Iako trebamo biti otvoreni prema svojoj zajednici i ne isključivati druge na osnovu ničega, opet treba biti pažljiv. Danas vam otkrivamo nekoliko važnih savjeta.
- U životu bismo uvijek trebali pažljivo birati s kim se okružujemo i paziti da sa svima njima imamo pozitivan odnos. Danas vam govorimo što šteti ljudima koji su nam štetni. U svakodnevnim situacijama stvari obično nisu onakve kakve se čine na prvi pogled.
Oni koji nam se smiješe, daju nam savjete i smatraju se dobroćudnima često nisu namijenjeni primatelji naših želja. Suprotno tome su najštetnije vrste negativnog utjecaja koje se kriju u ugodnim riječima, brizi i prividnoj intimnosti. Ove asocijacije ne dovode do vidljive štete, ali s vremenom smanjuju samopouzdanje, uzrokuju unutarnju tjeskobu i mijenjaju način na koji osoba doživljava sebe. Riječi imaju ogroman kapacitet.
Mogu se povećavati, ali i smanjivati, često s većom snagom od otvorenog neprijateljstva. U tim slučajevima najvažniji aspekt nije ton glasa ili osmijeh, već poruka koja ostaje nakon razgovora. Ako stalno vjerujete da ste manje no obični, zavedeni ili krivi zbog tuđih izjava – to nije slučajno. Ovo je primjer još jednog koncepta koji se krije iza riječi “briga”.
- Jedna uobičajena metoda izmjene teksta je pažljivo započinjanje rečenica. Kada netko tvrdi da govori u ime zabrinutosti, to često služi kao štit. Ta osoba koristi alibi za sljedeće događaje – kritiku, prezir ili uvredu.
Ako prkosite, lako ćete biti smatrani nezahvalnima ili pretjerano revnima. Cilj nije pomoći, već usaditi osjećaj vlasništva i superiornosti. Riječi koje impliciraju da nešto ne možete razumjeti posebno su štetne. One vas ne napadaju izravno, već vam oduzimaju osobnu perspektivu. Usađuju osjećaj intelektualne ili emocionalne inferiornosti.
Cilj nije objasniti proces, već spriječiti vas da se oslanjate na vlastiti sud i umjesto toga prihvaćate savjete drugih. Lažne izjave koje su popraćene pogrešno protumačenim objašnjenjem nisu manje štetne. Kada vas netko drugi zamoli da se ne razbjesnite, vjerojatno će se dogoditi nešto uvredljivo ili sramotno. To glatko prenosi odgovornost na vas. Ako reagirate, problem ste vi, a ne sadržaj izgovorenih riječi.
Postupak se zatim skriva pod lažnim imenom, dok je bitna komponenta i dalje ista: ozljeda. Druga uobičajena taktika je pokušaj privlačenja većine koja ne postoji. Izrazi poput onih koji svima padaju na pamet, ili samo izražavam što drugi ljudi ne bi trebali raditi, stvaraju pritisak i osjećaj usamljenosti.
- Pojedinac pokušava prenijeti svoje osobno mišljenje kao općepoznatu istinu, dok vas stavlja u poziciju nekoga tko se protivi “stvarnosti”. To smanjuje vašu sigurnost i implicira dojam da ste sami u odnosu na sve ostale, međutim, to obično nije slučaj.
Neizlječive bolesti i ozljede koje se prikrivaju kao šale posebno su uvredljive. Kasnije se ruganje potkrepljuje humorom, što nije štetno. To je oblik neizravne agresije koja usađuje strah. Ako se prepirate, tvrdit će da vam nedostaje humora. Ako ne progovorite, provokacije će se ponavljati. To s vremenom olakšava vaš pad, dok se druga strana osjeća značajnijom. Lažna iskrenost nije ništa manje mučna.
Oni koji cijene priliku za komunikaciju negativnih informacija često uživaju u emitiranju pozitivnih poruka. Čini se da predstavljaju utjelovljenje razuma i istine, ali u stvarnosti uzrokuju tjeskobu, zbunjenost i strah. Njihova autentičnost je smanjena, ali i dalje prisutna, cilj nije da se osjećate dobro, već osjećaj moći koji proizlazi iz bacanja u zrak.
- Tajna je prepoznati da te osobe rijetko sudjeluju u aktivnoj ulozi protivnika. Suprotno tome, često su povezane jedni s drugima: članovima obitelji, prijateljima, kolegama ili partnerima. Upravo zbog njihove blizine njihov utjecaj je veći.
Riječi su popraćene osmijehom, ali iza njih je težak uzdah, unutarnja tjeskoba i nedostatak emocionalne energije koji se s vremenom gradi. Najvažniji alat koji svaka osoba ima je njezino osobno mišljenje. Stalna bol nije namjerna, već signal. Tijelo i um često percipiraju opasnost prije nego što se opis može dati. Ignoriranje ove emocije dovest će do većeg gubitka samopouzdanja, dok je prepoznavanje toga prvi korak u zaštiti sebe.
Postavljanje granica ne ukazuje na slabost, već na samopoštovanje. Ne možete obvezno svima otkriti što mislite ili zašto, niti možete imati ikakav utjecaj na odluke koje donosite. Pametne osobe ne samo da slušaju što se govori, već i promatraju emocije koje proizlaze iz rasprave. Taj osjećaj često je najtočniji pokazatelj nečije namjere.
Neke riječi nisu štetne kratkoročno, ali dugoročno mogu uzrokovati štetu. One ne viču, ne prijete niti vas fizički napadaju, već mijenjaju način na koji doživljavate sebe. Ako ih primijetite u svojoj organizaciji, to ne predstavlja problem. To je upozorenje. Ova stvar je namijenjena kao sredstvo za nešto.
