Roditelji bi trebali svu svoju djecu jednako voljeti i biti prema njima pravedni te im pružati iste uslove za život. Međutim u nekim porodicama se desi da je jedno dijete uvijek favorizovano u odnosu na drugo.
Sunčeva svjetlost obasjavala je kampus Sveučilišta Westfield, gdje su se okupile stotine studenata u tamnim haljinama. Emma Wilson nalazila se među njima, ali za razliku od ostalih, nije imala samo sreću, već i žar. Dok je zavirivala u publiku, primijetila je da njihovi roditelji sjede u prvom redu, ruke su im bile na koljenima, a lica su im bila mirna i ponosna. Nisu bili svjesni što se očekuje. Nisu shvatili da njihova “nedostajala” kći večeras pokušava reći nešto što će zauvijek promijeniti njihovu perspektivu o njoj. Na pozornici je govornik objavio: “Studentica generacije i pobjednica inovacije – Emma Wilson!”
- Gomila je pljeskala, a roditelji su se pretvarali da se smiješe, nesvjesni nadolazeće oluje. Emma je posegnula za mikrofonom, srce joj je ubrzano kucalo, ali glas joj je bio i dalje tih. Pogledala ih je izravno i počela govoriti. U početku su očekivali da će to biti jednostavna izjava zahvalnosti. Međutim, svaka riječ bila je oštra oštrica koja je polako probijala tišinu. Danas sam ovdje ne samo da izrazim zahvalnost sveučilištu, već i da izrazim zahvalnost ljudima koji su me podučili kako postati jaka.
Onima koji su me podučili kako se sama brinuti za sebe. Publika je zašutjela. Roditelji su se ukočili. Nisu shvaćali da će sljedeće rečenice opisati sve – osim toga, Emmino znanje o sebi i njima zauvijek će promijeniti njihovu vezu… Dok je publika strpljivo čekala, Emma je iz džepa izvadila dokument – to se prije nije vidjelo i ostavilo je publiku u strahopoštovanju. Tišina je bila toliko duboka da se čak moglo čuti kako bojica pada u publici. Emma je duboko udahnula i zatim otvorila dosje. Ovo, rekla je, držeći papir visoko, je duplikat moje diplome, a ujedno i duplikat čekova koje sam sama unovčila da bih je platila. Nisi kompenzirala moju budućnost. Sama sam je platila. Roditelji su ostali nepomični na svojim mjestima. Njezina majka je u nevjerici upitala oca: “O čemu ona raspravlja?” Emma je nastavila.
„Sjećaš li se dana kada si rekla da imaš dovoljno novca da imaš samo jednu kćer i da će se zvati Lily? Te večeri si mi pokazala da ti nisam prvi prioritet. Tog dana sam odlučila postati svoj vlastiti prioritet.“ Publika je počela razgovarati međusobno, studenti su se također počeli obraćati jedni drugima, a čak su i profesori sudjelovali u raspravi. „Imala sam tri različita zanimanja“, objasnila je dosljednim i snažnim glasom. Ribala sam tuđe domove, pripremala kavu i dizajnirala reklame koje su bile do 3 ujutro. Međutim, nikada nisam odustala.
Danas nisam samo dobila diplomu. Danas posjedujem digitalnu tvrtku koja zapošljava 20 ljudi. Majka je šokirano podigla ruku na usne, dok je otac izgledao kao da je izgubio dah. „Ne raspravljam o ovome s tobom da bih te ponizila“, rekla je Emma, gledajući te izravno. „Govorim ti ovo jer sam naučila najvažniju lekciju: da je moja vrijednost moja vlastita, a ne nešto što mi ti daješ. Danas biram sebe. Neću više tražiti tvoju pažnju.“ Nekoliko javnih aplauza. Još jedna osoba. Ubrzo je cijela dvorana bila ispunjena odobravanjem. Emma je zapisala papire na govornici, a zatim završila: “Za ovo živim. I ja preuzimam odgovornost za to.”
Nakon proslave, posjetili su je roditelji. Majka je pružila ruku, a glasnice su joj bile napete. “Emma… nismo shvatili da moraš proći kroz sve ovo.” Nisi pitala, jednostavno ti se to sviđa. Otac ju je pokušao zagrliti, ali ga je odbila. Trebat će vremena da zaboravim. Međutim, neću zaboraviti tvoj utjecaj na moju odluku između tvoje budućnosti i tvog odobravanja. Lily se pojavila iza njih, izgledajući uznemireno. “Emm, nisam shvatila koliko ti je bilo teško…” Emma joj je kratko kimnula. Nije tvoja odgovornost. Samo znaj da od danas nadalje neću biti na stražnjoj strani ničije fotografije.
Te večeri, dok je drijemala u svojoj maloj kući s cvijećem i čestitkama od prijatelja i kolega, Emma je osjetila nešto što nije osjetila godinama – slobodu. Shvatila je da joj roditelji vjerojatno nikada neće oprostiti javnu izjavu, ali to više nije bio problem. Njezina je budućnost sada ovisila o njoj.
