Vjerski savjeti sesve manje i manje slušaju i poštuju jer vjera nema toliko važnu ulogu u društvu kao prije nekoliko stotina godina. Danas vam otkrivamo šta kažu za Sv. Nikolu.
Razmišljamo o drevnoj tradiciji slavljenja Svetog Nikole i značaju ovog blagdana u životima tradicionalnih obitelji pravoslavne vjere. Današnji članak donosi priču o svecu povezanom s dobrotvornim djelima, vjerom i tradicijama koje se s poštovanjem njeguju stoljećima. Često se među srpskim stanovništvom kaže da na Svetog Nikolu polovica kućanstava sudjeluje u slavlju, dok druga polovica posjećuje članove obitelji i prijatelje, što zasigurno govori o dubini tradicije slavljenja ovog sveca u popularnoj kulturi.
Proslava Svetog Nikole smatra se raširenom i ima značajan utjecaj, jer je dio božićne korizme i povezana je s pridržavanjem pravila strogog pridržavanja prehrane te mirnijeg načina života bez teškog rada. U domovima koji sudjeluju u proslavi Svetog Nikole, klima je drugačija, spokojnija i svečanija. Stol je organiziran, ali ekstravagantan, a fokus nije na luksuzu prigode, već na duhovnom značaju blagdana.
Smatra se da bi na taj dan kuća trebala biti prepuna sklada, jer se Sveti Nikola smatra čuvarom doma, putnika, djece i siromašnih. Upravo je to razlog zašto mnogi vjernici vjeruju da način na koji se slavi također ukazuje na dar koji će se obitelji darovati tijekom cijele godine. Lik sveca suštinski je povezan sa suosjećanjem, milosrđem i davanjem bez sebične koristi. Rođen je tijekom 4. stoljeća u gradu Patari, na teritoriju moderne Turske, u kršćanskoj obitelji koja je bila bogatija od većine.
- Već kao dijete imao je sklonost prema vjerskom životu, a bio je i pod utjecajem svog ujaka, biskupa, koji ga je upoznao s crkvenim aktivnostima. Ime Nikolaj, koje je zabilježeno na njegovom krštenju, ima značenje “pobjednik mnoštva”, što se često tumači kao nagovještaj njegove životne misije. Nakon smrti roditelja, Nikola je posvetio sve svoje bogatstvo onima kojima je bilo najpotrebnije. Upravo to ponašanje pojačalo je njegov ugled kao čovjeka koji nije vezan za fizičke predmete, već pomaže drugima.
Mnogi su ga smatrali budućim visokim crkvenim vođom, ali on se povukao u samoću na neko vrijeme, tijekom kojeg je tražio mir u molitvi i tišini. Prema crkvenoj tradiciji, tada je primio duhovni poziv da se vrati u kongregaciju i služi javnosti. Izabran je za nadbiskupa Mire u Liciji, gdje je ostavio trajan trag u povijesti. Njegova služba dogodila se tijekom teškog razdoblja povezanog s progonom kršćana, tijekom kojeg je bio zatvoren i napadan zbog svoje vjere. Međutim, čak ga ni zatvaranje nije spriječilo da propovijeda i njeguje vjeru među pučanstvom.
Njegova hrabrost i postojanost postali su simbol borbe za pravdu i istinu, a za njegova života vjernici su ga počeli štovati kao sveca. Njegova uloga u prvom ekumenskom saboru u Niceji od posebnog je značaja u povijesti. Unatoč tome što je privremeno prognan zbog nasilnog odgovora na laž, kršćanska doktrina dokumentira da je na kraju pobijedio herezu. Ovaj događaj pojačao je uvjerenje da Sveti Nikola ne šuti pred nepravdom, već uvijek podržava ono što smatra istinitim i ispravnim. Sveti Nikola preminuo je u dubokoj starosti, a datum njegove smrti slavi se 6. prosinca prema starom kalendaru, odnosno 19. prosinca prema novom.
Njegovi ostaci stoljećima su mjesto molitve i nade, a njihovo preseljenje u talijanski grad Bari u 11. stoljeću prepoznaje se kao posebna proslava u svibnju. Na ikonama je prikazan kao poštovani biskup s obzirnim izgledom, gesta koja predstavlja davanje i obranu. Legenda kaže da Sveti Nikola pomaže svakoj osobi koja ga potraži, posebno u slučaju bolesti, tuge ili slabosti. Pučanstvo vjeruje da su učinci njegovih molitvi ublažavajući, iscjeljujući i pružaju unutarnji mir, što su sve razlozi da ga ljudi traže i danas, stoljećima nakon njegove smrti. Ova vjera nije samo ugrađena u učenja crkve, već je i živa legenda koja se prenosi s roditelja na dijete.
To ilustriraju dokumenti Srpske pravoslavne crkve, koji pokazuju da je sveti Nikola među najslavljenijim svecima u Srbima, ne samo kao vjerski pojam, već i kao opći dobročinitelj stanovništva. Teolozi unutar domaće crkve protumačili su njegovu popularnost kao posljedicu kombinacije povijesno točnih činjenica i snažne lokalne tradicije koja ga prikazuje kao bliskog i dostupnog sveca. Navodna čuda svetog Nikole često se spominju u narodnim pričama iz regije Seren. Jedna od najpoznatijih priča odnosi se na kralja Stefana Dečanskog. Lokalni povijesni dokumenti i vjerske legende navode da su svečeve molitve izliječile kralja od sljepoće.
Te su priče povećale njegovu popularnost među stanovništvom i postale simbol nade usred očaja. Danas, kako dokumentiraju lokalni etnolozi i povijesni znanstvenici religije, praksa slavljenja Nikole nije samo tradicija, već i emocionalni pothvat koji okuplja obitelj i podsjeća nas na vrijednost zajedništva, skromnosti i vjere. Sveti Nikola i dalje je snažna poruka koja pokazuje pravu moć srodstva, njegov ugled i dalje nadahnjuje duh zajedništva i vjerski značajnu prisutnost.
