, naglašavajući napor koji su uložili, a ne samo rezultat. Kada djeca dožive neuspeh, važno je ohrabriti ih da pokušaju ponovo, ne fokusirajući se na negativne aspekte neuspeha.
Za poticanje suosjećanja, najbolji način je da roditelji pokažu empatiju prema drugim ljudima. Djeca često uče od onoga što vide, a roditelji su im najbolji uzori. Ako roditelj pokazuje empatiju prema potrebama drugih, djeca će usvojiti iste vrednosti i postati emocionalno stabilniji, odgovorniji i društveno odgovorni pojedinci.
Inteligencija nije samo pitanje testova, već i emocionalne i socijalne sposobnosti koje omogućavaju djeci da postanu uspešni i sretni ljudi. Kombinacija ambicije, ustrajnosti i suosjećanja može oblikovati djecu koja ne samo da će biti uspešna u akademskom okruženju, već će imati sposobnost izgraditi srećne i ispunjene živote. U društvu koje se brzo menja, ovakva kombinacija intelektualnih i emocionalnih veština ključna je za budućnost. Ona pomaže djeci da se razvijaju u ljude koji ne samo da teže vlastitom uspehu, već i dobrobiti zajednice u kojoj žive.
