Jedan mladić je prilko uobičajene kupovine doživio nevjerovatnu stvar. Naime dok je on tražio namirnice na policama u njegova kolica za kupovinu neko je ostavio bebu.
Smještena sam između stupova, pokušavajući pronaći jednostavne lijekove, kada sam čula tihi zvuk iza sebe. Osvrnula sam se i primijetila nešto što me potpuno izoliralo – malu bebu, pokrivenu dekom, koja je ležala u mojoj košari kao da je oduvijek bila prisutna. Isprva sam pretpostavila da je to slučajnost, netko tko nije znao što učiniti s bebom slučajno ju je stavio na krivog klijenta. Međutim, primijetila sam ženu kako bježi prema izlazu, morala sam se samo malo okrenuti da bih na trenutak prepoznala njezin strah. Imala je sa sobom samo torbicu; ja sam bila odgovorna za dijete. Kad sam se osvrnula da se uvjerim da je sve u redu, primijetila sam malu rukom napisanu poruku u smotanoj deki.
Bio je to nesiguran način pisanja, kao da su slova sastavljena od emocija. Dlanovi su mi se tresli dok sam prvi put čitala pismo, a onda sam shvatila da postoji nešto značajnije od jednostavne pogreške iza redaka. Ono što sam pročitala sljedećeg dana promijenilo je cijeli moj život. Držala sam poruku u ruci kao da nosim nešto i osjetljivo i opasno. Bebino disanje bilo je tiho, bili su prekriveni mekom dekom, nisu shvaćali ozbiljnost situacije koja se oko njih razvijala. Srce mi je kucalo toliko brzo da sam se teško koncentrirala. Očekivala sam da će ono što čitam biti značajno, ali nisam bila spremna na to.
Na papiru je bilo napisano samo nekoliko rečenica, ali svaka je predstavljala teret ispunjenog života. Molim te, brini se za nju. Ne mogu više. Ove su se riječi trajno urezale u moj um, kao da je netko izgubio sve klikere. Osjetila sam kako mi jeza prolazi tijelom dok sam ponovno čitala poruku, pazila sam da je ne krivo protumačim. Pokušala sam pronaći izlaz, ali žena je već otišla. Činilo se da je izgubljena u mnoštvu, bacajući se u moru očaja, bez želje da se ikada vrati u svoj dom. Nije bilo načina da komuniciram s njom. Shvatila sam da je teret odgovornosti sada pao na mene, barem zasad. Odlučila sam potražiti koga bih trebala.
- Beba je tiho cvilila, kao da primjećuje promjenu, kao da pokušava pronaći poznato lice koje je više nije posjedovalo. Izvukla sam je iz jame i stavila blizu sebe, pokušavajući je ugrijati. Nisam razumjela što pokušavam učiniti, ali znala sam da je ne mogu ostaviti samu ni na trenutak. Možda je to bio prvi uljev motivacije, ali bio je snažniji od razuma. Posjetila sam radnika na tržnici i objasnila mu što se dogodilo. Gledali su me zbunjeno, neki od njih s nevjericom. Nitko nije bio svjestan žene kojoj treba pomoći. Bila sam sama s djetetom koje sam držala u naručju. Bilo je strašnije nego što sam očekivala. Nazvala sam policiju, ali dok su ispitivali malu životinju, osjetila sam nepoznatu zabrinutost u vezi s tim što me je obuzimalo.
Njihov oštar glas i rutinsko ponašanje naveli su me da povjerujem da beba nije zakonita, međutim, to je bila nesretna posljedica. I shvatila sam – moj prvi stvarni događaj nije dokumentiran na papiru. Dok sam čekala da dođu, sjela sam na klupu ispred tržnice, držeći dijete na prsima. Nije pokazivala nikakve emocije. Samo je zurila u velike, tamne oči svoje protivnice, kao da pokušava shvatiti svijet kroz koji je pokušavao putovati. Taj me pogled zaokupio više nego bilo koji drugi prije. Mislila sam da me odabrala žena koja me čak nije ni poznavala. Nakon nekoliko minuta, starija žena koja je prolazila pogledala je dijete. Rekla mi je da se čini kao da je upravo rodila, da je lijepa i da joj je potrebna dodatna zaštita.
Nisam shvaćala da na tom mjestu postoji sigurnost. Jednostavno sam se nadala da je neću pustiti dok ne bude u pravom naručju. Kad je stigla policija, rekla sam im sve čega se sjećam i ostavila im poruku. Pitali su me želim li se voziti s njima do željezničke stanice, jer će im trebati moje izjave. Nisam mogla pustiti dijete da ode samo. Objasnila sam da odlazim, ali da će ostati sa mnom koliko god to dopuštaju propisi. Nisu se usprotivili. Na željezničkom kolodvoru su mi pokazali da idem po sobi, ali nisam htjela da beba ode. Tijekom razgovora primijetila sam da neki od policajaca posjeduju i suosjećanje i poštovanje. Nisu često primjećivali ovakve događaje.
Međutim, kod drugih se možda radilo samo o prikladnom ponašanju. Počelo se usredotočivati na osobni cilj. Socijalna radnica pokušala je uzeti dijete, ali kada je to pokušala učiniti iz mog naručja, dijete je zaplakalo. Zgrabila me je za majicu, pokušavajući je zaštititi od ponovnog pričvršćivanja. Taj odlomak bio je toliko dramatičan da su svi u sobi na trenutak zastali. Socijalna radnica je zatim predložila koncept koji je bio i neobičan i divan. Rekla je da ako želim, mogu ostati s bebom malo duže, dok se nije pronašao stalni dom. Nisam znala što izraziti, ali moje je tijelo reagiralo prije nego što sam išta izrazila. Završila sam još nekoliko otisaka.
Bebina opuštenost se smanjivala kako sam je privlačila bliže sebi. Emociju je bilo nemoguće opisati. Vrijeme je prolazilo, a ja sam postajala sve privrženija tom malom biću. Počela sam se pitati tko joj je majka, kakav je život živjela i zašto je napravila taj skok. Nije ostavila nasljeđe. Otišla je samo sa zahtjevom za pomoć od stranca. Mene. Kad se socijalna radnica vratila i rekla da će beba biti smještena u udomiteljski sustav, nešto u meni se povuklo. Nisam mogla zamisliti da je dam nekome koga ne poznajem. Ne mogu smisliti bolji način da je se oslobodim.
Osjećala sam se dužnom prema njoj na način koji nisam razumjela. Te večeri, dok sam se vozila kući, nekoliko sam puta pročitala poruku. Te tri kratke rečenice promijenile su sve moje misli. Počela sam razmišljati je li sudbina namijenila da ja budem ta koja će je pronaći. Taj mali život trebao je prenijeti poruku koju još uvijek nisam razumio. Sljedećih dana nisam mogao prestati promatrati je. Njezine oči, mirnoću njezine prisutnosti i način na koji je uživala u mom naručju. Nisam bio svjestan što se od mene očekuje, ali znao sam da ne mogu samo otići od nje. Možda netko nije uspio povesti bebu sa mnom. Međutim, nisam mogao izbjeći osjećaj da mi je sudbina ostavila recado.
