Mnoge ispovijesti na internetu se često dotiču nekih univerzalnijih tema unutar porodica i braka i često zato privuku značajno čitalaštvo. Danas vam otkrivamo jednu ispovijest.
Taksi je postao neizbježan način prevoza u mnogim gradovima, posebno onima gdje javni transport ne funkcioniše pouzdano ili je nedovoljno razvijen. Koriste ga i oni koji si ga mogu priuštiti, ali i oni koji nemaju drugog izbora. Upravo u takvom kontekstu desila se jedna čudna i zastrašujuća situacija koja se dogodila poslije ponoći.
- Bila je tiha noć, iako je grad bio obasjan prazničnim svjetlima. Kada se moj taksi zaustavio ispred mene, odmah sam ušao, žudeći da što prije stignem kući. Bilo je tačno 13:00 sati, a hladnoća noći prodirala mi je duboko u kosti.
Vozač je odmah privukao moju pažnju svojom tišinom – nije govorio više od potrebnog, samo je pitao kamo idem. Ali njegov pogled, uprt u retrovizor, bio je neprestan, skoro opsednut. U jednom trenutku, s nesvakidašnjom nežnošću, rekao je: „Ako vam je neugodno, gospođice, možete zatražiti drugo vozilo.“ Njegove riječi bile su čudne – nisu bile prijetnje, ali nisu ni donosile osjećaj sigurnosti.
Dok sam gledao kroz prozor, pokušavajući da ubrzam vrijeme, odjednom sam prepoznao njegovo lice. Oblik brade, izraz očiju, čak i način na koji je držao ruke – sve me je podsjetilo na čovjeka iz vijesti. Srce mi je počelo ludo kucati. Bio je to poznati kriminalac, optužen za niz bankarskih krađa.
- Njegova fotografija godinama je kružila medijima – u novinama, na TV-u, čak i na internetu. Međutim, prema službenim informacijama, preminuo je prije više od godinu dana. Tijelo je identificirano, objava je objavljena – bio je mrtav.
A ipak, tu je bio – živ, vozeći taksi, razgovarajući sa mnom. Ruke su mi se tresle, ali sam se trudio da ne pokazujem strah. Svaki njegov pokret izgledao je sumnjivo, a vožnja se činila beskrajnom. Kada je konačno stao ispred moje zgrade, osjećao sam se kao da mi srce prestaje s radom. Dok sam vadila novac iz džepa, njegov pogled je bio uprt u mene, hladan i nepomičan.
Čim sam izašao i zaključao vrata stana, odmah sam krenuo da provjerim – unio sam njegovo ime u pretraživač. Rezultat je bio jasan: bio je to on, bez sumnje. Ali kako? Ako je preminuo, kako može sjediti u taksiju? Te noći nisam mogao zaspati. Glavom su mi kružila pitanja: da li sam bio u kontaktu s duhom? Je li njegova smrt bila lažna?
Ili se možda radi o nekoj mentalnoj halucinaciji, nerealnoj igri uma? Čak i danas, kada se prisjetim te vožnje, prolazi me žmarac. Ta priča ostaje nerazjašnjena – da li sam doživio nešto nadnaravno ili je istina jednostavno iskrivljena? Jedino što znam sigurno je da će to putovanje zauvijek ostati utisnuto u mom pamćenju.
- U bonus dijelu, vrijedi spomenuti i češnjak – biljku koja se kroz historiju koristila i kao začin i kao ljek. Njegovo podrijetlo vodi iz Srednje Azije, a već više od 5000 godina smatra se snažnim prirodnim lijekom.
Glavni aktivni sastojak, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim i protuvapalnim svojstvima. Stari Egipćani su ga smatrali svetim – korišten je i od strane robova za jačanje snage, a čak je pronađen u grobnicama faraona. U Grčkoj i Rimu, sportisti i vojnici jeli su ga radi izdržljivosti i otpornosti na bolesti.
Danas je prisutan u skoro svakom domaćinstvu, a mnogi ga smatraju prirodnim antibioticima. Najefikasniji je u sirovom obliku, a neugodan miris može se neutralizirati limunom, jabukom, mlijekom ili maslinovim uljem.
