Nešto najtragičnije je kad dijete pobjegne od kuće, mada ima situacija kada je to jedini način da pobjegne od zlobnih roditelja. Danas otkrivamo jednu zanimljivu životnu priču.
Sudbina mlade djevojke pokazuje tihu, ranu i kobnu prirodu adolescencije, kao i moć majki da nadvladaju sav strah svoje djece i najveći stupanj vjere. Kako je “Blic” pisao, postoje neuobičajene priče o nestalima koje imaju konačno otkriće o njihovoj složenoj prošlosti koje im omogućuje bijeg. Sve je počelo 25. prosinca 2016. godine, kada je Victoria, tada 15-godišnjakinja, hospitalizirana zbog teške ozljede koljena. Teži teret bio je skriven iza medicinske dokumentacije.
Victoria je prethodno imala femoralnu cistu, liječnici su preporučili operaciju, upozorili su da će odgađanje dovesti do ozbiljnih posljedica. Međutim, strah je bio jači od razuma. Koncept da će postupak dovesti do invaliditeta neprestano joj je odzvanjao u glavi. Njena majka, Olga, pokušavala ju je utješiti govoreći joj da je intervencija jedini put do oporavka, ali Victoria je vjerovala da je nitko zapravo ne sluša. Te hladne zimske večeri, Victoria je rekla svojoj cimerici da namjerava otići u obližnju trgovinu kako bi kupila sok. Uzela je posuđeni kaput i cipele te rekla da će se uskoro vratiti.
Napustila je bolnicu s tabletom kod sebe, ali se nikada nije vratila. Ostavila je mobitel i novčanik na odjelu, što je dovelo do početnog uvjerenja da će tamo provesti samo kratko vrijeme. Tek nakon tri sata osoblje je prepoznalo da je otišla, u tom trenutku obavijestili su policiju i pronašli njezinu majku. Snimke nadzornih kamera pokazale su da je Victoria sama u bolnici. Nakon nekoliko mjeseci uklonila je svoje račune na društvenim mrežama i više se nije pojavila. Nitko nije znao za njegovo odredište, kontakt osobe ili njegov namjeravani plan. Počela je devetogodišnja agonija.
- Obitelj je živjela između optimizma i pesimizma. Njezina majka Olga odbacila je najmračnije teorije. Unatoč istraživačima koji su razmatrali različite hipoteze, ona je tvrdila da je njezina kći još uvijek živa. “Razumijem da negdje diše, razumijem da me očekuje”, rekla je, unatoč činjenici da su joj drugi savjetovali da prihvati svoju sudbinu. Kako su kasnije zabilježile “Večernje novosti”, u potrazi je sudjelovalo preko 450 ljudi, organizirano je 15 terenskih izleta, ali nikakvi zaključci nisu doneseni.
Obitelj je imala najveće poteškoće kada je Viktorijina baka, koja ju je odgajala kao mladu ženu, umrla, a da nije čekala odgovor o tome gdje je njezina unuka. Godine su prolazile, a Viktorijino ime postupno je postajalo manje poznato u medijima, iako je i dalje bilo prisutno u mislima onih koji su joj bili najbliži. Kasnije, 2. lipnja 2025., dogodio se odstupanje koje je šokiralo širu javnost. U gradu Sestrorecku policija je slučajno prepoznala mladu ženu po imenu Viktorija. Sada 24-godišnja majka dvoje djece suočila se s policajcima i priznala da je samovoljno napustila bolnicu, što je godinama skrivala.
Tijekom razgovora s policajcima objasnila je razloge svog bijega. Prema “Kuriru”, Victoria je bila duboko povrijeđena nedostatkom priznanja na proslavi svog 16. rođendana, koja je bila samo nekoliko dana prije odlaska. Mislila je da će njezina majka usmjeriti svu svoju pažnju na polubrata iz drugog braka, čime bi se pokazala nepristojnom. Za odlazak se pripremala više od mjesec dana, uz pomoć 20-godišnjeg prijatelja kojeg je upoznala tijekom boravka u bolnici.
Do punoljetstva je živjela s tom cimericom u zajedničkim stanovima, snalazila se kako je znala i umjela. Zarađivala je crtanjem crtanih filmova, izbjegavala formalne institucije i pokušavala izbjeći bilo kakve posljedice. Kasnije je upoznala mladića s kojim je zasnovala obitelj. Rodila je njihove dvije kćeri u udobnosti vlastitog doma, bez ikakve medicinske pomoći. Djeca nisu imala dokumentaciju, nisu išla u vrtić ili nisu bila zdravstveno osigurana.
Kako bi izbjegla otkrivanje, Victoria je izbjegavala korištenje društvenih mreža, uglavnom se kretala noću i obično se oblačila u odjeću s kapuljačom. Taj život u sjeni bio je njezina metoda održavanja kontrole i slobode za koju je vjerovala da joj je ukradena. Međutim, policiji je priznala da prezire svoju majku, sestru i nećakinju. S majkom je razgovarala samo telefonom, rekla je da još nije spremna za susret. S druge strane, Olga se osjeća preplavljeno krivnjom.
Javnosti je objavila da bi dala sve u zamjenu za povratak izgubljenih godina, a nadala se i ponovnoj potvrdi svog statusa zagrljaja. Kako je dokumentirano u “Blicu”, majčina vjera u preživljavanje djeteta bila je jedini konzistentni element tijekom godina tame, neizvjesnosti i boli. Viktorijina priča snažan je primjer emocionalne štete koja se može dogoditi kada su ljudi nemarni, čak i ako imaju formalnu karijeru i krov nad glavom. Njezina odluka o odlasku nije bila motivirana trenutnim hirom, već je rezultat dugotrajnog osjećaja da nije dobrodošla i da je neshvaćena.
Suprotno tome, ova sudbina također pokazuje koliko se roditeljske ljubavi može podnijeti unatoč suprotnom. U konačnici, kako “Večernje novosti” spominju, ovo nije samo narativ o zaboravu i ponovnom pojavljivanju, već i o propuštenim razgovorima, potisnutim emocijama i godinama koje se ne mogu ponoviti. Viktorijina sudbina i dalje je upozorenje na važnost slušanja djece u pravo vrijeme, ali i pokazuje da je nada još uvijek moguća unatoč najdužoj noći.
