U većini slučajeva roditelji za svoj dijecu čine sve što je u njihovoj moći i trude se da ih odgoje u dobre ljude a kada ta djeca odrastu vrlo često griješe i nanose bol i tugu upravo njima.
Roditelji su temeljne komponente našeg odgoja, prve osobe koje susrećemo tijekom života, a njihova ljubav i odanost su neprocjenjive. Njihove ruke podržavale su nas tijekom prvih koraka koje smo poduzeli, a njihovo znanje oblikovalo je našu osobnost. Mnogi od njih bili su prisutni tijekom naših teškoća, čak su se ispričavali za nas kada smo to najmanje zaslužili. Kako sazrijevamo, postajemo odgovorni za obveze, karijere i obiteljske odgovornosti.
U tom razdoblju uobičajeno je da zaboravimo važnost naših roditelja za nas. To činimo bez namjere da ikoga povrijedimo, već zbog brzog tempa života koji može pogrešno protumačiti naše najbliže prijatelje kao da su udaljeni. Međutim, neki od postupaka su ipak namjerni i vode do dubokih emocionalnih ozljeda u njihovim srcima. U ovom ćemo članku istražiti tri najveća prijestupa koja djeca često čine prema svojim roditeljima, a teško ih je objasniti.
1) Ignoriranje njihove prisutnosti i trajanja Danas je brzi svijet lako kretati se, što uzrokuje da roditelji postanu nešto što odgađaju za sutra. „Nazvat ću ih sutra“, „Posjetit ću ih sutra“, „Imat ću vremena sutra…“ Nažalost, to često dovodi do mjeseci šutnje ili čak godina kontemplacije. Taj nemar može imati značajan emocionalni učinak na njihove emocije. Roditelji, posebno oni stariji, ne očekuju skupe darove ili značajne radnje. Ono što im je najvažnije je vrijeme provedeno s njihovom djecom.
- Mnogi slučajevi, jednostavne interakcije, poput zajedničke šetnje ili razgovora uz kavu, vrijedni su njegovanja. Na primjer, zamislite starijeg oca koji jedva čeka vidjeti svog sina ili kćer kako se vraćaju. Njihova srca su ispunjena srećom svaki put kada osjete da je njihovo potomstvo zainteresirano za njihovo postojanje. U međuvremenu, posjeti su rjeđi, a telefonski pozivi ograničeni. Čak i jednostavno pitanje, poput „kako si?“, može imati značajan odgovor. Nažalost, mnogi roditelji doživljavaju usamljenost i napuštenost. Kako im godine rastu, vjeruju da su postali teret umjesto dragocjenog posjeda. Svaka sekunda provedena s njima potencijalno im je važna.
2) Necijenjenje njihovog truda i zaboravljanje njihovih žrtava. Mnogi roditelji žrtvovali su mnogo toga kako bi svojoj djeci osigurali bolji život: sigurnost, obrazovanje, zdravlje i sreću. Neki ljudi su se čak odrekli svojih snova i ciljeva kako bi osigurali bolju budućnost svoje djece. S vremenom smo često zanemarivali te žrtve i smatrali ih rutinom. To može biti izuzetno uznemirujuće za roditelje, koji su obično obavljali najteže poslove kako bi nam osigurali život kakav imamo. Nezahvalnost se može pokazati nepoštovanjem umjesto otvorenim prezirom.
Ponekad je to jednostavno šutnja ili nedostatak rečenice koja im može imati veće značenje od bilo čega drugog: “Hvala ti.” Iskrena riječ, poziv ili mali znak pažnje mogu se smatrati malim darovima. Na primjer, zamislite kako bi se vaša majka osjećala da ste joj rekli koliko cijenite sve što je učinila za vas. Prepoznavanje njihovih žrtava vraća im osjećaj vrijednosti i pokazuje da su se njihovi napori isplatili.
3) kritika, okrivljavanje i nedostatak razumijevanja njihovih pogrešaka. Roditelji, kao i svi ostali, nisu besprijekorni. Svi griješe i to nisu iznimke. Kada ih kritiziramo ili procjenjujemo bez pokušaja da shvatimo njihove uvjete, zapravo im nanosimo novu ozljedu. Na njihovu povijest utjecali su događaji koje je danas teško shvatiti, a osim toga, njihovi su postupci bili utemeljeni na znanju i iskustvu koje su posjedovali u to vrijeme. Umjesto da ih korimo, trebali bismo razumjeti njihove brige i dileme tijekom djetinjstva. Točna i česta kritika uzrokuje da se distanciramo od onih koji su nas odgojili i pružili nam podršku.
To ne znači da bismo trebali zaboraviti sve njihove pogreške, već da bismo se trebali sjetiti da su se u to vrijeme trudili učiniti najbolje što su mogli. Na primjer, ako roditelj donese odluku koju ne cijenite, pokušajte shvatiti uzrok te odluke umjesto da ih odmah kritizirate. Razumijevanje i empatija mogu olakšati očuvanje cijenjenih odnosa. Zaključak Tri gore navedena prijestupa – lijenost, nedostatak zahvalnosti i stalna kritika – imaju ozbiljan utjecaj na naše roditelje, koji su nam pružili platformu za preživljavanje. Vrijeme se ne može vratiti, ali možemo poduzeti korake da rekonfiguriramo vezu. Možemo se sjetiti telefonirati, posjetiti i izraziti zahvalnost.
Ove manje, ali značajne promjene mogu donijeti sklad ne samo našim roditeljima, već i nama. Sklad koji imamo s roditeljima često je pokazatelj našeg unutarnjeg sklada, što nas čini radosnijima i uspješnijima. To bi mogla biti najvažnija odluka koju možemo donijeti, ne samo za djecu, već i za nas. U konačnici, naši su nam roditelji usadili koncept ljubavi, brige i poštovanja prema drugima. Kao rezultat toga, ne bismo trebali zaboraviti njihovu funkciju i nastaviti se koncentrirati na te odnose, jer su važni kao zlato.
