Biti roditelj je jedan od najljepših ali i najtežih zadataka u životu svakoga os nas posebno zbog toga što ne postoje neka pravila koja treba slijediti jer je svako dijete priča za sebe.
Veza između majke i djeteta utječe na način na koji doživljavamo sebe i svijet oko sebe. To je odnos koji nas uči značenju ljubavi, sigurnosti, prihvaćanja i granica. Kada je ta veza čvrsta i podržava temperaturu, dijete se razvija u osobu koja je sigurna u sebe i druge. Međutim, kada majka pokazuje toksične obrasce ponašanja, učinci često nisu odmah vidljivi. Oni se akumuliraju tijekom vremena i kasnije se otkrivaju kroz nestabilnost, loše odnose, stalno osjećanje krivnje i uvjerenje da niste dovoljno dobri ili da niste dovoljno dobri.
Jedna od najzbunjujućih stvari jest to što mnoge toksične majke ne prepoznaju svoje ponašanje. Često vjeruju da ulažu najveći mogući napor, da su stroge jer je to za vaše dobro ili da bez njihovog nadzora dijete ne bi postiglo uspjeh. Upravo ta kombinacija ljubavi i boli uzrokuje unutarnji sukob kod djeteta koji vodi do odrasle dobi. U nastavku su opisani najčešći obrasci ponašanja koje pokazuju toksične majke i raspravlja se o njihovim učincima na dijete. Kada se ljubav izražava kroz žaljenje.
Jedna od najčešćih metoda toksafena je emocionalna ucjena. Umjesto da otvoreno razgovaraju o svojim željama ili nezadovoljstvima, ove majke koriste krivnju kako bi postigle ono što žele. Dijete se uči da uvijek mora voditi računa o majčinim osjećajima i da je odgovorno za njezinu radost. Izjave koje se često ponavljaju pune su prikrivenih optužbi i boli. Dijete se uči potiskivati svoje želje kako ne bi povrijedilo majku. Kasnije, kao odrasli, često imaju poteškoća s donošenjem odluka, jer svaku odluku prati osjećaj krivnje i strah od razočaranja.
- Briga koja ima za cilj uzrokovati smrt umjesto očuvanja života. Kontrola je još jedan čest obrazac koji se često prikriva brigom. Ova majka je zainteresirana za svaki detalj djetetovog života, ostavlja malo prostora za privatnost ili autonomiju. Kao djeca, to se može smatrati tipičnim, ali problem nastaje kada se ista kontrola održava u odrasloj dobi. Odrasla osoba tada teško razvija svijest o vlastitoj važnosti. Čak i dok žive sami, doživljavaju unutarnji pritisak da opravdaju svoje postupke, objasne svoje postupke i traže dopuštenje. Umjesto osjećaja unutarnje sigurnosti, imaju stalnu, mučnu zabrinutost zbog vlastitih odluka. Riječi koje s vremenom negativno utječu na samopouzdanje.
Kronično neodobravanje ima dubok utjecaj. Toksične majke obično nerado javno slave svoju djecu bez dodatne izjave poput “ali”. Svaki uspjeh se umanjuje, a svaka pogreška se uvećava. Na kraju, dijete internalizira glas i razvija snažnog unutarnjeg kritičara. Čak i kada postignu nešto značajno, i dalje se ne osjećaju uspješno. Tijekom odrasle dobi to često rezultira perfekcionizmom, strahom od neuspjeha ili potpunim odustajanjem od pokušaja. Majka koja je prisutna, ali joj nedostaju emocije. Emocionalna toksičnost jedna je od najtežih, ali i najneprimjetnijih vrsta toksina.
Ova majka može ispunjavati sve praktične dužnosti, ali joj nedostaje emocionalna podrška, razumijevanje i pomoć. Dijete u takvom okruženju neće naučiti kako prepoznati i izraziti svoje emocije. Često se osjeća prazno i vjeruje da njegove potrebe nisu važne. U odrasloj dobi to se može izraziti strahom od intimnosti ili ljubavlju prema hladnoći. Stalna uloga žrtve Čini se da se neke majke više posvećuju drugima nego sebi. Dijete je tada prisiljeno uzvratiti uslugu brigom, poslušnošću ili odricanjem od vlastitih potreba.
Ova vrsta veze često rezultira time da dijete preuzima dodatne emocionalne odgovornosti koje nisu njihove. Kasnije se te osobe često upuštaju u veze koje ih uključuju u stalnu brigu o drugima, dok vlastite potrebe stavljaju na zadnje mjesto. Granice koje se ne priznaju Kršenje privatnosti čvrst je pokazatelj toksične veze. Kada roditelj ne poštuje djetetova prava, dijete će naučiti da nema pravo na vlastiti prostor, misli ili emocije.
To može dovesti do dvije krajnosti; ili pojedinac postaje potpuno izoliran i skeptičan ili dopušta drugima da je iskorištavaju bez ikakve rezerve. Dijete kao sredstvo za povećanje majčinih nada. Projiciranje očekivanja koja se ne ostvare na dijete uobičajena je praksa. Umjesto da dijete vidi kao pojedinca, majka ga prepoznaje kao sredstvo za postizanje nečega što sama nije bila sposobna učiniti. Ovo dijete će često gajiti zbunjenost oko toga živi li svoj vlastiti život ili tuđi.
Potraga za svojim osobnim identitetom može trajati godinama, posebno ako su majčina očekivanja bila značajna i nametljiva. Prepoznavanje ovih obrazaca često je bolno, ali često može pružiti značajno olakšanje. Mnogi pojedinci tek tada prepoznaju da njihove nesigurnosti, sumnje i sklonosti ponašanju nisu slučajne. Umjesto toga, duboko su povezani s odnosom koji su imali sa svojom majkom.
