Danas govorimo o prezimenima sa našeg područja i načinu na koji su ona nastala. Uz ime prezime je i naša osnovna idntifikacija koja se nalazi u svim dokumentima.
Ako vaše prezime ima završni slog ić, posjedujete više od pukog administrativnog određenja. To nije samo niz slova na osobnoj iskaznici, već put koji prati život vaših predaka. U tim su pismima dokumentirane borbe, suočavanje, neuspjesi i mali uspjesi običnih ljudi koji nisu bili dio povijesnih knjiga, ali su još uvijek bili živi u najtežim vremenima. Prezime koje završava na -ić nije se pojavilo slučajno ili zbog ljepote jezika. To je stvaranje nužde.
Potrebe da se shvati tko je tko, koji je vaš osobni identitet i odakle dolazite. Na Balkanu, gdje se granice mijenjaju brže od godišnjih doba, prezime je često bilo jedina dosljedna komponenta. Prezime kao opis, a ne kao ukras. Danas ljudi vole misliti da njihovo ime ima plemenito nasljeđe. Plemenito, starije i posebno. U istini, većina prezimena koja imaju oznaku ić nastala je iz praktičnih razloga. Sufiks se povezuje s riječju “mali”, “potomak” i “onaj koji je povezan s”. Nije bilo romanse, već snažne poruke zajednici. Ako se netko zvao Petar, njegov sin bi se zvao Petri ili Petrov.
To je značilo: ovo je Petrov, prepoznajemo njegov identitet. U selu deset Petrova, ova razlika je bila od velike važnosti. Obitelj prezimena nalikovala je obilježju, a ne simboličnom statusu. Razlika između prebivališta i bratstva Značajna razlika koju mnogi ljudi ne prepoznaju. Prezimena koja imaju završetak ić nemaju sva isto značenje. Neki ljudi raspravljaju o izravnom podrijetlu, dok drugi raspravljaju o većem krugu ljudi koji dijele isto ime, krv ili sudbinu. Prezimena poput Jurić ili Pavić obično se povezuju s izravnim potomkom glave kućanstva.
- To je tanka razlika, vertikalnost obitelji. Suprotno tome, prezimena koja imaju -ović ili -ević obično označavaju bratstvo ili klan. To su pojedinci koji su ostali jedni uz druge, živjeli su blizu jedni drugih i posvetili su se zaštiti cijele svoje zajednice. Tijekom rata, gladi i osvete, ova povezanost imala je značenje preživljavanja. Kad je ime bilo bez sjaja Mnoga prezimena nisu izvedena od osobnog imena, već od zanimanja. Kovačević, Pekarić i Lončarić nisu slučajnost. To su obitelji koje su se slavile zbog onoga što su postigle, a ne zbog toga kako su se zvale. Obrtnik je imao značajnu ulogu u zajednici. Bez njega ne bi bilo instrumenata, kruha ni posuđa.
Zanat se prenosio s roditelja na dijete i na kraju je postao obiteljska tradicija. Bio je to način trajnog prenošenja znanja i sudjelovanja u društvu kroz generacije. Čak i ako nitko u obitelji ne zna kako držati čekić ili peć, ime i dalje ima priču o trudu i znoju. Žene koje su imale značajan utjecaj Opće je poznato da su sva prezimena izvedena iz muške linije. Stvarnost je drugačija. Bolesti, ratovi i migracije doveli su do gubitka muškaraca, a zatim su žene preuzele glavnu ulogu. Djeca su prepoznavala svoje majke jer nisu imala drugog izbora.
Prezimena poput Marić, Sarić ili Nedić često se povezuju sa ženom koja je bila temelj obitelji. Brinula se za imovinu, odgajala je i štitila. Zajednica je prepoznala njezin identitet, pa su je i djeca prepoznala kao svoju. Ova prezimena ne ukazuju na slabost, već na moć i fleksibilnost. Igre identiteta Crkveni i općinski zapisi nisu uvijek potpuni. Ljudi su često usvajali nova imena iz nužde. Povremeno je korisno izbjeći poreze, drugi put je korisno pobjeći od krvnog duga, a drugi put je jednostavno lakše se prilagoditi novom okruženju. Nije bilo neuobičajeno da se obiteljsko prezime promijeni tijekom nekoliko generacija. Zato mnogi ljudi danas teško prate obiteljsku lozu.
Prezime je promijenjeno; trag je zaboravljen. Ovo nije pogreška u arhivima, već strateški izbor predaka koji su znali kako napredovati u sustavu. Širi kontekst koji rijetko istražujemo Prezimena poput Ić nisu u vlasništvu jedne zemlje. Dio su jezične i kulturne baštine Slavena. Srbi, Hrvati, Bošnjaci i drugi imaju isti jezični obrazac zbog zajedničke povijesti. Sporovi oko definicije “čiji” su nebitni. Oni koji su dobili ova prezimena rođeni su u selima, planinama i dolinama gdje je koncept identiteta bio dvosmislen, a preživljavanje najvažnije.
U njima se održava opća filozofija suočavanja, prilagodbe i tvrdoglavog preživljavanja. Prilikom proučavanja starih obiteljskih portreta, prezime više ne služi kao jednostavna oznaka. Postaje upit. Tko je pojedinac ili individua kojoj ste posvećeni? Što je bilo potrebno da biste danas postojali? Koliko se priča krije ispod nekoliko slova koja pišeš svaki dan, ali o kojima rijetko razmišljaš.
